Bogata zaostavština Zdravka Šotre: Od teških početaka, do jednog od najvećih reditelja domaće kinematografije

Zdravko Šotra, jedan od najvećih reditelja domaće televizije i filma, preminuo je juče u 93. godini života. 

Rođen je 13. februara 1933. godine u selu Kozice kod Stoca. Jedan od najpoznatijih srpskih režisera svoju karijeru je započeo kasnih pedesetih godina prošlog veka.

U Televiziji Beograd bio je praktično od njenog osnivanja gde je kao asistent Radivoja Lole Đukića radio prvu humorističku seriju "Servisna stanica" još 1959. godine. 

Usledio je kultni šou "Obraz uz obraz" emitovan u periodu 1972-1974. čiji su domaćini bili  glumci Milena Dravić i Dragan Nikolić. Šou je bio koncipiran kao kombinacija skečeva i muzičkih numera, a u njemu su učestvovali mnoge u to vreme popularne ličnosti kao što su Miodrag Petrović Čkalja, Đuza Stoiljković, Josipa Lisac, Sedmorica mladih, Leo Martin, Arsen Dedić itd.

 

 

Od tada je potpisao preko 120 televizijskih i filmskih ostvarenja velike gledanosti kako na televiziji tako i u bioskopima.

U antologiju ovdašnje kinematografije ušla su ostvarenja "Osvajanje slobode", "Šesta brzina", "Idemo dalje", "Igmanski marš", "Gospođa ministarka", "Braća po materi", "Lajanje na zvezde", "Zona Zamfirova", "Pljačka Trećeg rajha", "Ivkova slava", "Šešir profesora Koste Vujića", "Santa Maria della Salute"...

Takođe se iskazao i kao autor u dokumetnarnom žanru emisijama: "Plutonovo carstvo u Homolju", "Svi zajedno", "Povratak pesnika", "Gde cveta limun žut"... Šotrine serije "Gorski car", "Maksim našeg doba", "Rođaci", "Glumac je glumac", "Više od igre", "Priče iz radionice", "Samci", "Volim i ja neradže, no trpim", "Ranjeni orao", "Greh njene majke", "Nepobedivo srce"..., ubrajaju se u naše najgledanije domaćih televizija.

U toku karijere Zdravko Šotra nagrađen je domaćim i svetskim priznanjima - nagrade na Pulskom festivalu, nekoliko Zlatnih i Srebrnih mimoza u Herceg Novom, Zlatni vitez u Moskvi, Nagrada na festivalu u Pragu, Oktobarska nagrada grada Beograd, Gran pri u Portorožu, Zlatna harfa u Dablinu, Zlatna ruža Montrea za ostvarenje "Roman sa kontrabasom" 1972.

Poslednji uspeh ostvario je 2021. istorijskom dramskom serijom, "Aleksandar od Jugoslavije" koju potpisuje i kao scenarista.

"Dobri moji glumci..."

Praznog hoda gotovo da nije imao. Objavio je jedinstvenu knjigu  "Mojih 500 glumaca" u kojima je opisao svoju raskošnu višedecenijsku karijeru i saputnike. 

Tanjug/Rade Prelić

"Čitavog života sam se, i mimo rada, družio sa glumcima, što nije baš uobičajeno za reditelja. Prosto osećam da smo od istog soja… Između dva kadra ima mesta i za šalu, pa tako provedeno vreme ostane svima u lepoj uspomeni", napisao je Šotra u uvodu te knjige.

"Dobri moji glumci... Za vama ostaju i priče o vašim osobenostima, te puno šaljivih zgoda i neumrlih duhovitosti. Ova knjiga želi da otrgne od zaborava što više tih Tespidovih sledbenika. I da iznađem kako sam se ja našao među njima…", naveo je slavni reditelj. 

Ranije je za "Vukotić mediju" objavio svoju autobiografiju "Držeći se za vazduh" u kojoj je opisao teške početke i velike turbulencije koje je prošao u životu.

U Drugom svetskom ratu nastradao je veliki deo njegove porodice, koji su bačeni u masovne grobnice u Hercegovini, a on i njegovi majka i otac izbegli su smrt, jer su u to vreme bili na Kosovu.

Sin krenuo očevim stopama

Njegova supruga bila je nekadašnja mis Jugoslavije Nikica Marinović, sa kojom je dobio sina Marka.

"Okolina je na mene bila ljubomorna zbog Nikice. Svašta su mi govorili. Teško je, naime, očuvati intimu umetničkog braka, i oni malobrojni koji su uspeli, znači da su ti ljudi imali dovoljno pameti. Ja je nisam imao i zbog toga mi je jako žao", rekao je Šotra svojevremno.

Razveli su se 1980, a Nikica je tragično preminula 2008. godine.

Šotrin sin Marko krenuo je očevim stopama i sada je i sam uspešan reditelj.