Može li povratak talaca uticati na Netanjahuovu političku sudbinu? Bio je na ivici ponora, sada sve može da se promeni
Komentari
10/10/2025
-21:30
Sastanak izraelskog Kabineta za bezbednost na kome se glasalo o ratifikaciji sporazuma o prekidu vatre i povratku talaca iz Pojasa Gaze završen je sinoć. Očekuje se da će kabinet ratifikovati sporazum o prekidu vatre u Gazi, sa ciljem da preostali izraelski taoci budu oslobođeni u narednim danima. Pitanje svih pitanja jeste - može li povratak talaca da utiče na političku sudibnu Benjamina Netanjahua?
Izraelski premijer sa najdužim stažom, Benjamin Netanjahu, dve godine se suočava sa najvećom političkom krizom do sada. Bio je, blago rečeno, "pritisnut" diplomatijom Gaze, ali trenutni sporazum može, pod određenim uslovima, ponovo da mu da politički "kiseonik".
Tanjug/AP/Abir Sultan
Put ka sporazumu o prekidu vatre sa Hamasom , koji je objavljen u četvrtak, nije bio samo gladak za njega - već je istina da je posebno u poslednje dve godine praktično dokazao da nije slučajno premijer Izraela sa najdužim stažom.
U prvim satima napada Hamasovih boraca na jug Izraela, svedoci tvrde da je Netanjahu bio u stanju potpune paralize, nesposoban da donese odluke ili se pojavi u Ministarstvu odbrane. Dok su komandanti trčali iz svojih domova da brane kibuce i naselja, premijer je, kako se tvrdi, kasnio satima. U tom haosu, više od 1.200 izraelskih civila je ubijeno, a stotine odvedene kao taoci.
Danas, dve godine kasnije, isti taj čovek, i dalje na vlasti, sebe prikazuje kao tvorca "velike pobede" i arhitektu "novog Bliskog istoka". Ono što je počelo kao vojni poraz, Netanjahu nastoji da pretvori u narativ o neuništivosti izraelske države – i, naravno, o sopstvenom liderstvu.
Sporazum menja sve
Reč "pobeda" ima gorak prizvuk. Gotovo 2.000 Izraelaca je poginulo, među njima civili, vojnici i taoci koji su umrli u tunelima Gaze. Na drugoj strani, Gazu je, prema međunarodnim procenama, napustilo više od 80% stanovništva, a tri posto ljudi je ubijeno. Gradovi su svedeni na prah, škole i bolnice pretvorene u ruševine.
Ipak, potpisivanje sporazuma moglo bi da promeni sve i to u korist izraelskog premijera.
Netanjahu sporazumom obezbeđuje nešto što nijedan izraelski premijer ne bi propustio: repatrijaciju svih talaca. Trenutak nacionalnog olakšanja i katarze. Očekivana poseta Donalda Trampa Izraelu omogućiće mu da bude u centru nacionalnog trijumfa.
Već sada nagoveštava "veće stvari".
"Ako Bog da, nastavićemo zajedno da ostvarimo sve naše ciljeve i proširimo mir sa našim susedima“, napisao je u X, nekoliko sati nakon sporazuma u Šarm el Šeiku, u Egiptu.
Za Netanjahua, koji mora da vodi zemlju do izbora najkasnije do oktobra 2026. – osim ako se njegova vlada ne sruši ranije – preokret je spektakularan, nešto što takođe nije neuobičajeno za njega.
"Ako bi mogao da ima izbore sledeće nedelje, imao bi ih", rekao je visoki izraelski diplomatski izvor izraelskom mediju, objašnjavajući kako "Bibi" planira svoje sledeće korake. Takođe je svima sasvim jasno da ako Netanjahu sada ne bi dobio "poklon“ povratka svih talaca iz Gaze, on bi sa školskom preciznošću krenuo ka jednoj od najmučeničkijih političkih kampanja za sebe u političkim analima svoje zemlje. S jedne strane, većina sekularne države bi ga "ocrnila" zbog njegovog vođenja rata i nepovratka talaca, a njegovi krajnje desničarski partneri bi verovatno izabrali da "hrane" svoje glasove iz Netanjahuovog političkog mesa, a ne da potonu sa njim.
Кraj rata bi takođe mogao da ublaži društveni pritisak na Netanjahua zbog vojne službe ultraortodoksnih Jevreja – pitanje koje on izbegava, jer ultraortodoksne stranke podržavaju njegovu vladu. Sada može reći da je pobedio Hamas, nakon svojih "pobeda" protiv Irana i Hezbolaha. Takođe nije nimalo nemoguće da će sada, sa druge osnove – i to je logično, a ne samo teorija – predložiti novi mandat koji obećava normalizaciju sa zemljama Zaliva i novu geopolitičku mapu za region.
Tanjug AP/Alex Brandon
Istovremeno, čini se da je u zamku uhvatio svoje krajnje desničarske partnere, Bezalela Smotriča i Itamara Ben-Gvira . Smotrič je izjavio da neće podržati sporazum o prekidu vatre, ali je izrazio "ogromnu radost" zbog oslobađanja talaca – ovog puta bez pretnji da će napustiti koaliciju.
Sve ukazuje na to da će Netanjahu ponovo imati prostora za kretanje. I to bi mogao biti jedini element koji mu je potreban da ponovo dobije bitku koja počinje sa njim iz pozicije velikog "autsajdera".
Netanjahu možda ima "mnogo" optužbi i možda je optužen za još više, ali niko – čak ni njegovi najžešći protivnici – ne može tvrditi da je premijer Izraela nedosledan ili neiskusan u teškim situacijama. Netanjahu će jasno naglasiti da je samo za njegovo vreme zemlja, iako ranjena, ne pobedila već trijumfovala nad svakim neprijateljem, pretnjom i provokacijom, i niko iz opozicije neće moći da opovrgne da je u dve godine koje su prošle Izrael izašao oslabljen. Netanjahu očigledno namerava da se ponovo obuče kao "Bibi", "kostim" koji je u poslednjih 700 dana mnogo puta izvadio iz svog "ormara".
Umesto ostavke izabrao drugi put
Početak napada Hamasa na Izrael nije bio obećavajući za Netanjahua. U svakoj demokratskoj zemlji, lider koji doživi nacionalni krah ovog obima podneo bi ostavku. Netanjahu je, međutim, išao drugim putem.On je rat koristio kao izgovor za ostanak na vlasti. Dok se pred izraelskim sudovima vodi proces za korupciju, on pokušava ratnu retoriku da pretvoriti u politički oklop.
Tanjug/AP/Abir Sultan
U tome je, u neku ruku uspeo, pa sada čeka oktobar naredne godine i izbore.
Njegov cilj nije samo pobeda na izborima, nego i pobeda nad istorijom, da se sećanje na njegovu odgovornost zameni pričom o "državniku koji je pobedio sve neprijatelje" (Hezbolah, Iran i Hamas).
Kada se izbori održe, oni neće biti glasanje samo o ekonomiji, već o narativu. Hoće li Izraelci poverovati u Netanjahuovu verziju istorije, da je rat bio nužan, pravedan i uspešan, ili će ga prepoznati kao političara koji je dopustio da tragedija proguta naciju?
Komentari (0)