"Most za komunikaciju": Kako Iranci izbegavaju internet blokade da bi razgovarali sa porodicom u inostranstvu
Komentari
15/03/2026
-22:21
Na granici između Iran i Turske muškarac pronašao je neobičan način da pomogne ljudima da ostanu u kontaktu sa porodicama uprkos blokadama komunikacija tokom rata. On nudi uslugu povezivanja poziva između Irana i inostranstva koristeći – dva mobilna telefona.
Jedan telefon povezan je na iransku mobilnu mrežu, dok je drugi na tursku. Pošto su međunarodni telefonski pozivi ka Iranu blokirani, ljudi iz inostranstva pozivaju njegov turski broj preko aplikacije WhatsApp. Zatim on sa svog iranskog telefona poziva njihove rođake i prijatelje u Iranu, držeći oba uređaja jedan uz drugi kako bi mogli da razgovaraju.
Zbog toga što se nalazi na samoj granici, može istovremeno da koristi i tursku i iransku mobilnu mrežu. Ovaj improvizovani „most za komunikaciju“ postao je jedan od načina na koji Iranci pokušavaju da zaobiđu blokade interneta i telefonskih veza koje su vlasti uvele tokom sukoba sa SAD i Izraelom.
Međutim, takva komunikacija je skupa i nepouzdana. Pozivi u inostranstvo retko uspeju iz prvog pokušaja, a često se prekidaju nakon samo dva ili tri minuta.
Cena koju vredi platiti
Prema procenama novinara redakcije BBC Persian, uz naknade za transfer novca, četvoro- ili petominutni razgovor može da košta oko 28 funti, odnosno približno 38 dolara.
Ipak, mnogi smatraju da je to cena koju vredi platiti.
Ircs / Zuma Press / Profimedia
Ava, čije je ime iz bezbednosnih razloga promenjeno, trebalo je ove nedelje da se uda. Njen verenik živi u Kanadi i planirao je da doputuje u Teheran na venčanje, ali su borbe i obustava avio-saobraćaja poremetile planove.
„Plaćam ogromnu sumu novca samo da bih mogla da se povežem na internet i razgovaram s njim“, rekla je ona.
Sličnu situaciju opisuje i Hamid iz Teherana, koji pokušava da ostane u kontaktu sa suprugom i rodbinom u inostranstvu.
„Poslednjih dana sam pokušavao sve samo da se povežem“, kaže Hamid. „Cena mi nije bila važna, iako je to veliki finansijski teret. Samo sam želeo da se oni malo smire.“
On koristi takozvanu virtuelnu privatnu mrežu, odnosno Virtual Private Network, koja omogućava zaobilaženje internet ograničenja i pristup međunarodnim aplikacijama i servisima.
Hamid tvrdi da su cene VPN usluga naglo porasle i da sada dostižu oko 15 funti za jedan gigabajt podataka, što je ogromna suma s obzirom na to da minimalna mesečna plata u Iranu iznosi oko 100 dolara. I pored toga, konekcija je često nestabilna.
„Kad god bih uspeo makar na kratko da se povežem na internet, slao sam poruke svima i tražio brojeve njihovih porodica kako bih proverio kako su i preneo vesti“, kaže on.
Uprkos svim problemima, mnogi Iranci nastavljaju da traže načine da čuju glas svojih najbližih. Negar, koja živi u Torontu u Kanadi, kaže da je njena porodica uspela da obavi nekoliko kratkih poziva samo da bi je uverila da su dobro.
„Najgore je to što su pod bombardovanjem, a ipak me zovu i govore: ‘Dobro smo, ne brini.’ To me najviše slama“, kaže ona.
SalamPix/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Sličnu priču ima i Šadi iz Melburna u Australiji, čiji roditelji žive u Teheranu blizu oblasti sa važnim vojnim i energetskim objektima. Nakon napada na obližnje skladište nafte, njen otac je prestao da izlazi u šetnje.
Za mnoge porodice komunikacija je postala napor – oni u Iranu prikupljaju informacije od rođaka i komšija i prenose ih članovima porodice u inostranstvu, dok oni izvan zemlje šalju vesti koje zbog cenzure ne mogu da se čuju unutar Irana.
Komentari (0)