Crna Gora

Četiri scenarija proširenja EU: Kakve su šanse Crne Gore?

Komentari
Četiri scenarija proširenja EU: Kakve su šanse Crne Gore?
Četiri scenarija proširenja EU: Kakve su šanse Crne Gore? - Copyright SAVO PRELEVIC / AFP / Profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Prema analizi Egmont instituta - Kraljevskog instituta za međunarodne odnose, uz podršku organizacije Konrad-Adenauer-Stiftung (KAS), objavljene u julu ove godine govori se o četiri scenarija proširenja EU, a u većini njih Crna Gora ima dobre izglede.

Izgledi crne Gore su dobri za razliku od drugih država kandidatkinja, čija perspektiva uglavnom zavisi od razvoja geopolitičke situacije, rata u Ukrajini, unutrašnje politike EU i napretka u sprovođenju reformi.

U prvom i najoptimističnijem scenariju takozvanog „dinamičkog proširenja“, Crna Gora bi, zajedno sa Albanijom, postala punopravna članica EU.

U scenariju "oprezne integracije“, Crna Gora je jedina država kandidatkinja koja uspeva da pristupi EU.

U scenariju "diferenciranog članstva“, Podgorica bi mogla imati koristi od modela postepenog i višeslojnog uključivanja u evropske strukture, dok bi u najpesimističnijem scenariju "zamrznutog proširenja“ čak i crnogorsko članstvo moglo biti dovedeno u pitanje, usled potencijalno neuspelog procesa ratifikacije ugovora između Crne Gore i EU.

U pomenutoj analizi, prenosi podgorička Pobjeda, Crna Gora je jedina zemlja za koju se kroz gotovo sve predviđene scenarije procenjuje da ima veoma visoke izglede da do 2029. godine postane članica EU.

Ipak, studija istovremeno upozorava da ni taj ishod nije potpuno zagarantovan, jer bi u najnepovoljnijem scenariju unutrašnji skepticizam država članica i nedovoljan napredak u reformama mogli zakočiti čitav proces.

Dokument napominje da brojni unutrašnji faktori moraju biti posmatrani kao ključni pokretači procesa, kako u državama kandidatima, tako i u državama članicama EU.

U državama kandidatima promene vlasti, stepen u kojem nove administracije slede proevropsku agendu, njihova sposobnost da sprovedu reforme, kao i ponovno otvaranje bilateralnih sporova mogu imati značajan uticaj na proces proširenja, jedan je od zaključaka analize.

Dodaje se i da će unutar država članica EU, jedan od ključnih faktora biti ishod predsedničkih izbora u Francuskoj 2027. godine.

Prema pisanju Pobjede, najveća razlika uočava se između scenarija broj jedan i scenarija broj četiri. Prvi je najoptimističniji, a poslednji najpesimističniji.

Dva scenarija u sredini razlikuju se minimalno, a moguće su i kombinacije njihovih elemenata, navodi jedna od autorki studije Marija Gargano, istraživačica Egmont instituta.

U prvom scenariju, navodi se, snažan konsenzus među državama članicama EU pokrenuo bi dinamičan proces pristupanja koji se odvija na dva koloseka. To podrazumeva da bi zemljama koje su najviše napredovale - Crnoj Gori i Albaniji bilo dodeljeno punopravni članstvo, dok bi se manje napredne zemlje morale zadovoljiti postepenom integracijom, a tu su u prvom redu Moldavija i Ukrajina.

Kako se navodi, ovakav pristup omogućava EU da primi nove članice, a da pritom ne ugrozi svoje institucionalno funkcionisanje.

U drugom scenariju, nazvanom „oprezna integracija“, različiti stavovi država članica dovode do proširenja a najmanji zajednički sadržalac bilo bi priznanje da proces treba da se nastavi. U takvom ishodu samo Crna Gora, kao izuzetak, uspela bi da postane nova članica EU, čime bi se, kako piše u analizi, zadovoljili i skeptici prema proširenju, ali i oni koji nešto više zagovaraju proces proširenja.

U ovom slučaju, geopolitička hitnost se stavlja u prvi plan, ali u praksi proširenje ostaje postepeno i zasnovano na ispunjavanju strogih kriterijuma.

Ovo je za Crnu Goru verovatno najvažniji scenario, jer je upravo ona jedina kandidatkinja koja uspeva da prođe kroz vrata EU u uslovima kada države članice nisu spremne za proširenje većeg obima.

U trećem scenariju, takozvanog "diferenciranog članstva“, geopolitički razlozi postaju dominantni pokretač procesa. EU bi se hipotetički mogla udaljiti od dvostrukog izbora između članstva i nečlanstva i prelazi na model tri koncentrična kruga integracije.

Hitna potreba da se države Istočne Evrope i Zapadnog Balkana čvrsto vežu za evropski bezbednosni poredak, posebno u kontekstu mogućeg mirovnog sporazuma u Ukrajini, omogućila bi politički kompromis između baltičkih i nordijskih država i država koje podržavaju proširenje na Zapadni Balkan.

U tim okolnostima, politička i bezbednosna integracija dolaze prve, stvarajući institucionalnu vezu pre nego što kandidati završe reforme u svim oblastima politika EU, dok se stroga uslovljenost nakon pristupanja i dalje zadržava. Crna Gora bi i u ovom modelu bila u veoma povoljnom položaju, a njena integracija mogla bi biti deo šireg procesa u kojem se politička i bezbednosna pripadnost EU ostvaruju pre potpunog završetka svih reformi.

Ipak, prenosi Pobjeda, ovaj scenario ne garantuje tradicionalno članstvo za sve kandidate u istom trenutku, a Crna Gora bi, kao najnapredniji kandidat, bila među zemljama sa najjačim institucionalnim vezama sa EU i potencijalno najbliža punopravnom članstvu.

Četvrti i najpesimističniji scenario "zamrznuto proširenje" sam po sebi govori da je u pitanju predikcija u kojoj bi malo ko imao razloga za zadovoljstvo, osim onih aktera kojima je u interesu da Evropa bude sve slabija.

Analiza predviđa mogućnost da unutrašnji skepticizam u državama članicama EU u kombinaciji sa slabim napretkom reformskog procesa u državama kandidatima, dovode do zamrzavanja procesa.

U ovakvim okolnostima, čak ni zaštitne klauzule koje bi bile ugrađene u ugovoru o pristupanju Crne Gore mogla bi biti nedovoljne ako sve države članice EU ne uspeju da ratifikuju ugovor.

To bi izazvalo duboko nezadovoljstvo i oslabilo uticaj EU na reformske napore u drugim državama kandidatima. Proces bi se na kraju okrenuo protiv same EU, jer bi svoju šansu čekali globalni igrači poput Rusije i Kine, prenosi Pobjeda.

Komentari (0)

Crna Gora