Evropa

Kraj ere otvorenih vrata? EU uvodi drakonska pravila za azil, države u trci sa vremenom

Komentari
Kraj ere otvorenih vrata? EU uvodi drakonska pravila za azil, države u trci sa vremenom
Kraj ere otvorenih vrata? EU uvodi drakonska pravila za azil, države u trci sa vremenom - Copyright AP Photo/Francisco Seco

veličina teksta

Aa Aa

Evropski zakonodavci postigli su 1. juna dogovor o uspostavljanju "centara za povratak", čime se priprema teren za primenu Pakta o migracijama i azilu koji stupa na snagu 12. juna. Stroža kontrola granica, jedinstvena pravila o azilu i novi digitalni sistem nadzora ciljaju na suzbijanje ilegalnih migracija. Međutim, postavlja se ključno pitanje: da li su države članice zaista spremne za nova pravila?

Evropski savet i Parlament usaglasili su Uredbu o povratku kojom se pojednostavljuju procedure i uvode takozvani "centri za povratak" izvan granica EU. U ovim centrima boraviće migranti koji nemaju pravo na ostanak u Uniji. Ovaj dogovor dolazi neposredno pre pune implementacije Pakta, koji uvodi novi sistem upravljanja migracijama, granicama i integracijom. Iako je Pakt stupio na snagu 2024. godine, pokrećući dvogodišnji prelazni period, nacionalne vlade su sada u obavezi da počnu sa njegovom primenom.

Zašto je Evropi potreban novi pakt?

Eleftherios Elis MITZA / AFP / Profimedia

 

EU se suočava sa dubokim strukturnim problemima. Eurostat beleži 4,2 miliona regularnih imigranata godišnje, dok 1,6 miliona Evropljana emigrira. U 2025. godini zabeleženo je preko 669.400 prvih zahteva za azil, dok je Fronteks prijavio više od 178.000 ilegalnih ulazaka.

Sistemski neuspeh najočigledniji je u stopi repatrijacije. Dok države EU izdaju oko 117.500 naloga za napuštanje teritorije kvartalno, svega 33.860 ljudi se zaista vrati u zemlje porekla. To znači da skoro tri od četiri ilegalna migranta ostaju u EU, često u pravnom vakuumu.

Kada desetine hiljada ljudi stigne odjednom, sistem usporava. Sudovi postaju preopterećeni, a procesi traju godinama. Gradovi na prvoj liniji udara, poput onih na Lampeduzi ili Lezbosu, primorani su da resurse hitnih službi i policije preusmeravaju na upravljanje dolascima, što iscrpljuje lokalne kapacitete. Istovremeno, zemlje poput Nemačke, Francuske i Belgije suočavaju se sa ozbiljnim nedostatkom stambenog prostora za smeštaj azilanata.

Strože kontrole i brže procedure

AP/Markus Schreiber

 

Novi Pakt uvodi obavezne provere identiteta, bezbednosti i zdravlja na spoljnim granicama u roku od 7 dana (ili 3 dana ako je migrant već unutar EU). Reforma baze podataka Eurodac omogućiće prikupljanje biometrijskih podataka (fotografije lica, otisci prstiju) i izdavanje bezbednosnih upozorenja za lica povezana sa terorizmom.

Uvode se i ubrzana pravila za azil. Ipak, Pakt predviđa da se ubrzani postupci ne primenjuju na ranjive grupe, poput žrtava torture ili nasilja, ukoliko im se ne može pružiti adekvatna nega. Oni koji ne dobiju zaštitu, moraće da napuste EU, a u slučaju nesaradnje ili pretnje po bezbednost, mogu se suočiti sa pritvorom do 24 meseca.

Pakt menja dosadašnji sistem u kom je prva zemlja ulaska (najčešće Italija, Grčka, Španija i Malta) snosila sav teret. Novi Mehanizam solidarnosti uvodi stalni sistem preraspodele odgovornosti. Države članice će morati da doprinose "Bazi solidarnosti" kroz relokaciju migranata, finansijske doprinose ili mere jačanja kapaciteta. Ipak, migranti i dalje moraju podneti zahtev u prvoj zemlji ulaska, što znači da će južne članice i dalje nositi najveći teret obrade dnevnih dolazaka.

Izazovi u implementaciji

ATTILA KISBENEDEK / AFP / Profimedia

 

Da bi se pripremile za rok u junu 2026. godine, zemlje EU moraju da usklade svoje zakone, policiju i sudove sa novim pravilima. Evropska komisija je pokrenula Zajednički plan implementacije, ali praksa ozbiljno kaska.

Mnogim zemljama nedostaje prostor za bezbedan smeštaj ljudi tokom graničnih provera, a postoji i hronični nedostatak kvalifikovanih sudija za azil, prevodilaca i tehničara. Ukoliko neke zemlje budu spremne, a druge ne, krijumčari će ciljati na "slabije karike".

Izveštaj Komisije od 8. maja pokazuje da, uprkos visokoj političkoj volji, praktično izvršenje kasni. Uvođenje novih IT sistema za praćenje migranata i izgradnja pritvorskih objekata na granicama ozbiljno kasne u ključnim državama poput Nemačke, Italije, Grčke, Španije i Kipra.

Komentari (0)

Evropa