Aktuelno iz kulture

Pau Palasijos iz Grupe gospodina Serana: Banane i King Kong metafora su kapitalizama u našem komadu “Kraljevstvo”

Komentari

Autor: Sonja Šulović

03/08/2021

-

18:15

Pau Palasijos iz Grupe gospodina Serana: Banane i King Kong metafora su kapitalizama u našem komadu “Kraljevstvo”
Pau Palasijos iz Grupe gospodina Serana: Banane i King Kong metafora su kapitalizama u našem komadu “Kraljevstvo” - Copyright Grupa gospodina Serana/Promo

veličina teksta

Aa Aa

Grupa gospodina Serana trebalo je da nastupi u aprilu u okviru Beogradskog festivala igre. Međutim, nekoliko sati pre poletanja jednom od igrača je stigao pozitivan test na koronu. Nastup je odložen i biće izveden u okviru jesenjeg dela programa ovog festivala, 7. oktobra na sceni Madlenijanuma.

Trupa koju je osnovao Aleks Serano 2006. u Barseloni nedavno je oduševila publiku venecijanskog Bijenala, sa kog su 2015. poneli nagradu "Srebrni lav". U Beograd dolaze sa komadom "Kraljevstvo", jednim neobičnim "koktelom" čiji su sastojci banane, konzumerizam, živahna koreografska rešenja, reklame, pank i rok, King Kong, supermarketi, ekonomski rast, ekspanzija, nestašica, zverstvo, muzičke zamke i mačo mladići…

U razgovoru za Euronews Srbija jedan od autora komada, Pau Palasijos, govori već na početku o tome kako je nastalo "Kraljevstvo" i koliko u svemu tome ima mesta za igru.

"Posmatrali smo borbu protiv kapitalizma kao čovekovu borbu sa sopstvenim telom. Ta borba je igračima dobro poznata. Ljudsko telo može biti ključ za razumevanje funkcionisanja kapitalizma. Od nastanka, do uticaja na naše umove i naša tela kroz stalnu konzumaciju, jezivu pohlepu i lažan osećaj da su svetski resursi beskonačni i da shodno tome, beskonačna treba da bude i naša želja. U `Kraljevstvu` ima više koreografisanog pokreta u odnosu na prethodnu predstavu koju je beogradska publika videla", kaže Palasijos.

Grupa gospodina Serana/Promo

 

Palasijos je studirao političke nauke i sociologiju, u vreme kad je Aleks Serano studirao industrijski dizajn i pozorišnu režiju. Bili su prijatelji pre nego što su počeli da rade zajedno.

"Tokom 2005. godine je Aleks započeo svoju rediteljsku karijeru i predložio mi da uradimo nešto zajedno. Barbara nam se pridružila 2006. godine kao savršen motor organizacije, i od tada nas troje činimo jezgro kompanije", dodaje Palsijos.

Grupa gospodina Serana pre nekoliko godina izvela je "Ptičicu", koji je primljen sa oduševljenjem ljubitelja igre u Beogradu iako u tom komadu nije bilo igre.

Istina je da u našem radu ne postoji koreografisana struktura koja je karakteristična za prestave savremene igre. Međutim mi ne koristimo glumu i tekst u klasičnom smislu, pa se naše produkcije mogu tumačiti i kao koreografije. U predstavama postoji artikulisano kretanje na sceni, postoji i koreografisana relacija između videa, zvuka i pokreta, a ono što čini ceo događaj zanimljivim, jeste originalan sadržaj. `Ptičica` govori o migrantima, gorućoj temi ovog veka... Ujedno, ljudi često plaču nakon te predstave, pa više nikome nije važno kakav smo pokret koristili. Važno je izazvati emociju. Ako se vraćamo u Beograd, na Festival igre, onda to znači da smo dobro igrali.

Ovog puta, virus je odložio vaš nastup u Beogradu koji je trebao da bude u aprilu. Kako je sada?

Bila je to neobična situacija koja savršeno pokazuje kontradikcije u kojima trenutno živimo: osoba koja je imala pozitivan PCR test je jedina koja je imala koronavirus prošle godine, tako da on ima antitela, ali je test bio pozitivan iako nije imao nikakve simptome. Zapravo, uradio je test pet dana kasnije i bio je opet negativan. Ali prema protokolima ne možete da uđete u avion ako nemate negativan PCR test i iako smo pokušali da urazumimo avio kompaniju, odbili su da ga puste da putuje. I tako smo Beogradski festival igre i mi bili primorani da odložimo predstavu. Veoma smo zahvalni Festivalu što se izborio sa situacijom i pružio nam šansu da nastupimo u Beogradu ove jeseni.

U međuvremenu je promenjeno i mesto održavanja redstave. Opera "Madlenianum" značiće i više publike za "Kraljevstvo". Znamo da Festival igre ima svoju publiku, ali kako biste pozvali neke nove gledaoce ili one koji ne idu u pozorište?

Čak i kada bi pozivali nekoga ko voli pozorište, nikada ne bi pomislio na ono što mi radimo. Naše produkcije su daleko od pozorišta u tradicionalnom smislu, temelje se na modernim tehnologijama, bave se savremenim problemima, aktuelne su i duboke u isto vreme. Međutim, ako ne volite pozorište ili ste uvereni da je u pozorištu dosadno, onda sigurno treba da pogledate naše predstave.

Grupa gospodina Serana/Promo

 

Da se vratimo temi "Kraljevstva", pojasnite nam zašto baš banane imaju značajnu ulogu u promišljanju kapitalizma?

 

Postoje dva simbola koja smo koristili kao metaforu za kapitalizam. To su banane i King Kong. Banane su slatke i nevine, kao savršeni Trojanski konj. Vidite ih u supermarketu, okusite ih, i ne možete da zamislite šta se iza njih krije. Moćna hemijska sredstava i mehanizacija koja čini da tropsko voće koje u normalnim okolnostima istruli za manje od nedelju dana, može da stigne savršeno sveže i jeftino u supermarket koji je na hiljade kilometara udaljen od tropskih predela.

 

King Kong je metafora za muževnu energiju koju pokreće želja za osvajanjem. Neko ko svet vidi kao sredstvo za zadovoljenje sopstvenih potreba.

Sedmorica beogradskih momaka učiniće da se King Kong oseti manje snažnim

Čuli smo da će i beogradski performeri biti uključeni u ovo izvođenje, pa možete li otkriti nešto više o tome?

To je princip koji pokušavamo da ostvarimo sa svim našim komadima. Unapred pripremimo uloge koje mogu da izvedu umetnici ili obični ljudi iz grada u kome gostujemo. I to, sa vrlo malo proba pre nastupa. Ovaj pristup čini naše predstave praktičnijim za turneje, jer manje ljudi putuje iz Barselone, a komadi za publiku postaju bliskiji jer prepoznaju neka lica na sceni. Nama ova iskustva donose nove kontakte sa lokalnom umetničkom zajednicom i nove informacije. U "Kraljevstvo" će ući sedmorica jakih beogradskih momaka, koji će za nekoliko minuta učiniti da se King Kong oseti manje snažnim.

Pre par nedelja, trupa je nastupila na Bijenalu u Veneciji. Kritike su sjajne, a kakvi su vaši utisci?

Komad `Planina` je kreiran 2020. godine. I, verujemo da je izuzetno aktuelan i neminovno inspirisan stanjem u politici, društvu, zdravstvu i medijima tokom prethodne godine. To je komad koji govori o istini, ukoliko istina kao takva i jedina, uopšte postoji. Naše se istine dobijaju iz posebnih uglova posmatranja, sa različitih visina i udaljenosti. Bilo je uspešno u Veneciji, baš kao i u Barseloni, gde je premijera bila na Festivalu Grek.

Njujork Tajms je napisao da ste "majstori simulacije nad simulacijom". Kako birate umetnike i kako pred očima gledalaca stvarate žive montaže nekih ludo zanimljivih i brzih filmova? 

To zavisi od produkcije. Uvek tražimo posebne ljude koji vladaju neverovatnim veštinama i imaju veliko srce. Zatim, pokušavamo da izvučemo najbolje iz njih dajući im slobodu da stvaraju, dok istovremeno ne skrećemo sa puta koji vodi do cilja koji smo zacrtali. Taj proces je najuzbudljivije putovanje.

 

Grupa gospodina Serana/Promo

 

Gde obično nastupate? Da li kompanija ima svoju stalnu scenu?
Od samog početka smo odlučili da investiramo u ljude, a ne stvari, tako da nemamo ništa, osim skromne kancelarije. Uvek vežbamo u različitim evrospkim rezidencijalnim centrima, što naš rad dovodi u kontakt sa brojnim različitim umetnicima. Obično je odnos nastupa u Španiji i u inostranstvu, 20 na prema 80 odsto.

Postoji utisak da su Španija i Srbija bile gotovo jedine zemlje u kojima su pozorišta tokom pandemije radila normalno. Kakva je danas situacija u Barseloni?

Nakon prvog zatvaranja od marta do juna prošle godine, pozorišta su se ponovo otvorila i nadalje nije bilo zatvaranja, osim u pojedinim regionima i u kratkom periodu, zbog velikog broja zaraženih. Nastavili smo sa radom i nastupali smo uživo pred publikom, iako je kapacitet sala bio prepolovljen. Ta odluka španskih vlasti je bila od suštinskog značaja za preživljavanje. U državi u kojoj već postoji nesigurnost za umetničke profesije i scene, mogućnost da nastavimo da radimo je bila hrabra i važna.

Međutim, i pored toga, postoje umetnici koji se danas suočavaju sa ozbiljnim teškoćama, jer je čitava oblast pretrpela štetu. Mnoge su kompanije nestale, mnogi umetnici su promenili profesiju, dok će se jedan deo ljudi koji su stvarali u okviru ove industrije još dugo boriti da prevaziđu krizu.

Komentari (0)

Kultura