Zaostavština nuklearnog doba na Maršalskim ostrvima: Ozloglašena radioaktivna "grobnica" curi
Komentari
04/04/2026
-19:51
Ogromna rupa ostala je na malom ostrvu u Tihom okeanu kada je vojska Sjedinjenih Američkih Država izvela nuklearnu eksploziju jačine 18 kilotona 1958. godine, poznatu kao test "Kaktus".
Nakon što se eksplozija dogodila na Runitu na Maršalskim Ostrvima, vojska je rupu zatrpala kontaminiranim zemljištem i otpadom, stvarajući "grobnicu" nuklearnog otpada koja je danas poznata kao kupola Runit.
Gotovo 50 godina nakon izgradnje kupole, stručnjaci su zabrinuti da pukotine u betonskom poklopcu radioaktivne deponije pokazuju koliko je lokacija ranjiva na porast nivoa mora koji nadire ka obalama ovog uskog ostrva, piše Science Alert.
Kupola široka 115 metara, izgrađena između 1977. i 1980. godine u okviru vojnih napora čišćenja, nalazi se iznad više od 120.000 tona materijala kontaminiranog američkim nuklearnim testiranjima širom atola Enevetak, uključujući smrtonosne količine plutonijuma.
Kupola je bila zamišljena kao privremeno rešenje za zadržavanje materijala koji je ostao nakon nuklearnih testova, od kojih su neki premašivali razornu snagu Hirošime i Nagasakija i do 1.000 puta.
Međutim, od njene izgradnje, podzemne vode su prodrle u inače neobloženi krater, ispod kojeg se nalazi sloj poroznog koralnog sedimenta. Do sada je to glavni izvor curenja, ali postoje zabrinutosti da slojevi kupole, koji su projektovani da budu iznad nivoa mora, neće još dugo ostati iznad vode.
Roger-Viollet via AFP / Roger Viollet / Profimedia
Godine 2020, nakon velikog izveštaja lista Los Angeles Times, stručnjak za radioaktivnost u moru iz Instituta Vuds Hol Ken Baseler istakao je da su radioaktivna curenja iz kupole Runit za sada "relativno mala", u intervjuu za časopis tog instituta.
"Sve dok plutonijum ostaje na mestu ispod kupole, neće predstavljati veliki novi izvor zračenja za Tihi okean", rekao je Baseler novinaru Evanu Lubofskom iz lista Los Angeles Times.
Ipak, kako je rekao, mnogo toga zavisi od budućeg porasta nivoa mora i od toga kako stvari poput oluja i sezonskih visokih plima utiču na protok vode koja ulazi i izlazi iz kupole.
"Za sada je to mali izvor, ali moramo ga redovnije pratiti kako bismo razumeli šta se dešava i dobili podatke direktno zajednicama koje su pogođene u tom regionu", rekao je on.
Hemičarka sa Univerziteta Kolumbija Ivana Nikolić-Hjuz učestvuje u tekućim istraživanjima dugotrajne kontaminacije Maršalskih Ostrva nakon nuklearnih testiranja, i izjavila je novinaru Kajlu Evansu iz Australijske radiodifuzne korporacije da je lično videla pukotine na kupoli dok je uzimala uzorke zemljišta na ostrvu još 2018. godine.
Ann Ronan Pictures / Heritage Images / Profimedia
U svom istraživanju, Nikolić-Hjuz je pronašla povišene nivoe radijacije i značajne količine pet radionuklida u uzorcima zemljišta sa ostrva, izvan kupole.
To bi mogao biti dokaz da "nuklearna grobnica" curi – iako bi takođe moglo biti posledica neurednog i stihijskog sprovođenja čišćenja, koje je dovelo i do toga da je mnogo otpada odloženo u lagunu.
U svakom slučaju, prisustvo plutonijuma-239, komponente nuklearnog oružja koja ostaje opasna više od 24.000 godina, izaziva ozbiljnu zabrinutost u vezi sa njegovom ranjivošću na porast nivoa mora i klimatske promene.
"S obzirom na to da nivo mora raste i da postoje naznake da oluje postaju sve jače, brinemo da bi integritet kupole mogao da bude ugrožen. Runit je udaljen oko 20 milja od mesta gde ljudi žive, a oni koriste lagunu, tako da bi posledice mogle biti potencijalno razorne", rekla je Nikolić-Hjuz.
Godine 2024, Pacifička severozapadna nacionalna laboratorija Ministarstva energetike SAD sprovela je istraživanje o potencijalnim uticajima klimatskih promena na lokaciju kupole Runit, i utvrdila da bi olujni talasi i postepeni porast nivoa mora zaista bili najveći faktor u širenju radionuklida kroz atol.
US DEPARTMENT OF ENERGY / Sciencephoto / Profimedia
Veći deo ostrva Runit nalazi se na svega 2 metra iznad nivoa mora.
Posmatrano odozgo, lako je zamisliti kakav bi uticaj imao samo jedan metar dodatne vode na atol i raspadajuću nuklearnu grobnicu na ostrvu Runit. To je količina porasta nivoa mora koju klimatski naučnici predviđaju za Maršalska Ostrva do 2100. godine.
Nikolić-Hjuz i njen kolega istraživač Hart Rapaport ranije su pozvali Sjedinjene Američke Države da preuzmu odgovornost za pravilno uklanjanje nuklearnog otpada na ostrvima, kao deo obezbeđivanja bezbedne budućnosti za stanovnike Maršalska Ostrva.
Kako je specijalna izvestiteljka Ujedinjenih nacija Paula Gavirija Betankur izjavila još 2024. godine: "Nasleđe nuklearnih testiranja i vojnog prisvajanja zemljišta od strane strane sile raselilo je stotine stanovnika Maršalskih Ostrva tokom generacija, dok negativni efekti klimatskih promena prete da rasеlе još hiljade".
Komentari (0)