U Vojvodini počelo zimsko poribljavanje - kakva je situacija?

Zimsko poribljavanje vodotokova širom Vojvodine ušlo je u završnu fazu, a ove godine u reke se vraćaju autohtone vrste poput šarana, linjaka i zlatnog karaša. Kako za Euronews Srbija kaže Branislav Stankov iz "Vojvodina šuma“, reč je o obaveznoj meri kojom se održava riblji fond i nadoknađuju slabiji prirasti u prirodi. Stručnjaci očekuju da kontinuirano poribljavanje i zaštitne mere dugoročno doprinesu povratku retkih vrsta i boljoj ponudi domaće ribe na tržištu.

Stankov isitče da je važno što se ove godine u vodotokove vrate određene vrste riba.

"Ove godine smo pustili u vodu oko pet tona šaranske mlađi, a to su ribe teške između 100 i 200 grama, koje su stare godinu dana. To je riba iz veštačkog uzgoja, iz ribnjaka, iz mrestilišta i pokazalo se da poribljavanje sa ovim vrstama daje rezultate“, kaže Stankov.

On napominje da se, pored zimskog poribljavanja, u toku leta organizuje i puštanje riblje mladunčadi iz prirodnog uzgoja.

"Tada iz razliva velikih naših glavnih reka, pre svega Dunava i Save, radimo alociranje ribe koja se izmestila ove godine. Vraćamo je u tokove i pojačavamo matični fond, koji bi bez naše intervencije verovatno uginuo zbog nedostatka kiseonika ili uticaja ptica močvarica", kaže.

Stankov ističe da su neke autohtone vrste danas retke na tržištu, što ga, kako kaže, "neobjašnjivo čudi“.

"Proizvođači nemaju nekog većeg interesa, a mi koji smo korisnici ribolovnih područja imamo zakonsku obavezu da unosimo i druge autohtone vrste osim šarana, poput čikove, karaša, zlatnog karaša i linjaka. Nažalost, one se ne proizvode u dovoljnoj meri, ni u okruženju nemamo adekvatnu ponudu za poribljavanje", navodi on.

Govoreći o kvalitetu domaće ribe, Stankov ističe da je ona zdravstveno ispravna i da je bolje konzumirati svežu ribu iz lokalnih vodotokova.

"Naše reke nisu ni blizu tako zagađene, kao što neko možda ima utisak. Konzumiranje ribe iz naših velikih reka je apsolutno ispravno. Domaća riba je svakako bolja za ribarstvo", rekao je.

Što se tiče dugoročnih efekata ovih mera, Stankov napominje da su poribljavanje i zaštita riba samo deo šire strategije.

"Vrlo interesantne su mere poput trenutne zabrane izlova kečige koja traje već nekoliko godina, i ona daje rezultate. Danas je kečiga vraćena i primetan je značajno veći broj u našim rekama", kaže on.

Dodaje da selektivni izlov invazivnih vrsta, poput belog i sivog tolstolobika, i unošenje autohtonih vrsta moraju biti usaglašeni.

"Restauracija ima vrlo kompleksnu priču. Uvek sve mora da se usaglašava. Ovo konkretno su dve gazdinske mere: izlov i unošenje, uz razmatranje gde priroda to dozvoljava da bi bilo kako treba", rekao je.

Poribljavanje, prema Stankovu, predstavlja dugotrajan i kontinuiran proces, ali je neophodno za očuvanje biološke raznovrsnosti i povratak ugroženih autohtonih vrsta u vodotokove širom Vojvodine.

Detaljnije o ovoj temi pogledajte u videu koji se nalazi iznad teksta.