Društvo

Dan grada Čačka - više od šest vekova postojanja: Kako se ime tog grada našlo u Dubrovačkom arhivu

Komentari
Euronews Srbija

Autor: Euronews Srbija/Marija Nikitović

18/12/2025

-

18:03

veličina teksta

Aa Aa

U čast prvog pominjanja u dokumentu iz 15. veka, Čačak obeležava Dan grada. Proslava obuhvata svečanu sednicu Skupštine grada i niz kulturnih događaja. Bogata istorija tog grada nikada nije potpuno proučena, a istorijska nalazišta su često bila uništavana modernom urbanizacijom. Kako kažu arheolozi, gotovo na svakom mestu u tom gradu gde zabodete ašov, naći ćete komad istorije. 

Čačani od 1999. godine obeležavaju 18. decembar kao Dan grada.

Prvo pominjanje imena grada je u Dubrovačkom arhivu, u seriji dokumenata, pisama i uputstava sa istoka.

"Dokument koji je datiran na 18. decembar je u stvari jedan sudski poziv dubrovačkim građanima koji su kuriri iz Dubrovnika, Pribislav i Utješen, doneli u Čačak, a tu su Marin Delebro i njegov sin Milo, inače, živeli u jednoj kući u Čačku. Oni su imali vezu sa rudnikom, odnosno Marin Delebro je bio zakupnik rudničke carine i on je, kažu, za te potrebe plaćao tadašnjem despotu Stefanu Lazareviću 600 litara srebra da bi tu carinu zakupio. To pismo je bio poziv za suđenje u Dubrovniku", rekla je za Euronews Srbija direktorka Međuopštinskog arhiva u Čačku Lela Pavlović.

Ona objašnjava da je tako taj jedan sudski poziv na koji su se oni odazvali januara 1409. godine razagnao mnoge sumnje

"Do tada se verovalo da je ime grada dobijeno nakon osvajanja Osmanlija. Međutim, Osmanlije u grad dolaze 70 godina kasnije, što znači da je ime, ako možemo reći, slovenskog porekla", rekla je ona.

Prema njenim rečima, veoma se često postavljalo pitanje od koje reči ili kako je nastalo ime grada.

"Neki su pričali da je to po priči Vuka Stefanovića Karadžića, pa podizanje crkve, pa su nešto čačkali, pa tako je nastalo ime Čačak. Neki su smatrali da je ime dobijeno tako što je ovaj deo Srbije uvek bio nekako na granici ili utvrđenje kao kastel u rimsko doba, ali svakako Čačak i dalje nosi to ime. I ono što je vrlo zanimljivo da od 1408. do danas nikada nije menjao ime. Znači, od Srednjeg veka to je isti naziv. Nekad su se postavljala pitanja da li vratiti ime gradu, nekad su mislili da je lepše da se zove Gradac, ali to su bili samo neki sporadični pokušaji", navodi sagovornica Euronews Srbija.

Kažu da posetioci dolaze u Čačak najpre zbog novog automobila, jer Čačak ima najviše salona automobila u ovom delu Srbije.

Drugi kažu da u Čačak dolaze zbog dobre hrane, tačnije zbog čuvenog čačanskog pečenja, jer grad, kako se tvrdi, ima najviše pečenjara po glavi stanovnika.

Ako se izuzmu ove dve stavke, treća je istorija i kultura koja dovodi posetioce u Čačak.

Priča u narodu o tri zvona 

Što se tiče pominjanja imena Gradac, odnosno samog naziva, Pavlović kaže da se to ime pominje u Studeničkom tipiku, srpskom srednjovekovnom dokumentu iz 13. veka, u periodu od 1207. do 1215. godine.

"Pored crkve Svetog Georgija u Rasu, koju je podigao Nemanja, pominje se iguman manastira Bogorodice Gradačke, koji učestvuje u izboru igumana manastira Studenice. Drugi je pomen u Žičkoj povelji iz 1219. i 1222, u kojem među igumanima koje je bira vladar, pored Hilandara, Studenice, Đurđevih stupova i Žiče, jeste i Bogorodica Gradačka. To u stvari govori da je ta građevina, ta crkva, odnosno tada manastir, bila podignuta od strane nekog iz roda same vlastele, odnosno Nemanjića", rekla je ona i dodala da se to pominje i u jednoj pesmi koju je zapisao Vuk Stefanović Karadžić.

Priča u narodu je bila, kaže Pavlović, da je to Stracimirova zadužbina, ali zvanično podataka o tome nije bilo.

Ona je navela da su u 19. veku, kada se 1875. godine podizala zgrada starog načelstva i kada su kopani temelji, na 60 stopa od same crkve pronađena tri zvona , a da je na jednom pisalo da zvono poklanja mitropolit gradački Nikifor 1454. godine čudotvornoj Bogorodici Gradačkoj.

"Tada Stojan Novaković, čuveni istoričar, na osnovu tih zvona zaključuje da je priča u narodu zaista istinita, da je crkva Bogorodica Gradačka zadužbina Stracimira, brata Nemanjinog. Ono što je isto značajno da je ona nekoliko puta menjana, postajala je džamija tri puta, ali da od 1834. godine ona nosi naziv Vaznesenja, odnosno ona je posvećena Vaznesenju Hristovom, a ranije je bila manastir Bogorodice Gradačke", rekla je ona.

Komentari (0)

Srbija