Politika

Čija je krstionica kneza Višeslava? Otkrivena u Veneciji, Musolini je poklonio Hrvatskoj, a šta na njoj u stvari piše?

Komentari
Čija je krstionica kneza Višeslava? Otkrivena u Veneciji, Musolini je poklonio Hrvatskoj, a šta na njoj u stvari piše?
Čija je krstionica kneza Višeslava? Otkrivena u Veneciji, Musolini je poklonio Hrvatskoj, a šta na njoj u stvari piše? - Copyright AI generisana fotografija/Wikipedia/Argo Navis

Autor: Euronews Srbija

21/10/2025

-

15:08

veličina teksta

Aa Aa

Krstionica kneza Višeslava, nastala krajem 8. ili početkom 9. veka, i danas izaziva rasprave – ne samo među istoričarima i arheolozima, već i na širem društveno-političkom planu. Artefakt je ponovo došao u žižu javnosti nakon što je izložen na izložbi "U početku biješe kraljevstvo“, centralnom događaju obeležavanja "1100. godišnjice Hrvatskog Kraljevstva", gde je krstionica prikazana kao deo hrvatske kulturno-istorijske baštine.

Istoričar Danijel Kulačin, koji je govorio za Euronews Srbija, ističe da je krstionica prvi put otkrivena 1853. godine u Gradskom muzeju Korer u Veneciji, kada su je tamo doneli kapucinski monasi sa ostrva Čudeka kao poklon. Prema njegovim rečima, krstionica je kasnije stigla u Hrvatsku kao dar koji je 1942. godine poslao Benito Musolini.

"Na krstionici piše: 'Ovo delo pokazano učenom svešteniku Jovanu u vreme kneza Višeslava, i to u čast svetog Jovana Krstitelja, da posreduje za njega i njegovog štićenika'. Sam natpis već dovoljno govori, jer ovakvi zapisi nisu karakteristični za katoličke, odnosno zapadnohršćanske sakralne predmete", objašnjava Kulačin. 

Kulačin napominje da jedini poznati knez Višeslav sa ovih prostora jeste onaj koji se pominje u delu De administrando imperio, koje je pisao vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit.

"U tom spisu se Višeslav navodi kao osnivač naše dinastije Višeslavića, odnosno Vlastimirovića", kaže on. 

foto: privatna arhiva

 

Kako kaže, direktor muzeja Lazari ističe da se u vreme kada je krstionica pronađena, 1853. godine, verovalo da je posvećena srpskom knezu Višeslavu. Kulačin dodaje da se tada uopšte nije dovodilo u pitanje njeno poreklo — podrazumevalo se da pripada srpskoj istorijskoj baštini.

Međutim, pojavljuje se navodni zapis poznat kao Anonim Philipi, dokument nepoznatog autora sa kraja 18. veka.

"U njemu se tvrdi da je 1746. godine jedna krstionica preneta iz Nina u Veneciju. Taj dokument je, kako se navodi, pronašao tadašnji direktor biblioteke u Zadru. Prema tom zapisu, reč je upravo o krstionici koja se danas povezuje s knezom Višeslavom", objašnjava Kulačin. 

Kulačin smatra da je čitava teorija o poreklu krstionice iz Nina rezultat nekritičkih tumačenja. U tom kontekstu navodi i iskopavanja iz 1911. godine, koja je predvodio Don Luka Jelić, tvrdeći da su ona bila naučno neosnovana i kasnije osporena.

"Već tada su postojale sumnje da su iskopavanja bila nameštena, odnosno da je reč o falsifikatu. Postoje i izjave radnika koji su tvrdili da su svedočili pod pritiskom. Zbog toga su 1963. godine sprovedena ponovna iskopavanja, koja je vodio profesor Mate Suić, profesor arheologije u Zadru i Zagrebu. On je tada jasno utvrdio da krstionica nikada nije bila u Ninu i naveo u izveštaju da ne postoje ni najskromnije indicije da je na tom mestu ikada postojao baptisterijum", rekao je on

Kulačin ističe kontinuitet teorija koje opovrgavaju narativ gde je krstionica deo hrvatske baštine. 

"Međutim, ti rezultati su potpuno ignorisani, kao i stav akademika Srpske akademije nauka i umetnosti Iva Petričolija iz 1984. godine, koji je tada jasno naveo da je navodna ninska biskupija — plod mašte"

Dodaje da je isto ponovio i profesor Đorđe Janković 2010. godine, kada je uporednim analizama ukrasa sa krstionice utvrdio njihovu jasnu sličnost sa onima sa krstionica sa Mihojske prevlake u Boki Kotorskoj.

"Profesor emeritus Univerziteta u Zadru, Nikola Jakšić, takođe je pokazao da su istraživanja Don Luke Jelića bila potpuni falsifikat i da je Jelić svesno manipulisao nalazima kako bi dokazao da je krstionica potekla iz Nina"

Na kraju, veoma značajno istraživanje sproveo je i Predrag Komatina iz Etnološkog instituta SANU, koji je analizirao natpise sa drugih krstionica sa prostora najranije srpske države, konkretno sa područja Boke Kotorske.

"Na prostoru Kotora pojavljuje se episkop Jovan, koji se pominje u tri natpisa — dva iz samog Kotora i jedan iz okoline Bijele — što se poklapa sa natpisom na Višeslavovoj krstionici i sa Jovanom koji je, kako se veruje, delovao upravo u vreme kneza Višeslava", zaključuje Kulačin za Euronews Srbija. 

Karanović: Nesumnjivo je reč o srpskom vladaru

Istoričar Ognjen Karanović ističe kako o knezu Višeslavu nema dovoljno pisanih istorijskih izvora, već da postoje tragovi materijalne kulture. 

"Nesumnjivo je reč o srpskom vladaru – srpskom knezu, ili, kako su ga Romeji, odnosno Vizantinci, nazivali – prvaku, poglavaru, arhontu. Približan prevod tog izraza, u duhu srpskog jezika, bio bi 'knez'", kaže sagovornik. uz napomenu da knez pripada dinastiji Vlastimirović.

Kako kaže, do zabune oko krstionice ne bi došlo da pojedini predstavnici, pre svega političkog života hrvatskog naroda s kraja 19. i početka 20. veka, u vreme formiranja nacionalnog identiteta, nisu posegnuli za aproprijacijom elemenata tuđe istorije.

"I onda su onim romantičarski zaneseni, tražili su svoje poreklo tamo gde ga nije bilo. Dakle, u nekim davnim, antičkim, rano-srednjovekovnim vremenima", kaže on, uz napomenu da su se oslonili na hrvatsku ranosrednjovekovnu državu – koja je u međuvremenu bila ugašena.

Međutim, kako kaže, oslonili su se na "klasičnu pljačku kulturnog blaga", odnosno kulturnog nasleđa drugih naroda, pre svega srpskog, sa kojima su dolazili u dodir na prostorima Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Tanjug/Jaroslav Pap

 

"Njima je tada bilo i te kako važno da srpski, veoma uticajni i ugledni element u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji umanje što je više moguće"m kaže on. 

Karanović napominje da, otprilike u isto vreme, potiču izvesna istraživanja sveštenika iz čuvenog Zavoda Svetog Jeronima u Rimu, koji je delovao pri Svetoj stolici, a koji će, kako navodi, kasnije postati rasadnik ustaških ideja iz perioda oko Drugog svetskog rata.  

"Njihova istraživanja i njihovo traženje stare prošlosti poklopili su se s vremenom kada su u Veneciji pronađeni (odnosno obratili pažnju) na tu krstionicu. Krstionica ima zanimljive natpise i očigledno je pravljena za kneza Višeslava, ali mu verovatno nikada nije isporučena", kaže on. 

Komentarišući pismo na kojem su napisani natpisi, ističe da nije čudno što su oni na latinskom jeziku, jer je latinski bio dominantan u Jadranskom primorju.

Dodaju da su, nakon toga, franjevački sveštenici krajem 19. veka odlučili da prodaju tu krstionicu, što se poklapa sa periodom kada sveštenici iz Zavoda Svetog Jeronima počinju da tvrde da je u Ninu zapravo bilo sedište nekakve dalmatinske, hrvatske, rano-srednjovekovne države, da je tu bila ustanovljena i biskupija ili nadbiskupija, i po svemu sudeći, da je zapravo ta krstionica bila posvećena hrvatskom knezu Višeslavu.

"Svi pisani istorijski izvori, kojih je malo, govore o srpskom knezu Višeslavu ili o slovenskom arhontu.", kaže Karanović i zaključuje:

"Dakle, došlo je do tendenciozne zamene identiteta, koju su kasnije sami hrvatski istoričari opovrgli, istakavši da to nije istina — da Višeslav nikada nije bio hrvatski knez."

Komentari (0)

Srbija