Naftna industrija Srbije: Od državnog giganta do Gordijevog čvora preko kojeg se lome geopolitička koplja
KomentariNaftna industrija Srbije danas nije samo najveća energetska kompanija u Srbiji, već i jedno od ključnih geopolitičkih pitanja na Balkanu, preko kojeg se prelamaju interesi Vašingtona i Moskve. Od državnog monopola nastalog u Jugoslaviji, preko kontroverzne privatizacije kojom je NIS postao "zlatna koka" u rukama ruskog Gaspromnjefta, pa do američkih sankcija.
Naftna industrija Srbije korene vuče iz perioda nakon Drugog svetskog rata, kada se pod okriljem države formiraju prva preduzeća za promet naftom i naftnim derivatima, onda i za njihovo istraživanje. Tokom narednih decenija izgrađene su rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, razvijena je proizvodnja nafte i gasa, a kompanija je poslovanje proširila i van granica tadašnje države eksploatacijom nafte u Alžiru. NIS pod ovim imenom nastaje 1991. godine, kada su praktično pod jednu kapu stavljena sva tadašnja preduzeća i obuhvaćen je ceo lanac istraživanja, proizvodnje, prerade i prodaje goriva.
Pretpostavke za razvoj kompanije naglo su prekinute NATO bombardovanjem rafinerija u Pančevu i Novom Sadu, zbog čega NIS u novi milenijum ulazi sa znatnim poteškoćama vezanim za zastarelu tehnologiju, ekološke probleme, ali i manjak konkurentnosti kako na domaćem, tako i na regionalnim tržištima. I to su bile pretpostavke za privatizaciju; tadašnje vlasti tvrdile su da je ona nužna.
Prvi preduslov za događaj iz 2008. desio se tri godine pre, 2005. godine, kada je NIS pretvoren u akcionarsko društvo, a 2008. godine potpisan je sporazum sa Rusima u okviru šireg energetskog sporazuma koji obuhvata prodaju NIS-a, ruskoj kompaniji Gaspromnjeft, učešće Srbije u projektu "Gasovoda Južni tok" i razvoj skladišta "Banatski dvor". Nakon toga usledila je modernizacija rafinerije u Pančevu, koja je danas jedan od najmodernijih takvih pogona u regionu.
Prema tvrdnjama iz kompanije, u tu modernizaciju do sada je uloženo oko 900 miliona evra. Polemike o privatizaciji naftne industrije Srbije i danas traju; kritičari i dalje tvrde da je ona rađena netransparentno, da je NIS tada prodat po ceni znatno nižoj od tržišne, dok predstavnici tadašnje vlasti i danas tvrde da je zapravo privatizacija bila jedini spas za kompaniju.
Tanjug/Dejan Živančević
Veći i najveći problemi za poslovanje NIS-a od privatizacije do danas nastaju nakon ruske invazije na Ukrajinu uvođenjem sankcija Sjedinjenih Američkih Država. Problem, dakle, za ovu kompaniju nije poslovanje u Srbiji, već činjenica da većinski paket kontrolišu ruske državne energetske kompanije.
Ruske kompanije danas kontrolišu oko 56% akcija, Srbija oko 30%
Američki OFAC je, dakle, zaključio da rusko vlasništvo mora biti smanjeno ili eliminisano. Ruske kompanije danas kontrolišu oko 56% akcija, Srbija oko 30%. Zbog značaja naftne industrije Srbije za Srbiju, dakle, za energetsku stabilnost zemlje, ali i za zemlje regiona, smatralo se da će prenos vlasništva ići po ubrzanoj proceduri, ali do sada da se to nije desilo.
U više navrata su pomerani rokovi, a u fokusu je bilo postizanje mogućeg dogovora sa mađarskom MOL grupom, koja je početkom ove godine sa ruskim Gaspromnjeftom postigla okvirni sporazum o kupovini ruskog paketa akcija NIS-a.
Država Srbija u tome je videla priliku da poveća svoj udeo u vlasništvu za 5%, da osigura snabdevanje gasom, naftom i naftnim derivatima, ali i da osigura dalji rad rafinerije u Pančevu. I to je bila ključna tačka i sporenja pregovora Beograda sa mađarskom MOL grupom.
Taj dogovor je zaključen pre nekoliko dana - osiguran je nastavak rada rafinerije u Pančevu, i to se može smatrati posebnim uspehom s obzirom na to da mađarska strana nije bila zainteresovana za nastavak rada rafinerije, odnosno za samu rafineriju.
Ipak, pretpostavke za konačan dogovor o prodaji naftne industrije Srbije, odnosno ruskog udela u njenom vlasništvu u mađarskoj MOL grupi, nije dogovor MOL grupe sa vlastima u Beogradu, već ekonomski interes Rusa, a pre svega ekonomski interes Vašingtona.
Detaljan prilog pogledajte u videu iznad teksta.
Komentari (0)