Dojče vele: Zašto Hrvatska postaje sve ksenofobnija?

Rastuća netrpeljivost prema stranim radnicima i izbeglicama iz Azije i Afrike predstavlja novost za hrvatsko društvo, ali i iskušenje za koje se odgovorni mnogi akteri, jer odnos prema strancima u Hrvatskoj u novije vreme poprima istinski zabrinjavajuće konture, piše Dojče vele (DW).

Napominju da pritom nije reč o prekograničnim turistima, već o stranim radnicima i naročito o izbeglicama.

Oštrica antagonizma i ksenofobije, uz sve češće nasilje, usmerena je pretežno na stranu radnu snagu, a na sve češći protestnim skupovima protiv njih govori se da prete i hrvatskoj kulturi i bezbednosti.

Iz nevladine organizacije Centar za mirovne studije u Zagrebu za DW je potvrđeno da se oni već preko dve decenije ističu radom na zaštiti prava izbeglica, drugih migranata i generalno manjina.

"Nije posredi spontana promjena, nego rezultat isprepletanih procesa: izostanka koherentnih politika integracije i suzbijanja rasizma i ksenofobije, normalizacije retorike koja ljude prikazuje kao pretnju, opšteg porasta nasilja i fašizacije našeg društva, kao i šireg evropskog okvira koji migracije sve više tretira kroz prizmu zabrana, vraćanja i prisile, a ne zaštite i prava", rekla je Sara Kekuš, programska šefica CMS-a.

Govoreći o jednom prošlogodišnjem istraživanju javnog mnjenja, Kekuš kaže da je zabeležen predrasuda, ksenofobije i doživljaja pretnje u posljednjih desetak godina, posebno prema ljudima arapskog i muslimanskog porekla i tražiocima azila. Sve je povezano s dugogodišnjom negativnom retorikom dela politike i medija. Ti narativi prelivaju se u svakodnevicu: smanjuju solidarnost i povećavaju izloženost diskriminaciji i nasilju.

Istovremeno, dodala je, važno je naglasiti "da značajan deo građana i dalje ne doživljava strance i manjine kao pretnju."

Osvrnuvši se na situaciju od 2015. godine do danas, Kekuš kaže da je trendove još moguće preokrenuti, ali to traži svesnu odluku države i društva: politike dobrodošlice i integracije, obrazovanje za ljudska prava, solidarnost u lokalnim zajednicama te odgovornije medijske i političke narative.

"U suprotnom, nastavićemo da živimo paradoks u kojem društvo postaje raznolikije, a istovremeno zatvorenije, i u kojem se cena tog zatvaranja najpre plaća na telima i životima onih koji već jesu u najranjivijem položaju", uverena je Sara Kekuš.

Politikolog Vedrana Barićević sa zagrebačkog Fakulteta političkih nauka sa svog aspekta napominje da tu spadaju političke stranke, kao i mediji i njihova odgovornost.

"Ali i odgovornost svih koji učestvuju u produkciji narativa, informacija ili znanja. Mediji neretko prate narative koje nameće politika i daju okvir i vidljivost temama i narativima", kaže, između ostalog, Baričević.