"100 znamenitih Srba u Hrvatskoj": Knjiga o identitetu, istoriji i zajedničkom nasleđu
Komentari
Dodajte Euronews kao željeni izvor na Google-u
Leksikon "100 znamenitih Srba u Hrvatskoj" kroz biografije istorijskih ličnosti otvara pitanje složenih i promenljivih identiteta, kao i duboke isprepletanosti srpske i hrvatske istorije. Glavni urednik Ivo Golštajn kaže za Euronews Srbija da je cilj bio da se kroz različite životne priče pokaže da "nema ideal-tipskog srpstva, ili, ako hoćete, ideal-tipskog hrvatstva". Govoreći o izboru ličnosti, doprinosu Srba hrvatskoj kulturi i institucijama, ali i o odnosu prema kolektivnom sećanju, Golštajn posebno ističe da je važno razumeti koliko su "kultura i uopće egzistencija Srba u Hrvatskoj" povezane sa širim društvenim i istorijskim razvojem.
Golštajn objašnjava da izbor 100 ličnosti nije bio zamišljen kao konačan ili neupitan spisak.
"Mora na početku da kažem da je ovo naš izbor. Kad su neki ljudi i prije izlaska knjige videli taj popis od 100, onda su rekli: "Ja bih ovoga, ja bih onoga". Mi smo rekli: "Dobro, napravite vi svoj izbor, objavite knjigu i to je to", rekao je.
Prema njegovim rečima, uredništvo je nastojalo da obuhvati različite profesije, istorijska razdoblja i krajeve Hrvatske.
"Dakle, pokušavali smo, imati zastupljenost različitih profesija, od verskih službenika, preko političara, dakle, naučnika, komunista, filologa, medicinara, umetnika, slikara, kipara, književnika, arhitekata, industrijalaca, bankara, diplomata", navodi on.
Posebno mesto u razgovoru zauzima pitanje nacionalnog identiteta ličnosti koje su uvrštene u leksikon. Golštajn smatra da upravo različite životne priče pokazuju koliko identitet može biti složen.
"Radi se o tome da tih 100 biografija upravo šalje poruku. Dakle, nema, nema ideal-tipskog srpstva, ili, ako hoćete, ideal-tipskog hrvatstva", naveo je.
Povezane vesti
Kao primer navodi više generacija i ličnosti iz Šibenika, među kojima su Nikodim Milaš, Božo Petranović, Simo Matavulj i Arsen Dedić.
"Dakle, ti ljudi su živeli u različitim sredinama, živeli u različitim istorijskim razdobljima, davali na izazove i teškoće svoga vremena različite odgovore. Imate, naravno, i Arsena Dedića, čija je mama bila Hrvatica. Međutim, iako je to u Hrvatskoj već izazvalo polemike, i biće ih sigurno, Arsen Dedić je bio Srbin, kršten je u pravoslavnoj crkvi", navodi on.
Govoreći o različitim putevima nacionalnog identifikovanja, Golštajn navodi i slikara Borisa Bućana, za koga kaže da je svoje srpstvo "zapravo prepoznao u kasnijem dijelu života". Pominje i Stjepana Miletića, rođenog od srpskih roditelja, koji se razvijao u drugačijem kulturnom krugu.
"Imate Stjepana Miletića, koji je jedan od osnivača, velikih ljudi zaslužnih za razvoj hrvatskog teatra na prelomu 19. u 20. vek, koji je rođen od srpskih roditelja, međutim, roditelji su umrli kad je bio dijete, i on je bio podizan i razvijao se u posve jednom drugačijem, drugačijem kulturnom krugu", rekao je on.
Šta je sa Draženom Petrovićem?
Jedno od pitanja odnosilo se i na to zašto u leksikonu nema Dražena Petrovića. Golštajn navodi da uredništvo nije imalo dovoljno podataka o tome kako se Petrović nacionalno izjašnjavao.
"Mi ne znamo kako se Dražen Petrović do svoje prerane smrti nacionalno deklarisao, izjašnjavao. To bi bila jedna od stvari koja bi svakako bila najrelevantnija", navodi on.
Dodaje da je Petrović po ocu bio Srbin, ali da je bio "toliko integrisan u hrvatsku kulturu" da je uredništvo od njegovog uvrštavanja odustalo.
Povezane vesti
"Ovako smo ga naveli kao čoveka koji bi po nekim kriterijima mogao ući, ali smo od toga odustali", kaže.
Golštajn govori i o doprinosu Srba razvoju hrvatske kulture, navodeći primere koji, kako kaže, često nisu dovoljno poznati široj javnosti. Kao jednu od ilustracija izdvaja tri pesme koje opisuje kao deo savremenog hrvatskog identiteta: "Lijepa naša", "Ustani bane" i "Oprosti mi, pape".
"I kad im kažem da su važnu, čak i ključnu ulogu u nastanku tih pesama imali Srbi, oni se šokiraju", kaže.
Povezane vesti
Govoreći o "Lijepoj našoj", navodi Josifa, odnosno Josipa Runjanina, dok kao autora teksta pesme "Oprosti mi, pape" ističe Momčila Popadića.
"To su reči jednog genijalnog pjesnika i novinara koji je živio u Splitu, koji je, nažalost, prerano otišao, i koji je zapravo u toj pesmi pričao o svojoj ličnoj tragediji, to je njegova lična priča. Naime, otac koji je bio iz Pančeva, oženio se u Splitu, došlo je vrlo brzo do rastave. Otac je napustio familiju, deca su morala otići kod bake i deke na Korčulu, i to je zapravo njegova lična priča", navodi.
Treći primer je Ognjeslav Utješinović Ostrožinski, za koga Golštajn kaže da je napisao prvu verziju pesme povezane sa stihom "Ustani bane".
"On je bio Srbin iz Ostrožina kod Vrgin mosta, jedan apsolutno fenomenalan administrator kojeg je Ban Jelačić uzeo u svoju administraciju 1848", naveo je.
Detaljnije pogledajte u videu koji se nalazi iznad teksta.
Komentari (0)