Aktuelno iz kulture

Prokletstvo Tutankamonove grobnice: Prava istina o misterioznoj smrti velikih egiptologa

Komentari

Autor: Staša Rosić

16/02/2022

-

17:00

Prokletstvo Tutankamonove grobnice: Prava istina o misterioznoj smrti velikih egiptologa
Tutankamonova maska - Copyright AP/Hassan Ammar

veličina teksta

Aa Aa

Otkriće Tutankamonove grobnice, mesta večnog počinka jednog od egipatskih faraona čiji je posthumni značaj daleko prevazišao njegov uticaj za života, označio je početak rađanja popularnih mitova o drevnom Egiptu, od kojih su mnogi ekranizovani u bioskopskim hitovima.

Jedan od njih bavio se smrću lorda Karnarvona, finansijera iskopavanja Tutankamonove grobnice, koja je protumačena kao posledica "prokletstva faraona", a tom "uzročniku" pripisani su i drugi smrtni slučajevi koji su, istina, pogodili nekolicinu ljudi uključenih u veliko otkriće.

"Bolest" egiptologa

Tutankamonova grobnica pronađena je u novembru 1922. a nakon nekoliko meseci iskopavanja, pečat na vratima posmrtne odaje u kojoj je ležao sarkofag dečaka-faraona slomljen je 16. februara 1923.

profimedia

 

Već u aprilu iste godine lord Karnarvron, koji je finansijski podržavao celi projekat bio je mrtav.

Godinu dana kasnije umro je i Arčibald Daglas Rid, radiolog koji je skenirao Tutankamonovu mumiju, a 1939. i sam Hauard Karter, glavni arheolog zaslužan za veliko otkriće.

Predmeti pronađeni u grobnici poklonjeni su Karterovom prijatelju ser Brusu Ingramu, a nedugo potom kuća mu je izgorela u požaru.

Kada je ponovo izgradio svoj dom, on je nedugo potom poplavljen.

Imajući sve to u vidu, nije neobično što su tih godina, u jeku istraživanja Egipta, počele da kruže priče o tome da je otvaranjem grobnice koja je 4.000 godina ležala zaboravljena, oslobođena kletva za koju se verovalo da je pogađala svakog ko naruši mir drevnih vladara.

Priča o "zlom duhu"

Veliki doprinos popularizaciji mita o faraonskoj kletvi dao je čuveni škotski pisac Artur Konan Dojl, tvorac Šerloka Holmsa.

Za razliku od svog skeptičnog protagoniste, Dojl je bio spiritualista i izuzetno sujeveran, a štampa je u to vreme pisala da je pisac za smrt Karnarvona krivio "zlog duha" koji je čuvao grobnicu i osvetio se onima koji su je oskrnavili.

profimedia

 

Na Dojla se nadovezala britanska spisateljica Mari Koreli, koja je za "New York World" napisala da zna za određene drevne tekstove o postojanju naslaga otrova u grobnicama čije su žrtve postali poznati egiptolozi.

Iako su i arheolozi i lekari odbacili tu tezu kao čistu fantaziju, jedan patolog dao je hipotezu o bakterijama, koju je "Sunday Times" zdušno preneo 3. juna 1923.

Drevne bakterije-ubice

Kada je Karnarvon umro u Kairu, njegova prerana smrt u 57. godini života zvanično je pripisana "upali pluća koja se nadovezala na infekciju kože", izazvanu streptokokom.

Otkriveno je da se lord posekao tokom brijanja i to na mestu gde je imao ubod komarca izazvavši infekciju koja je zahvatila celo telo.

Upravo ta činjenica poslužila je kao plodno tle za razvoj diskusije o tome da je istraživaču "glave došla" neka gljivica ili bakterija koju je slučajno pronašao u grobnici.

Nehotice, tome su doprineli i sami naučnici.

Teorija "Sedi i čekaj"

Osamdesetih godina prošlog veka evolucioni biolog Pol V. Evald predstavio je teoriju da infektivni agensi koji su u stanju da dug vremenski period prežive van domaćina, mogu lakše da se šire od ostalih.

Naime, paraziti koji ne mogu dugo da prežive van domaćina ni sami ne mogu dugo da opstanu, ali ako uspevaju da ostanu u okruženju u vidu spora ili u nekoj drugoj otpornoj fazi svog razvoja, mogu da imaju značajnu prednost u odnosu na druge nametnike.

Ta teorija nazvana je "Sedi i čekaj".

profimedia

Hauard Karter na vratima grobnice

Međutim, 1996. nova studija koju su sprovela tri epidemiologa, smislila su mnogo pamtljivije ime za tu teoriju: "faraonova kletva", a francuski istraživač Silvejn Gandon, usvojio je baš to ime u svojoj studiji.

On je kasnije objasnio da je "misteriozna smrt lorda Karnarvona korištena je kao metafora za uvođenje problema evolucije virulecije", ali nikakva naučna objašnjenja nisu pomogla da se mit sruši.

Sve i da je smrtonosna gljivica ili spora zaista postojala, nema objašnjenja zašto je zaobišla Kartera, koji je srećno živeo još nekoliko godina, a onda umro od limfoma u 65. godini života.

Štaviše, od 58 ljudi koji su bili prisutni kada su grobnica i sarkofag otvoreni, samo je osmoro umrlo u narednoj deceniji, ali magijska privlačnost drevne egipatske kulture verovatno će nastaviti da rađa nove različite verzije uzbudljivih priča o mističnim silama faraona.

Komentari (0)

Kultura