Aktuelno iz kulture

Šest arheoloških otkrića koje dokazuju "super-moći" drevnih žena

Komentari

Autor: Artnet

25/05/2021

-

19:04

Šest arheoloških otkrića koje dokazuju "super-moći" drevnih žena
Šest arheoloških otkrića koje dokazuju "super-moći" drevnih žena - Copyright profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Žene su u praistorijskom društvu, baš kao i u antičkom periodu igrale važne uloge. Bile su vladarke, hroničari vremena, sportistkinje i ravnopravne učesnice u podizanju društva, a tome u prilog idu i brojna arheološka otkrića.

Artnet dao je presek nekih od najinteresantnih, koja dokazuju da su drevne žene mnogo pre nove ere ostvarivale svoje pune potencijale i postavile temelje savremenog društva, koje će u kasnijim vekovima umanjiti njihovu ulogu.

Spartanke u trku, zdrave majke ratnika

Spartanke su bile izvanredne sportistkinje, a tome u prilog idu i otkrića mnoštva bronzanih statua iz Arhajskog perioda. Za razliku od većine drugih antičkih Grkinja, žene Sparte od detinjstva su učene da se bave sportom i uključivane su u programe pod kontrolom polisa, s ciljem da društvo dobije snažne i zdrave majke za buduće ratnike.

Oko 40 bronzanih figura iz tog vremena, prikazuje Spartanke u trku, s rukama koje pridržavaju ivice tunike i otkrivaju butine.

U pisanim izvorima koji govore o Sparti za njih se čak upotrebljava nadimak koji bi u slobodnom prevodu glasio "pokazivačice butina" i opisuje široke tunike koje su nosile prilikom trčanja i rvanja (čak i protiv muškaraca). Statue su različite od tipičnih starogrčkih prikaza ženskog tela, što sugeriše da su Spartanci idealizovali vitkije žene, manjih grudi i mišićave građe.

Rimljanke se bavile biznisom

Iako Rimsko pravo ženama nije davalo pravni status, arheološka otkrića pokazuju da su imućnije žene demonstrirale svoj uticaj kroz investicije. Bronzani novčić pronađen u Paestumu u Italiji sa upisanim imenom Mineja, dokaz je počasti koju je dobila jedna građanka iz 1. veka pre nove ere. Ona je finansirala obnavljanje bazilike u Paestumu nakon smrti njenog muža Kokceja Flakusa, Cezarovog senatora.

Štaviše, u rimskim lukama neprestano se otkrivaju glinene cigle sa otiskom pečata Domicije Lucile Mlađe, majke cara Marka Aurelija. Vlasnica nalazišta gline širom carstva, Domicija je bila ključni igrač u proizvodnji cigli i ambiciozna poslovna žena, što je daleko od uobičajenog portretisanja Rimljanki kao sporednih likova, koji se ostvaruju isključivo kroz ulogu majke.

Većinu pećinskih crteža napravile su žene

profimedia

 

Iako se ranije smatralo da su muškarci bili prvi umetnici koji su oslikavali pećinske zidove u dalekoj prošlosti, nova studija koja se bavila analizom otisaka šaka, pokazala je da su zapravo žene napravile 75 odsto pećinskih crteža.

Za razliku od muških, ženski kažiprst i domali prst bili su približno iste dužine, a arheolozi predvođeni Dinom Snouom sa Državnog univerziteta u Pensilvaniji poredili su dužinu prstiju otisaka šaka u osam pećina u Francuskoj i Španiji starosti između 12 i 40 hiljada godina. Nakon što su dobijene mere uneli u algoritam, otkrili su da je tri četvrtine njih pripadalo ženama. To otkriće zauvek je promenilo narativ o muškarcima kao glavnim hroničarima vremena i začetnicima umetnosti.

Žene su bile vladari u bronzanom dobu

Otkriće u La Almoloji, palati iz bronzanog doba pronađenoj na jugoistoku Španije, promenilo je saznanja o ulozi žena u El Argar društvu. One ne samo da su ranije postajale punoletne, nego su imale i političku moć.

Na tom mestu pronađen je grob sa ostacima muškarca i žene i 29 predmeta, uključujući srebrnu dijademu, koja je označavala visok društveni status žene. To otkriće sugeriše da su El Argarom, barem u jednom periodu između 2200. i 1500. pre nove ere, vladale žene.

I žene su bile lovci-sakupljači

Otkriće 9.000 godina starih ostataka tinejdžerke u Peruu, potpuno je promenilo hipotezu o muškarcima o "rodnim ulogama" u praistoriji. "Vilamaja", kako su devojčicu nazvali arheolozi uključeni u ovo otkriće po lokalitetu na kom je pronađena, u njenom grobu našli su i razno oružje za lov na velike životinje, uključujući i vrhove koplja, kao i oruđe potrebno za obradu lovine.

Na istom lokalitetu naknadno je pronađeno još deset grobnica u kojima su sahranjene žene uz isto oružje i alate s kojima su sahranjivani muški lovci, što je dokaz da su žene iz vremena pleistocena i ranog holocena lovile rame uz rame sa muškarcima.

"Venere" iz paleolita pravile žene - za žene

profimedia

Vilendorfska Venera

Dugo se verovalo da su "Venere", kamene figurice iz paleolita koje prikazuju raskošne obline ženskog tela, pravili muškarci s idejom da otelotvore božanstva plodnosti. Međutim, naučnici sada imaju razloga da veruju da su takve figurice koje su arheolozi pronalazili širom Evrope, pravile žene i to ne kako bi predstavile muški ideal ženske telesnosti, nego kako bi prikazale svoju unutrašnju moć i vrednost.

Članak koji su 1996. u časopisu "Amerikan Antropolodži" objavili Ketrin Hodž Mekojd i Leroj D. Mekdermot, ukazuje da iako disproporcionalne, većina figurica zapravo verno prikazuje žensko telo iz perspektive žene.

Rad ovih istoričara nije dokazan i često je osporavan, ali su do sličnih zaključaka došli i mnogi arheolozi, analizirajući Vilendorfsku Veneru.

Neki smatraju da su figurice predstavljale neku vrstu amajlije koju su žene nosile kako bi očuvale svoje obline i zadržale snagu u surovim uslovima Ledenog doba koje je tada vladalo Evropom i da su se prenosile s kolena na koleno, od majke na ćerku.

Iako je sa ove vremenske distance teško pretpostaviti da ćemo ikada naći konačne odgovore o poreklu "Venera", uzbudljiva je pomisao da su u jednom periodu pre istorije, između legende i stvarnosti, žene toliko volele svoja tela, da su ih uklesale u kamen, da ostanu njihovim ćerkama i posle mnogo milenijuma.

Komentari (1)

Kultura