Hilari Svonk trudna u 52. godini: Ginekolog objašnjava koliko je rizična trudnoća u poznim godinama
Komentari
Vest da je holivudska glumica Hilari Svonk u 52. godini ponovo trudna otvorila je pitanje koje sve češće izaziva pažnju javnosti: koliko je bezbedno ostvariti trudnoću u poznim reproduktivnim godinama i gde su granice medicine? Iako savremene metode asistirane reprodukcije omogućavaju ženama da postanu majke i nakon menopauze, stručnjaci upozoravaju da mogućnost začeća nije isto što i bezbedna trudnoća.
Dr Mirjana Anđelić, ginekolog i subspecijalista steriliteta i fertiliteta, objasnila je za Euronews Srbija da su trudnoće posle 40. godine rizičnije, dok je nakon 45. ili 46. godine trudnoća sa sopstvenim jajnim ćelijama izuzetno retka. Trudnoće posle 50. godine najčešće se ostvaruju uz pomoć doniranih jajnih ćelija i metoda vantelesne oplodnje.
"Trudnoća posle 40. godine je rizičnija trudnoća. Trudnoća posle neke 45–46. godine je praktično nemoguća sa svojim genetskim materijalom, odnosno sa svojim jajnim ćelijama. Tako da sve te trudnoće koje su nakon 50. godine su sigurno iz doniranih jajnih ćelija", navela je Anđelić.
Ona je istakla da javnost nema pravo da od žena zahteva da otkrivaju detalje o načinu na koji su ostvarile trudnoću, jer je reč o njihovoj privatnosti. Ipak, ovakvi slučajevi ponovo otvaraju pitanje granica reproduktivne medicine, posebno kada je reč o zdravlju buduće majke.
Zašto trudnoća u poznim godinama nosi veće rizike?
Prema rečima sagovornice Euronews Srbija, jedan od najvećih izazova jeste činjenica da trudnoća predstavlja veliko opterećenje za organizam. Sa godinama raste rizik od komplikacija, među kojima je i preeklampsija, ozbiljno stanje koje može ugroziti i majku i dete.
Anđelić upozorava da rizici ne nestaju čak ni kada žena pre trudnoće ima dobre rezultate pregleda i ne boluje od hroničnih bolesti.
"Trudnoća je jedno zahtevno stanje koje svaki naš sistem dovodi do nekih gornjih granica izdržljivosti i funkcionalnosti. Zbog toga se može desiti da neki od organa jednostavno uđu u problem, ili da se desi ta preeklampsija, odnosno to stanje koje je rezervisano samo za trudnice", objasnila je ona.
Pored preeklampsije, u trudnoćama u poznim godinama povećava se rizik od tromboze i ozbiljnih kardiovaskularnih komplikacija. Zbog toga odluka o trudnoći ne bi trebalo da se zasniva samo na mogućnostima savremene medicine i želji za roditeljstvom, već i na detaljnoj proceni zdravstvenog stanja žene.
Trudnoća posle 50. godine: Odluka koja zahteva tim stručnjaka
Anđelić navodi da je i sama vodila trudnoće ostvarene u inostranstvu putem vantelesne oplodnje nakon 50. godine. Takva iskustva, kako ističe, zahtevaju posebno pažljiv pristup i procenu rizika pre nego što se započne postupak asistirane reprodukcije.
Prema njenim rečima, neophodni su detaljni pregledi i procena lekara različitih specijalnosti, kako bi se utvrdilo da li je organizam spreman za trudnoću i potencijalne komplikacije koje ona nosi.
„Ja sam vodila neke trudnoće koje su nastale u inostranstvu iz vantelesne oplodnje posle 50. godine. To je zapravo jedan proces u kome moramo svi biti svesni da ulazimo u jedno polje gde se zdravlje žene i život žene stavljaju na kocku“, rekla je Anđelić.
Ona smatra da procena mora da obuhvati kardiološke i druge specijalističke preglede, uz individualno sagledavanje svih zdravstvenih i psiholoških okolnosti.
„I pre nego što žena donese odluku sa svojim partnerom ili sama da će pristupiti takvom jednom procesu, ona mora proći sve detaljne preglede u smislu jednog konzilijuma: kardiologa, psihijatra, zatim hemostaziologa. Jednostavno, jedan konzilijarni pristup, da se tačno vidi da li su svi sistemi u potpunosti funkcionalni i da li će popustiti u toku trudnoće“, naglasila je ona.
Gde su granice reproduktivne medicine?
Mogućnosti vantelesne oplodnje i donacije jajnih ćelija promenile su granice roditeljstva, ali su otvorile i važna etička i medicinska pitanja. Dok neke evropske zemlje dozvoljavaju postupke asistirane reprodukcije i u poznijim godinama, starosne granice i uslovi razlikuju se od države do države.
U Srbiji se postupci vantelesne oplodnje o trošku javnog zdravstvenog osiguranja sprovode pod propisanim uslovima i starosnim ograničenjima. Konkretni uslovi zavise od vrste postupka i važećih pravila.
Za Anđelić, ključno pitanje nije samo da li medicina može da omogući trudnoću, već i da li je takav postupak opravdan sa stanovišta bezbednosti žene.
Više pogledajte u videu u tekstu.
Bonus video:
Komentari (0)