Aktuelno

U kojim situacijama prevoznik snosi odgovornost za udes? Stručnjak o nesreći autobusa Niš ekspresa u Hrvatskoj

Komentari
U kojim situacijama prevoznik snosi odgovornost za udes? Stručnjak o nesreći autobusa Niš ekspresa u Hrvatskoj
Tanjug/Hina/Daniel Kasap - Copyright Tanjug/Hina/Daniel Kasap

veličina teksta

Aa Aa

Dvoje putnika je poginulo, a više od 30 je povređeno kada se autobus Niš Ekspresa prevrnuo na autoputu ka Zagrebu u Hrvatskoj. Okolnosti teške nesreće su i dalje predmet istrage, a prema navodima pojedinih putnika, za hrvatske medije, vozač je zaspao za volanom.

Na koji način se kontroliše psihofizičko stanje i umor vozača pre nego što krenu na međunarodne relacije ili na put, bez obzira gde voze? Da li prevoznik snosi odgovornost za udes ukoliko se dokaže da je u pitanju ljudski faktor? O protokolima kontrole zaposlenih, utvrđivanju krivice i zakonskim posledicama za Euronews Srbija govorio je Mirko Vučinić, direktor Poslovnog udruženja drumskog transporta Panon Transport iz Novog Sada.

"U bezbednosti saobraćaja govorimo o četiri glavna uticajna faktora: čoveku, vozilu, putu i okruženju. Njihova uloga važna je pre, tokom i nakon saobraćajne nezgode. Pritom, kada govorimo o ljudskom faktoru, ne mislimo isključivo na vozača. To može biti i putar koji održava put, ali i putnik koji nije koristio sigurnosni pojas, što direktno utiče na posledice nezgode", kaže Vučinić.

Vozač jeste jedan od najvažnijih faktora tokom same nezgode, ali je važno sagledati sve okolnosti. Jedan od načina kontrole psihofizičkih sposobnosti profesionalnih vozača jesu obavezni lekarski pregledi. Prema rečima Vučinića, u Evropskoj uniji oni se obavljaju na svakih pet godina, dok je u Srbiji predviđena provera na tri godine, uz dodatne obaveze koje proizlaze iz propisa o bezbednosti i zdravlju na radu.

"U Srbiji se lekarski pregledi profesionalnih vozača obavljaju na tri godine, a Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu predviđa i dodatne provere. Vozači koji obavljaju organizovani prevoz dece moraju da imaju lekarsko uverenje koje nije starije od godinu dana. Međutim, pored sistemskih pregleda, veoma je važna i samoprocena. Niko bolje od nas samih ne zna kako se u određenom trenutku osećamo. Čak i kada svi rezultati i parametri ukazuju na to da je zdravstveno stanje uredno, vozač može da prepozna da ima problem mentalne ili fizičke prirode i da nije sposoban da bezbedno upravlja vozilom", kaže naš sagovornik.

Pored redovnih zdravstvenih kontrola, sve značajniju ulogu u prevenciji saobraćajnih nezgoda ima i savremena tehnologija. Evropska regulativa predviđa obaveznu ugradnju sistema za praćenje umora i pažnje vozača u nova vozila, uključujući i komercijalna vozila.

"Od 7. jula 2024. godine u nova vozila koja se proizvode u Evropskoj uniji, uključujući komercijalna vozila, obavezno se ugrađuju sistemi za upozoravanje na umor i gubitak pažnje vozača. Ti sistemi funkcionišu na dva načina. Prate način upravljanja vozilom, odnosno da li vozač krivuda, napušta saobraćajnu traku ili pravi neočekivane pokrete. Drugi način podrazumeva kamere i senzore koji prate određene karakteristike lica i procenjuju stepen umora", kaže Vučinić.

Kada sistem prepozna određeni nivo pospanosti, aktivira se upozorenje. To je važno jer čovek ima ograničene psihofizičke sposobnosti i ne može uvek pravovremeno da reaguje.

Sagovornik dodaje da poseban rizik predstavlja takozvano mikrospavanje, koje može trajati svega nekoliko sekundi. Iako na prvi pogled deluje bezazleno, pri brzini od 100 kilometara na sat vozilo za jednu sekundu pređe približno 28 metara. To znači da tokom samo tri sekunde pospanosti ili gubitka pažnje autobus može preći gotovo 100 metara bez adekvatne kontrole vozača.

Tanjug/Hina/Daniel Kasap

 

Vučinić dodaje da ukoliko se istragom utvrdi da je do saobraćajne nesreće došlo zbog umora ili nepažnje vozača, odgovornost može snositi i vozač, ali i odgovorna lica i prevoznik, u zavisnosti od utvrđenih okolnosti i eventualnih propusta u organizaciji rada.

Vučinić ističe da istraga ne treba da bude usmerena samo na utvrđivanje krivice i kažnjavanje odgovornih, već i na analizu propusta kako bi se sprečilo ponavljanje sličnih nesreća.

Nakon nezgoda, posebno onih sa tragičnim posledicama, kontroliše se i način na koji prevoznik organizuje rad. Proverava se poštovanje propisa o radnom vremenu posade, korišćenju tahografa, posedovanju lekarskih uverenja i vozačkih dozvola.

Kada je reč o konkretnoj nesreći u Hrvatskoj, Vučinić upozorava da je još rano govoriti o uzrocima. Iako su pojedini putnici izjavili da je vozač zaspao, bez rezultata istrage ne može se pouzdano tvrditi šta je dovelo do prevrtanja autobusa.

"Prema onome što sam mogao da vidim, reč je o vozilu novije proizvodnje, koje bi trebalo da ima savremeni digitalni tahograf. Takvi uređaji beleže promene brzine i mogu da pruže važne podatke o tome šta se događalo neposredno pre nezgode. Može se utvrditi da li je bilo kočenja, da li je vozač reagovao ili je vozilo nastavilo da se kreće bez reakcije. Kod nezgoda izazvanih umorom često izostaje pravovremena reakcija vozača. Ipak, to su samo mogući pokazatelji, a ne dokaz da je umor bio uzrok konkretne nesreće“, zaključuje Vučinić.

Na kraju razgovora, Vučinić je ukazao i na značaj korišćenja sigurnosnih pojaseva, ne samo u putničkim automobilima već i u autobusima. Kako ističe, posledice saobraćajnih nezgoda mogu biti znatno teže ukoliko putnici nisu vezani, čak i pri relativno manjim brzinama.

Detaljan prilog pogledajte u videu na početku teksta ili na našem Jutjub kanalu. 

Bonus video:

 

Komentari (0)

Srbija