Prvi maj između roštiljanja i borbe za prava radnika: Fleksibilno radno vreme, stalna dostupnost i tišina o platama
Komentari01/05/2025
-14:05
Prvi maj se u socijalističkim zemljama obeležavao kao praznik i dan pobede radnika, dok je u kapitalističkim zemljama taj dan služio radničkim pokretima da masovnim protestima vrše pritisak na vlast kako bi se poboljšali uslovi rada, izjavila je za Euronews Srbija istoričarka Ana Radaković.
Dodala je da u zemljama gde su sindikati i danas jaki, poput Grčke i Francuske, protesti imaju političku dimenziju, dok u Srbiji koja je, kako je rekla, tranzitorno i postsocijalističko društvo svest o kapitalističkoj eksploataciji i nije toliko prisutna.
"Od 90-ih, a pogotovo od 2.000-ih godina u Srbiji su sindikati poprilično politički iskompromitovani. Ne znači da oni ne rade svoj posao, ja zaista verujem da tu ima ljudi koji se trude da zaista nešto pokrenu. Ono što moramo jeste da mi sami vratimo veru u sindikat, odnosno da vratimo veru da kolega nije neprijatelj i konkurent, već tvoj saradnik sa kojim ti možeš doći do ispunjenja što vašeg radnog cilja, što do poboljšanja načina života i uslova u kojima provodimo tih osam sati", rekla je ona.
U savremenom kontekstu, radnička borba, objašnjava, poprima nove oblike, ali izazovi ostaju. Automatizacija, fleksibilno radno vreme i rad od kuće menjaju svakodnevicu zaposlenih, ali suštinska pitanja o radnom vremenu i dostojanstvenom životu ostaju aktuelna.
"Navodno imamo svi osmočasovno radno vreme, ali očekuje se da budemo dostupni telefonom stalno, da radimo i od kuće. To je perfidni oblik kapitalizma, upakovan u fleksibilnost, ali bez zaštite radnika,“ kaže Radaković.
Printskrin/Euronews Srbija
Dodaje i da se u neoliberalnom sistemu otežava kolektivno organizovanje, jer se radnici sve ređe identifikuju kao radnička klasa. Posebno zabrinjava to što se često ne govori o platama ili pravima unutar kolektiva – što dodatno slabi sindikalnu borbu.
"Ne možete ni da podelite informacije o zaradi s kolegom, jer vam to ugovor zabranjuje. Time se direktno sprečava solidarnost među zaposlenima,“ napominje ona.
"Dan kada se ukazuje na ekonomske nepravde"
Radaković podseća da su temelji Prvog maja kao praznik koji se slavi, duboko ukorenjeni u borbi protiv eksploatacije radnika krajem 19. veka.
"Te 1886. godine u Čikagu, desetine hiljada radnika nisu izašle na ulice zato što im je bilo lepo, već zato što su radili između 12 i 18 sati dnevno, u nehumanim uslovima. Osmočasovni radni dan bio je tada samo san,“ ističe Radaković.
Kaže da je tako današnji dan postao simbol solidarnosti radničke klase i širom sveta bio je – i ostao – dan kada se ukazuje na ekonomske nepravde. Međutim, načini njegovog obeležavanja kroz istoriju značajno su se razlikovali.
profimedia
"U socijalističkim društvima, kao što je bila Jugoslavija, ovaj praznik se pretvarao u proslavu radničkih pobeda. U kapitalističkim zemljama, posebno gde sindikati imaju jaku ulogu Prvi maj i dalje ima snažnu borbenu i političku notu" objašnjava ona.
Kada se govori o budućnosti radničkih prava, Radaković naglašava da je prvi korak – osvešćivanje.
"Možda mladi ljudi danas znaju nešto o svojim individualnim pravima, ali ne razumeju dovoljno koncept kolektivnih, radničkih prava. Da bismo se borili, prvo moramo da razumemo da smo deo iste grupe", zaključuje ona.
Kompletno gostovanje možete da pogledate u videu koji se nalazi iznad teksta.
Komentari (0)