Požar u stambenoj zgradi: Kako naplatiti štetu od osiguranja i šta raditi ako zgrada nije osigurana
Komentari
Posledice požara u stambenoj zgradi osim neposredne opasnosti po živote i imovinu, mogu da traju mesecima – od sanacije uništenih delova objekta i zamene opreme do rešavanja pitanja ko će i na koji način platiti nastalu štetu. Poslednjih dana u Srbiji je bilo nekoliko slučajeva u kojima je došlo do požara ili je vatra zaustavljena praktično stanarima ispod prozora. Profesionalni upravnik Ljubiša Banovački kaže da je najvažnija preventiva i naglašava da svaka zgrada mora da ima hidrante i ispravne protivpožarne aparate.
Postoje ovlašćene firme koje rade šestomesečne preglede postojeće opreme.
"U starim zgradama, u kojima najčešće nema protivpožarnih aparata ili hidrantske mreže, obaveza upravnika je da se angažuju da se ugrade aparati za gašenje požara i metalni ormarići", objašnjava Banovački za 4zida.
On kaže da su rizici od požara tokom zimskih meseci mnogo veći, ali da i tokom leta ima situacija koje mogu da budu opasne, kao što su pravljenje roštilja na terasi, na krovu zgrade ili u dvorištu sa travnatom površinom.
"Odlukom Grada Beograda zabranjen je otvoreni plamen u stambenim zajednicama. Sada dolazi vreme zimnice i peku se paprike, pa ljudi znaju da se zanesu i založe vatru na terasi. Najčešći požari su, ipak, zbog kvara elektroinstalacija", kaže profesionalni upravnik.
On napominje da klime ne prave veliki problem, jer nisu tako veliki potrošači kao TA peći i da su projektovane tako da nisu mnogo rizične, ako se postave tačno po propisima.
"Trebalo bi s vremena na vreme pogledati table gde su strujomeri, da nema nekog velikog opterećenja, ali na celoj zgradi, na zajedničkim potrošačima uglavnom tokom leta nema toliko velikog opterećenja, jer su ljudi i na godišnjim odmorima i uglavnom je manje kritičan period ovaj kada su temperature 40 stepeni, nego tokom zime", navodi Banovački.
Ko plaća štetu od požara
Kada do požara dođe, prva obaveza profesionalnog upravnika nakon što vatrogasci napuste objekat je da traži zapisnik MUP-a, zbog prijave štete osiguravajućem društvu, u roku od tri dana.
Finansiranje rekonstrukcije je najveći izazov, odnosno kako obezbediti novac da se zgrada vrati u prvobitno stanje.
Ako zgrada nije osigurana, potrebno je naći alternativne izvore finansiranja, što je poprilično teško.
"Što se tiče štete, nju jedino mogu da nadoknade osiguravajuće kuće. Stambene zajednice mogu da osiguraju zajedničke delove zgrade, hodnike, krovove i liftove i ukoliko dođe do neke štete ona može da se refundira od osiguranja. Takođe, stanari mogu pojedinačno da osiguraju. Onda automatski, ako dođe do neke štete, od požara, do pucanja cevi ili nekog sličnog kvara, možete da se naplatite ili od zgrade ili od stanara koji je to prouzrokovao", objašnjava Banovački.
On kaže da se u zgradama koje nisu osigurane, najčešće dešava da vlasnik mora da tuži stambenu zajednicu, jer stanari najčešće nisu toliko solidarni da zajednički plate štetu.
Joe Sohm, Visions of America, LLC / Alamy / Profimedia
"Važno je pre potpisivanja ugovora sa osiguravajućom kućom da deifinišete šta želite. Oni imaju svoje pakete, ali je važno da se pročitaju i velika i mala slova, pre potpisivanja ugovora. To su uglavnom zaštita od poplave, požara, za lift od udara groma, sve je tačno definisano. Ukoliko se neko seli i razbije vrata lifta, to osiguranje neće platiti", ukazuje Ljubiša Banovački.
NBS o faktorima koji utiču na cenu osiguranja
U Narodnoj banci Srbije kažu da raspoloživi podaci ukazuju na pozitivan trend u periodu od 2021. do 2025. godine, ali da postoji značajan prostor za dalji razvoj ovog vida osiguranja, jer vlasnici imovine često tek nakon nastanka velike štete postanu svesni koliki finansijski teret takav događaj može predstavljati.
Premija u posmatranom petogodišnjem periodu beleži dvocifren prosečan rast od 13 odsto, dok je kod rešenih šteta taj rast 20 odsto.
U NBS za 4zida kažu da je u 2021. godini bilo zaključeno 222.680 ugovora ovog osiguranja, sa ukupnom premijom od sedam milijardi dinara i rešenim štetama u iznosu od 1,7 milijardi dinara, dok je u 2025. godini zaključeno 289.412 ugovora, sa premijom od 11,5 milijardi dinara i rešenim štetama u iznosu od 4,9 milijardi dinara.
"Rizik od požara je najčešće obuhvaćen osiguranjem imovine od požara i drugih opasnosti, ali se može ugovoriti i u okviru kombinovanog osiguranja domaćinstava. Osiguranjem se može obuhvatiti objekat – porodična kuća, stan, vikendica ili pomoćni objekat, ali i stvari koje se u njemu nalaze. U zavisnosti od ponude društava za osiguranje, polisa može da uključi i dodatna pokrića za druge rizike, poput poplave, bujice, oluje, izliva vode i slično", objašnjavaju u NBS.
Cena osiguranja, kako navode u NBS, zavisi od vrednosti i karakteristika imovine, njene površine i lokacije, izabranih rizika i visine osigurane sume, tako da ne postoji jedinstvena cena koja važi za sve vlasnike nekretnina.
Andriy Popov / Alamy / Profimedia
Premija se može plaćati odjednom ili u ratama.
"Prilikom izbora osiguranja, međutim, visina premije ne bi trebalo da bude jedini kriterijum. Mnogo je važnije proveriti šta ugovor o osiguranju zaista pokriva – koji su rizici obuhvaćeni, na koji iznos je imovina osigurana i koja ograničenja i isključenja postoje. Samo na taj način vlasnik može da bude siguran da će mu osiguranje pružiti odgovarajuću finansijsku zaštitu kada mu je ona najpotrebnija", ukazuju u NBS.
Kod osiguranja imovine posebno je važno da građani pre zaključenja ugovora pažljivo pročitaju obaveštenje o predugovornim informacijama i uslove osiguranja i provere šta je ugovorom o osiguranju zaista pokriveno.
"Činjenica da je reč o 'osiguranju od požara' sama po sebi ne znači da će svaka šteta koja je na bilo koji način povezana sa požarom biti automatski nadoknađena. Odlučujuće je šta je konkretnim ugovorom ugovoreno, koji su rizici obuhvaćeni osiguravajućim pokrićem, kao i koja ograničenja i isključenja važe. Zato je važno da korisnik pre zaključenja ugovora o osiguranju postavi sva pitanja koja ima, zatraži objašnjenje nejasnih odredaba i proveri šta konkretno dobija za premiju koju plaća“, poručuju iz NBS.
U NBS napominju da korisnik osiguranja koji nije zadovoljan postupanjem društva za osiguranje najpre ima mogućnost da podnese pismeni prigovor samom društvu, a ako nije zadovoljan odgovorom ili mu odgovor nije dostavljen u propisanom roku, korisnik se može obratiti Narodnoj banci podnošenjem prigovora, a može podneti i predlog za pokretanje postupka posredovanja, odnosno medijacije.
Ako imovina nije bila osigurana, vlasnik ne može ostvariti naknadu po osnovu ugovora o osiguranju, ali u određenim situacijama može postojati pravo na naknadu po drugom pravnom osnovu.
"Ako je požar nastao usled radnje ili propusta drugog lica koje je odgovorno za nastalu štetu, vlasnik može zahtevati naknadu od tog lica, u skladu sa opštim pravilima i odgovornostima za štetu. Ako, međutim, ne postoji odgovorno treće lice, a imovina nije bila osigurana, finansijski teret nastale štete po pravilu ostaje na vlasniku. Upravo zato osiguranje ima poseban značaj – ono obezbeđuje finansijsku zaštitu od posledica nepredviđenih događaja koji bi mogli predstavljati značajno opterećenje za kućni budžet", poručuju iz NBS.
Komentari (0)