U jednom beogradskom vrtiću Dečija nedelja ne traje samo sedam dana: Ljubav, igra i poštovanje umesto ekrana
Komentari"Da bi deca srećna bila, ljubav i poštovanje, a ne sila" - slogan je pod kojim se ove godine obeležava Dečija nedelja, a poruka o važnosti ljubavi, pažnje i razumevanja prema najmlađima posebno dobija na značaju u vremenu u kojem deca sve više vremena provode uz ekrane.
U jednom beogradskom vrtiću, međutim, Dečija nedelja ne traje samo sedam dana. Kako kaže direktorka vrtića "Dečiji čarobni svet" Sonja Milićević Petrović, cilj je da svaki dan bude prilika da se deci ponudi nešto novo, ali i da im se približe igre i aktivnosti koje mogu da ih odvoje od telefona, televizora i drugih ekrana.
"Mi smo svesni svi da se nalazimo u jednom strašnom vremenu ekrana, telefona, televizora i tehnike. S tim u vezi, nema veze što je Dečija nedelja, to je samo aktuelna tema. Kod nas je dete individua i trudimo se apsolutno da svaki dan bude Dečija nedelja, tačnije da detetu približimo neki stari način igre i da skrenemo pažnju sa svega toga što je zapravo loše po njega", kaže Milićević Petrović.
Poster
U vrtiću se tako organizuju različite aktivnosti - od sporta i baleta do učenja stranih jezika kroz igru. Ideja je da deca kroz aktivnosti koje su im bliske i zabavne usvajaju nova znanja i veštine, ali i da vreme provedeno u vrtiću bude ispunjeno sadržajima koji ne podrazumevaju gledanje u ekran.
Direktorka vrtića ističe da je pogrešno verovati da su mala deca premala za učenje ili ozbiljnije aktivnosti. I najmlađi, kaže, mogu da usvajaju nova znanja i razvijaju različite veštine ukoliko im se pristupi na pravi način.
"Zabluda je da mala deca ne mogu da uče. Zabluda je da mala deca ne mogu da se sa njima sprovede aktivnost. Tako da je važno samo puno ljubavi, puno pažnje, naravno i kreativnosti obrazovanog kadra, i sve se može", navodi ona.
Ipak, pored novih znanja i veština, jedan od najvećih izazova u vaspitanju dece danas jeste razvijanje empatije i poštovanja. Upravo su to, prema njenim rečima, neke od osobina koje je najteže naučiti decu, a koje zahtevaju kontinuiran rad i odraslih i dece.
"Empatija, poštovanje, one strašno magične reči", kaže Milićević Petrović, ističući da je porodica prvi prostor u kojem dete usvaja obrasce ponašanja.
"Deca su ogledalo svoje kuće, ali je na nama tu veliki zadatak, jer roditelji danas jako puno rade, i deca su kod nas nekad čak i od sedam ujutru do sedam uveče. Tako da je puno, puno posla zapravo u ustanovama, u vrtićima", objašnjava direktorka.
Zbog toga je, dodaje, važno da vrtić ne bude samo mesto u kojem deca borave dok su roditelji na poslu, već prostor u kojem se, kroz svakodnevne aktivnosti, razvijaju njihove socijalne veštine, samostalnost i odnos prema drugima.
Kada je reč o roditeljima i njihovoj ulozi u razvijanju empatije, njen savet je jednostavan - kvalitetno vreme provedeno sa detetom ne mora da traje satima da bi imalo značaj.
"Prvenstveno, moj lični savet, i kao mame i kao nekoga ko je u ovom poslu 10 godina, jeste da detetu pružimo dovoljno ljubavi i da je pola sata jedan na jedan s detetom dnevno rešenje svih problema", kaže ona.
To, kako objašnjava, podrazumeva da roditelj zaista bude prisutan, bez telefona, televizora i drugih distrakcija.
Iako su različite dodatne aktivnosti danas postale gotovo uobičajen deo odrastanja - od sporta i jezika do umetnosti - direktorka vrtića smatra da one ne bi trebalo da budu obaveza svakog deteta. Osnovu i dalje čine igra i boravak napolju.
"Opet je parkić najvažnija stvar", kaže ona, dodajući da dodatne aktivnosti ipak mogu da budu korisne, ali pre svega onda kada odgovaraju konkretnom detetu.
A kako najmlađi uživaju u nedelji posvećenoj njima, pogledajte u priloženom videu.
Komentari (0)