Menja se dinamika u regionu: Kako bi na Srbiju moglo da utiče produbljivanje vojne saradnje Zagreba, Tirane i Prištine?
Komentari13/08/2025
-19:08
Priština, Zagreb i Tirana produbljuju saradnju u oblasti odbrane i planiraju zajedničku nabavku naoružanja, što proizilazi iz deklaracije o vojnoj saradnji potpisane 18. marta. Pet meseci kasnije, 18. jula, u Tirani je održan i sastanak implementacione grupe radi razrade plana na operativnom nivou.
Vojni analitičar Vlade Radulović ocenjuje da se regionalna dinamika definitivno menja, ali da za sada nema nekih dramatičnih poteza.
"Određeni koraci jesu povučeni u odnosu na mart, kada je deklaracija potpisana. Međutim, još uvek nemamo nikakve drastične promene. Mnogi ovo nazivaju vojnim savezom, ali ne možemo govoriti o vojnom savezu, bar ne u formalno-pravnom smislu. Ovde je reč o produbljivanju saradnje i jačanju te osovine Zagreb–Tirana–Priština, koja postoji decenijama unazad i intenzivirana je naročito nakon 2008. godine“, rekao je Radulović za Euronews Srbija.
On dodaje da se ovakvi potezi mogu dovesti u vezu sa preispitivanjem Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1996. godine.
"Činjenica je da su pitanja otvorena i da određeni problemi postoje, ali opet ne bih previše dramatizovao – ono što Priština, Tirana i Zagreb rade nije nikakva novost“, rekao je naš sagovornik.
Govoreći o delu deklaracije koji se odnosi na zajedničku nabavku naoružanja, Radulović navodi da je jedina relevantna informacija da će se zajednički nastupiti kod nekog ponuđača.
"Obrazloženje je da kada kupujete na veliko, pogađate cenu, a mnogo važnija stvar je dinamika isporuke. Nemate tri strane koje prolaze kroz proceduru, već jednu, pa ostaje pitanje podele i finansijskog učešća“, pojašnjava on.
Radulović smatra da se ova nabavka posebno tiče tzv. kosovskih bezbednosnih snaga (KBS) i procesa njihove transformacije u ono što Priština želi da nazove "vojskom Kosova“.
"Oni moraju daleko ozbiljnije raditi na nabavci složenih borbenih sistema, što je planirano u trećoj fazi 2025–2028. Mogući su dodatni laki prenosni PVO sistemi, protivoklopni sistemi, možda haubice američke proizvodnje“, kaže analitičar.
Na pitanje kako se ovakva saradnja uklapa u Rezoluciju 1244, Radulović odgovara: "Ne uklapa se nikako ako hoćemo to da banalizujemo. Ideja demilitarizacije OVK nikada nije do kraja realizovana. OVK je prešla u Kosovski zaštitni korpus, pa u Kosovske bezbednosne snage. Priština nema pravo na oružane snage, ali realnost pokazuje drugačije“."
Radulović ističe da je činjenica da je KBS sada oružana sila.
"Vežbaju u pojedinim zemljama članicama NATO, učestvuju u vojnim vežbama, školuju se na akademijama u Hrvatskoj, Turskoj, Velikoj Britaniji, Nemačkoj i SAD. Možemo osporavati njihovo pravo, ali činjenice na terenu su drugačije“, ističe Radulović.
Podsećajući na prvu reakciju Beograda – najavu vojne saradnje sa Mađarskom – Radulović kaže da bi to pre nazvao produbljivanjem vojne saradnje na strateškom nivou.
"Vidimo to kroz nabavku BTR vozila i jednog aviona MiG-29 iz Mađarske, isključivo za proces kanibalizacije", naveo je on.
Na pitanje može li saradnja sa Mađarskom biti protivteža trojnom dogovoru, Radulović odgovara: "Možda na političkom ili diplomatskom polju može da pokaže da Beograd ne sedi skrštenih ruku. Međutim, Mađarska je članica NATO i ima obaveze prema savezu. Na Kosovu je NATO, odnosno KFOR, tako da možemo odmeravati poteze i jačati partnerstva, ali problemi sa popunom jedinica i finansijama postoje i kod nas, i kod Hrvata, i kod Albanaca.“
Ceo razgovor sa Vladom Radulovićem pogledajte u snimku na početku teksta.
Komentari (0)