Fokus

Odgovor Irana na moguću invaziju SAD: Kakve su raketne mogućnosti Teherana u slučaju takvog scenarija

Komentari
Odgovor Irana na moguću invaziju SAD: Kakve su raketne mogućnosti Teherana u slučaju takvog scenarija
Odgovor Irana na moguću invaziju SAD: Kakve su raketne mogućnosti Teherana u slučaju takvog scenarija - Copyright AP Photo/Vahid Salemi

Autor: Nikola Marković

16/04/2026

-

20:41

veličina teksta

Aa Aa

Pomorske snage SAD već preko tri dana sprovode blokadu Ormuskog moreuza. Uprkos glasinama u svetskoj javnosti da ima pozitivnih signala da će doći do sklapanja primirja, pojedine izjave američkih i iranskih zvaničnika su veoma zapaljive, toliko da navode na razmišljanje da je možda moguć ponovni sukob. Kakve su raketne mogućnosti Irana u slučaju takvog scenarija?

Iranske oružane snage su do dvanaestodnevnog rata uglavnom razvijale raketni program balističkih i krstarećih raketa dometa do 2000 kilometara, jer ih je na to obavezivala odluka Vrhovnog ajatolaha.

Ovakav domet bio je dovoljan da osigura gađanje svih ciljeva i pretnji na Bliskom istoku, a naročito je bio usmeren prema američkim bazama i teritoriji države Izrael.

Međutim, nakon napada koji su izvršili Izrael i SAD u toku juna 2025. godine, ajatolah Ali Hamnei je u drugoj polovini godine izgleda odobrio razvoj raketnog programa na daljinama većim od 2000 km, kako se navodi u svetskoj štampi.

Ova odluka je duboko promenila strateški i vojni nastup Irana u regionu. Još u toku 90-tih i početkom 2000-tih godina se spekulisalo da Iran poseduje dve klase raketa intermedijernog dometa Šahab-5 (domet oko 4500 km) i dugog dometa Šahab-6 (domet preko 5500 km), za koje se veruje da su nastale na osnovu ustupanja tehnologije iz Severne Koreje i Rusije, iako to nije konkretno potvrđeno.

X/International Cables Network/Screenshot

 

Ostaje nejasno da li su uopšte ove rakete u arsenalu Irana, ali ono što budi sumnju jeste napad na američko-britansku bazu Dijego Garsija 21. marta 2026. godine koja se nalazi na oko 4000 kilometara daleko u Indijskom okeanu. Sumnju bude i natpisi u inostranoj štampi da su Rusija, Kina, a u nekim novinama i Severna Koreja učinili značajne asistencije kako bi se program iranskih balističkih raketa unapredio da može da gađa ciljeve iznad 2000 km.

Sve rakete se dele prema dometima na: kratki domet od 300 do 1000 km; srednji domet od 1000 do 3000 km, intermedijerni domet od 3000 do 5500 km i na dugi domet od preko 5500 km.

Raketni arsenal Irana

Balistička raketa Fatah-2

Ova raketa nastale su u toku 2023. godine. Prvo je u toku juna predstavljena prva verzija Fatah-1 kao hipersonična raketa koja leti brzinom do 5 mahova. Njena glavna namena je da kombinacijom brzine, agilnosti i nepredvidivosti u toku putanje (aktivno manevrisanje) savlada napredne PVO sisteme neprijatelja, kao što je Arrow, Gvozdena kupola ili THAAD. Već u toku novembra iste godine napravljena je raketa Fatah-2 kao naprednija verzija koja može da leti brzinom do 15 mahova (supersonična). Samo predstavljanje ove dve klase raketa označilo je prekretnicu u razvoju iranskog balističkog programa.

Brzina rakete: do 15 maha Domet: do 1400 km

Balistička raketa Šahab-3

Klasa raketa Šahab-3 je razvijena na osnovu tehnologije koja je ustupljena iz Severne Koreje, a kao uzor je poslužila raketa Nodong-1. Razvijena je krajem prošlog i početkom ovog veka, a zvanično je predstavljena još 2003. godine sa prvobitnom verzijom koja je mogla da gađa samo 1300 km, a kasnije je proizvedena nova sa dometom od 2100 km. Dugo godina bila je glavna okosnica iranskih oružanih snaga, a kasnije je zamenjena novijim raketama.

Brzina rakete: do 7 mahova Domet: do 2100 km

Balistička raketa Sejdžil

Raketa Sejdžil je predstavljena javnosti 2008. godine i odmah je izazvala buru u javnosti da je projektovana za nošenje bojeve glave. Takođe sumnjalo se da domet nije predstavljenih 2000 km (prva verzija), već da ova raketa može da leti znatno više, čak do 4000 km (u trećoj verziji). Velika prednost u odnosu na raketu Šahab-3 je ta što Sejdžil može da se lansira pod promenljivim uglom, za razliku od prvo pomenutog projektila koji se ispaljuje samo vertikalno.

Brzina rakete: oko 13 mahova Domet: preko 2000 km

X/International Cables Network/Screenshot

 

Balistička raketa Koramšahr-4

Slično kao i klasa Fatah, balistička raketa Koramšahr-4 je predstavljena u toku maja 2023. godine. Osim ogromne brzine (do 16 mahova), velika prednost rakete Koramšahr-4 je što ona može da se koristi u dve verzije, kao klasični balistički projektil, ali i raketa sa kasetnim punjenjem. Ako se upotrebi ova druga opcija, to znači da se projektil na nekih 7 kilometara pre udara u zemlju rasprši na oko 80 jednakih delova, koji lete i padaju u radijusu od nekih 8 do 10 kilometara. To veoma optereti PVO sistem neprijatelja koji mora da ispali skupe presretače da bi zaustavio napad, dok sa druge strane ostavlja prostor strani koja napada da gađa drugim preciznim balističkim raketama i uništi cilj. Vrlo je važno primetiti da raketa Koramšahr-4 koristi bojevu glavu sa oko 1500 kg eksploziva, međutim u slučaju stavljanja manje količine eksploziva na projektil njegov domet se povećava.

Brzina rakete: od 8 do 16 mahova Domet: do 2000 km

Krstareća raketa Paveh

Krstareće rakete ove klase predstavljene su početkom februara 2023. godine i tada su izazvale veliku buru u javnosti zapadnih zemalja i Izraela. Ona je deo šire porodice klasa raketa Sumar koje su u prvim verzijama bile sposobne da unište cilj do 700 km, no razvoj klase Paveh je znatno povećao domet na čitavih 1650 kilometara. Ono što ih karakteriše jeste visoka pokretljivost, sposobnost projektila da kruži u toku napada i izvrši udar iz potpuno drugog pravca.

Velika prednost krstarećih raketa Paveh je što one mogu da komuniciraju u toku napada, odnosno da deluju združeno tokom lansiranja. To omogućava jednoj spoljnoj grupi raketa ove klase da naprave štit, odnosno izlože sebe napadu PVO, kako bi prošle one glavne koje su namenjene za uništenje cilja. Ovo može napraviti veliki problem protivničkim oružanim snagama, naročito američkim ako bi se usudile da napadnu iranske pozicije u Persijskom zalivu. Mala mogućnost da za manevrisanje njihovih brodova i kratka razdaljina između mesta lansiranja i plovila, povećala bi rizik da neki američki brodovi budu potopljeni. Sumnja se da brojni iranski saveznici kao što su Huti i Hezbolah poseduju ove rakete.

Brzina rakete: 12 mahova Domet: 1650 km

Naravno iranske oružane snage poseduju još dosta klasa balističkih i krstarećih raketa u svom arsenalu, ali su zbog ograničenog karaktera ovog članaka predstavljene samo one glavne.

Komentari (0)

Svet