Oluje sve snažnije i opasnije: Koje zemlje su na udaru klimatskih promena?
Komentari
Oluje širom sveta postaju sve snažnije, dok toplija atmosfera i okeani stvaraju uslove za njihove razornije posledice. Od tropskih ciklona koji se šire ka novim područjima do sve češćih ekstremnih padavina, klimatske promene menjaju prirodu oluja, a zemlje se suočavaju sa sve većim izazovima u zaštiti stanovništva.
"Klimatske promene čine oluje sve intenzivnijim i opasnijim, menjaju njihove putanje i dovode sve veći broj ljudi u njihov domet", navodi se u nedavno objavljenom Svetskom izveštaju o rizicima (WorldRiskReport).
Oluje izazivaju najveću ekonomsku štetu od svih ekstremnih prirodnih pojava, pokazuje izveštaj, pri čemu siromašnije ekonomije trpe nesrazmerno veće posledice od bogatih industrijalizovanih zemalja. Po broju žrtava nalaze se na trećem mestu, nakon zemljotresa i ekstremno visokih ili niskih temperatura.
Da li klimatske promene pogoršavaju oluje?
Godišnji izveštaj, koji su objavili nemački savez nevladinih organizacija Bundnis Entviklung Hilft i Institut za međunarodno pravo mira i oružanih sukoba (IFHV) pri Univerzitetu Rur u Bohumu, ove godine se usredsredio na oluje kao jednu od najčešćih i najrazornijih prirodnih opasnosti širom sveta.
FoNeT/AP Photo/Miro Majcen
"Beležimo porast udela najmoćnijih oluja", kaže dr Friderike Oto, klimatološkinja i suosnivačica inicijative World Weather Attribution (WWA).
Ona kaže da su za to odgovorne klimatske promene izazvane ljudskim delovanjem, odnosno sagorevanjem fosilnih goriva, usled čega gasovi sa efektom staklene bašte zagrevaju atmosferu i okeane.
"Kada se tropski ciklon razvija u ovakvim, toplijim uslovima, on ima pristup većoj količini energije, što povećava intenzitet brzine vetra i količinu padavina koje donosi", kaže dr Oto.
Edijs Palens / Zuma Press / Profimedia
Pod uticajem toplih okeanskih voda, tropski cikloni šire se i na regione u kojima ranije nisu bili uobičajeni, pomerajući se ka polovima - kao što se dogodilo kada je uragan Ofelija pogodio Iberijsko poluostrvo i Irsku 2017. godine.
Više temperature okeana takođe doprinose tome da naglo jačanje oluja postaje sve češće, što dodatno otežava pravovremeno izdavanje upozorenja, navodi se u izveštaju. Rast temperatura ne čini oluje samo razornijim, već donosi i nove opasnosti, poput povećanog rizika od poplava, erozije i klizišta u priobalnim područjima usled porasta nivoa mora.
Konvektivni olujni sistemi, koji obuhvataju sve od grmljavinskih oluja do dugotrajnih superćelijskih oluja, takođe donose više padavina zbog klimatskih promena, jer topliji vazduh može da zadrži veću količinu vlage.
Koje zemlje su najugroženije olujama?
Samo 10 zemalja nosi najveći deo globalne izloženosti olujama: Filipini, Meksiko, Madagaskar, Mauricijus, Japan, Kina, Mikronezija, SAD, Južna Koreja i Australija, prema Indeksu rizika od oluja iz ovog izveštaja, koji je obuhvatio 193 zemlje.
Samo dve evropske zemlje nalaze se među prvih 100 najugroženijih kada je reč o fizičkoj izloženosti i ranjivosti društva: Portugalija (69. mesto) i Ukrajina (96. mesto).
Dok su tropski cikloni retki u Evropi, van-tropski cikloni su mnogo češći. Oni se razvijaju iznad mora, ali su znatno slabiji. Ipak, i dalje utiču na vremenske prilike na kopnu: "Naročito u severnoj Evropi beležimo porast broja ovakvih oluja, što znači da su zime postale mnogo vlažnije", kaže dr Oto.
FoNeT/AP Photo/Aaron Favila
Rizik od oluja nije ravnomerno raspoređen, pri čemu su priobalni gradovi i ostrva najugroženiji.
"Gradovi poput Njujorka i Bostona, ili Pekinga i Tokija, u budućnosti će biti izloženi tropskim ciklonima", kaže dr Oto.
Širi Svetski indeks rizika, koji meri ukupni rizik od katastrofa izazvanih svim prirodnim opasnostima, obuhvata 13 evropskih zemalja među prvih 100, dok je Turska jedina koja se nalazi među prvih 50, na 38. mestu.
Među prvih 100 nalaze se i Italija (51. mesto), Grčka (56. mesto), Španija (58. mesto), Francuska (78. mesto), Albanija (81. mesto), Poljska (82. mesto), Portugalija (86. mesto), Ujedinjeno Kraljevstvo (89. mesto), Hrvatska (92. mesto), Belgija (94. mesto), Holandija (96. mesto) i Nemačka (99. mesto).
Značaj – i ograničenja – sistema ranog upozoravanja
"Budući značaj (oluja) ne ogleda se samo u njihovom fizičkom intenzitetu, već i u tome koliko se dobro društva prilagođavaju, kroz otpornu infrastrukturu, unapređene prognoze, sisteme ranog upozoravanja i napore za ublažavanje klimatskih promena", kaže dr Oto.
Da bi bila delotvorna, upozorenja moraju biti jasno formulisana, dopreti do marginalizovanih grupa i uzeti u obzir domaćinstva kojima je potrebna aktivna pomoć pri evakuaciji.
"Sistemi za upozoravanje na oluje moraju smanjivati ranjivost, a ne samo pratiti opasnosti", navodi se u izveštaju, uz poziv na primenu sistema upozoravanja zasnovanih na svim vrstama ranjivosti (AVWS), koji "uzimaju u obzir sve opasnosti, sve vremenske okvire i sve ljude". Oni bi mogli da uzmu u obzir sve, od smanjene pokretljivosti zbog društvenih pravila koja ženama nalažu određeni način oblačenja, do rizika od pogrešnog tumačenja mapa usled daltonizma.
AP Photo
U izveštaju se takođe ukazuje na to da se sistemi upozoravanja uglavnom usredsređuju na vetar - zanemarujući najveće opasnosti po ljudske živote: poplave i olujne udare mora. Budući da oluje često naglo jačaju neposredno uz obalu, ove pojave je teško predvideti. Primena višestrukih sistema ranog upozoravanja (MHEWS), koji uzimaju u obzir temperaturu vazduha, vrstu padavina, količinu padavina, brzinu i pravac vetra, poledicu, munje i tornada, može pomoći.
Kako se zemlje još mogu pripremiti za intenzivnije oluje?
Dok su zaštitne mere koje sprovode države na nacionalnom nivou od ključnog značaja za smanjenje razornog uticaja oluja, pripreme za katastrofe zasnovane na lokalnim zajednicama pomažu da se popune praznine - na primer, u situacijama kada ljudi nemaju pristup radiju ili mobilnom telefonu.
FoNeT/AP Photo/Gareth Fuller/PA
Osiguranje takođe može imati ključnu ulogu nakon oluje. Dok u zemljama Globalnog severa ono sada pokriva oko polovine štete koju izazovu oluje, za mnoge ljude u zemljama Globalnog juga često je nedostupno ili preskupo. To obično usporava napore na obnovi i može dovesti do "spirale siromaštva" koja traje generacijama, upozorava izveštaj.
U takvim slučajevima, neformalna razmena resursa često mora da nadomesti nedostatke, ali resursi u kriznim situacijama lako postanu preopterećeni.
Pored unapređenja sistema upozoravanja i pomoći nakon katastrofa, smanjenje emisija bi zauzvrat usporilo intenziviranje oluja izazvano klimatskim promenama.
"Današnje posledice već dostižu granice onoga čemu društva mogu da se prilagode, kao što smo videli tokom uragana Melisa 2025. godine". Zato je ograničavanje zagrevanja na 1,5 °C od ključnog značaja kako bi društva dobila priliku da se prilagode, kaže dr Oto.
Komentari (0)