Nasilje, zlato i kriza u Burkini Faso: Ibrahim Traore obećava preporod, ali šta se događa iza kulisa njegove vlasti
Komentari
Ibrahim Traore je 30. septembra 2022. godine preuzeo vlast u Burkini Faso vojnim pučem, svrgnuvši potpukovnika Pola-Anrija Damibu, koji je i sam došao na vlast državnim udarom ranije te godine. Četiri godine kasnije, Traore je postao jedno od najprepoznatljivijih lica afričkog suverenističkog pokreta. Njegova politika zasniva se na poruci o oslobađanju od zapadnog uticaja, većoj kontroli nad nacionalnim bogatstvom i izgradnji samostalnog bezbednosnog sistema.
Njegove pristalice u njemu vide lidera koji otvoreno osporava odnose moći nasleđene iz kolonijalnog perioda. Kritičari, međutim, ukazuju na to da su vojna vlast, ograničavanje političkog pluralizma i nastavak nasilja ozbiljan test za obećanja o nacionalnoj obnovi. U analizi objavljenoj u avgustu ove godine, Al Jazeera je ukazala na raskorak između Traoreove popularnosti i pitanja da li država uspeva da obezbedi sigurnost stanovništvu.
Suverenitet kao osnova političke podrške
Uspon Ibrahima Traorea uspon poklopio se sa rastućim nezadovoljstvom delom afričke javnosti zbog dugotrajnog prisustva stranih vojnih snaga, ekonomske zavisnosti i političkih elita koje se doživljavaju kao udaljene od svakodnevnih problema građana. U Burkini Faso, zemlji koja se godinama suočava sa napadima oružanih grupa povezanih sa Al Kaidom i Islamskom državom, takva poruka dobila je dodatnu težinu.
EPA/ANGELOS TZORTZINIS/AFP POOL
Nakon dolaska na vlast, Traore je prekinuo vojnu saradnju sa Francuskom, ojačao veze sa Rusijom i podržao inicijative usmerene na veću domaću proizvodnju i državnu kontrolu nad strateškim sektorima. Njegova retorika često se oslanja na nasleđe Tomasa Sankare, revolucionarnog lidera Burkine Faso koji je vladao od 1983. do 1987. godine i ostao simbol antikolonijalizma i ekonomske samostalnosti.
Bezbednosni analitičar Kabir Adamu, osnivač konsultantske kuće Beacon Consulting Limited, rekao je za Al Jazeeru da je Traore "preuredio bezbednosnu arhitekturu oko suvereniteta, a ne efikasnosti". Ta ocena ukazuje na jednu od glavnih dilema njegove vlasti: politička legitimnost sve više se gradi na obećanju nezavisnosti od stranih sila, dok se rezultati u oblasti bezbednosti i dalje osporavaju.
Jedan burkinabejski diplomata sa sedištem u Gani, koji je govorio anonimno, rekao je za Al Jazeeru da je Traore "prvi lider posle mnogo godina koji izgleda kao da ne čita iz njihovog scenarija", misleći na zapadne sile. Takva ocena oslikava podršku koju Traore uživa među delom javnosti, ali ne predstavlja dokaz da su njegovi politički i ekonomski ciljevi ostvareni.
Od Francuske ka Rusiji i savezu država Sahela
Spoljna politika Burkine Faso doživela je značajan zaokret tokom Traoreove vlasti. Zemlja je prekinula vojnu saradnju sa Francuskom, približila se Rusiji i, zajedno sa Malijem i Nigerom, učestvovala u stvaranju Saveza država Sahela (AES), regionalnog okvira koji vojne vlasti predstavljaju kao alternativu dotadašnjim bezbednosnim i političkim aranžmanima.
Tri zemlje napustile su Ekonomsku zajednicu zapadnoafričkih država (ECOWAS), a njihovi lideri promovišu veću međusobnu saradnju u odbrani i ekonomiji. Za vlasti u Uagaduguu, takvo povezivanje predstavlja deo šireg projekta političke i bezbednosne samostalnosti.
Međutim, približavanje Rusiji ne znači da su nestali spoljni interesi. Kako je u septembru izvestio Deutsche Welle, Moskva u Sahelu popunjava deo prostora koji su ranije zauzimale zapadne zemlje, nudeći oružje i savetnike uz istovremeno širenje sopstvenog strateškog uticaja. Promena partnera zato sama po sebi ne dokazuje da je zemlja postala nezavisna od spoljnog uticaja; važno je i kakve rezultate takva saradnja donosi.
Zlato i ekonomska samostalnost
Jedan od najvidljivijih poteza u okviru politike ekonomskog suvereniteta jeste otvaranje prve nacionalne rafinerije zlata, Raffinor-BF, u Ouagadougouu 28. septembra 2026. godine. Prema izveštaju Associated Pressa, projekat je koštao više od 11 milijardi zapadnoafričkih franaka CFA, odnosno oko 19 miliona dolara, a finansiran je uz učešće države i privatnog sektora.
Vlasti predstavljaju rafineriju kao način da se veći deo vrednosti dobijene eksploatacijom zlata zadrži u zemlji, umesto da se sirovina izvozi radi prerade u inostranstvu. To je važan cilj za Burkinu Faso, značajnog proizvođača zlata u zapadnoj Africi. Ipak, otvaranje postrojenja predstavlja početak procesa, a ne dokaz da je ekonomska korist već ostvarena u obimu koji vlasti najavljuju.
Pitanje kapaciteta rafinerije
Posebnu pažnju zahteva podatak o kapacitetu rafinerije. Associated Press i zvanični izvori Burkine Faso navode da je projektovani kapacitet prve faze 164 tone zlata godišnje, uz mogućnost proširenja na 515 tona. To su prijavljeni kapaciteti, a ne potvrđena količina zlata koju postrojenje zaista prerađuje. Prema istom izveštaju AP-a, Burkina Faso je prethodne godine proizvela 94 tone zlata, što znači da je navedeni početni kapacitet rafinerije veći od prijavljene godišnje proizvodnje zemlje.
Dostupni podaci ne objašnjavaju u potpunosti kako bi se tako veliki kapacitet koristio, da li uključuje preradu zlata iz drugih izvora niti koliki bi bio stvarni obim rada postrojenja.
Širi program vlasti uključuje ulaganja u poljoprivredu, lokalnu proizvodnju i infrastrukturu. Portal Peoples Dispatch navodi da je privredni rast, prema podacima Svetske banke koje taj portal prenosi, povećan sa tri odsto u 2023. na 4,9 odsto u 2024. godini.
Bezbednost ostaje glavni test vlasti
Kada je došao na vlast, Traore je obećao da će preokrenuti pogoršanje bezbednosne situacije i vratiti teritorije pod kontrolu države. Njegova vlada pojačala je vojna dejstva i proširila program Dobrovoljaca za odbranu domovine (VDP), civilnih pripadnika koji pomažu vojsci u područjima u kojima država teško održava kontrolu.
EPA/ STR
Vlasti su saopštavale da su povratile gradove i strateške položaje koje su ranije kontrolisale ili ugrožavale naoružane grupe. Ove tvrdnje vlasti svakako treba razlikovati od nezavisno potvrđenog stanja na terenu, jer ograničen pristup pojedinim oblastima otežava novinarima, istraživačima i humanitarnim organizacijama da provere razmere vojnih uspeha i posledice operacija po civile.
Bezbednosni stručnjak Mustafa Batur Salama, koga je citirala Al Jazeera, upozorio je da će se Traoreova vlast na kraju procenjivati prema tome da li je bezbednost zaista poboljšana. Zemlja se i dalje suočava sa napadima grupa povezanih sa Al Kaidom i Islamskom državom, dok je stanovništvo izloženo nasilju, raseljavanju i humanitarnoj krizi.
Prema podacima navedenim u analizi Al Jazeere, više od dva miliona ljudi bilo je raseljeno, a milionima je bila potrebna humanitarna pomoć.
Ni vojna saradnja sa novim partnerima ni proširenje lokalnih odbrambenih snaga do sada nisu uklonili pretnju. Politička poruka o suverenitetu može da mobiliše podršku, ali njen dugoročni učinak zavisi i od toga da li građani mogu bezbednije da žive, rade i obrađuju zemlju, kažu stručnjaci.
Političke slobode i produžena vojna tranzicija
Dok Traoreova vlast naglašava suverenitet i nacionalnu obnovu, istovremeno se suočava sa kritikama zbog ograničavanja političkog pluralizma i građanskih sloboda.
Političke aktivnosti bile su suspendovane nakon puča 30. septembra 2022. godine. Zatim je 29. januara 2026. vojna vlast donela odluku o raspuštanju političkih stranaka i formacija, uz ukidanje pravnog okvira koji je uređivao njihov rad i finansiranje.
U aprilu 2026. Traore je poručio građanima da "zaborave na demokratiju", tvrdeći da se zemlja nalazi u revolucionarnoj fazi i da demokratski model nije primeren njenim bezbednosnim prioritetima.
Deutsche Welle je ukazao na slučajeve pritvaranja kritičara vlasti i navode da su pojedini protivnici vojne uprave prisilno upućeni na front. Među slučajevima koje navodi je i advokat i predstavnik civilnog društva Gi Erve Kam, koji je u pritvoru od januara 2024. godine. Organizacije Human Rights Watch, Međunarodna federacija za ljudska prava (FIDH) i Svetska organizacija protiv torture (OMCT) iznosile su optužbe o represiji, proizvoljnim hapšenjima i prisilnim nestancima.
Tanjug/AP Photo/ Marco Simoncelli
Pitanja slobode izražavanja proširila su se i na versku zajednicu. Al Jazeera je ove odine izveštavala o pogoršanju odnosa između vlasti i pojedinih muslimanskih učenjaka, uključujući hapšenja istaknutih sunitskih verskih ličnosti i sporove u vezi sa novim zakonom o verskim slobodama. Vlasti su mere predstavljale kao deo borbe protiv ekstremizma, dok su kritičari upozoravali na rizik od zadiranja države u versku autonomiju i slobodu izražavanja.
Između nacionalnog ponosa i svakodnevne sigurnosti
Traore je tokom četiri godine vlasti uspeo da nametne suverenitet kao centralnu temu političkog života Burkine Faso i da postane simbol šireg nezadovoljstva zapadnim uticajem u delu Afrike. Raskid sa Francuskom, približavanje Rusiji, regionalni savez i otvaranje nacionalne rafinerije zlata uklapaju se u projekat koji vlast predstavlja kao pokušaj da se veća kontrola nad bezbednošću i prirodnim bogatstvima vrati u domaće ruke.
Međutim, politička simbolika i konkretni rezultati nisu isto. Najavljeni kapaciteti rafinerije tek treba da se uporede sa stvarnom proizvodnjom i preradom, dok se bezbednosna situacija i dalje odlikuje napadima, raseljavanjem i humanitarnim potrebama. Istovremeno, formalno raspuštanje političkih stranaka i pritisci na kritičare pokreću pitanja o tome koliko prostora ostaje za političku konkurenciju i nezavisni nadzor vlasti.
EPA/ANGELOS TZORTZINIS/AFP POOL
Jedan mladi aktivista iz prestonice Burkine Faso, čiji je identitet Al Jazeera zaštitila, sažeo je tu dilemu rekavši da je ponos zbog lidera koji se suprotstavlja Zapadu stvaran, ali da "ponos ne hrani porodicu i ne štiti selo".
Četiri godine nakon puča, Traoreov politički uticaj je nesporan, ali konačna procena njegove vlasti ostaje otvorena. Ona će zavisiti ne samo od toga koliko je zemlja promenila međunarodne partnere i ko kontroliše njene prirodne resurse, već i od toga da li će građani imati veću bezbednost, bolje životne uslove i mogućnost da slobodno učestvuju u političkom životu.
Bonus video:
Komentari (0)