Međunarodni praznik i domaći izazovi: Radno vreme od osam sati, uloga sindikata i uticaj AI na radna mesta
Komentari01/05/2026
-14:31
Svet već 136 godina obeležava Međunarodni praznik rada, dan posvećen borbi za radnička prava, čiji su temelji udareni još krajem 19. veka. Mada je 1. maj odabran kao Međunarodni dan rada zbog čuvenih demonstracija u Čikagu održanih početkom maja 1886. godine, njima su prethodili brojni protesti u zapadnim zemljama planete zbog malih nadnica, rada od 12 pa čak i 18 sati i života na ivici bede.
Masovno obeležavanje Prvog maja u prirodi, kakvo pamte današnje generacije počelo je šezdesetih i sedamdesetih godina. I danas je to dan koji se uglavnom poistovećuje sa prilikom za "spajanje" slobodnih dana, kraća putovanja i izlete u prirodi.
Govoreći o Prvom maju, Zoran Mihajlović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije kaže za Euronews Srbija da se ovaj dan obeležava, a ne praznuje.
"Povod za to je nemio događaj koji se desio 1886. godine, prvi put radnici su se tada organizovano pobunili protiv poslodavca koji nije poštovao njihova prava i protiv vlasti koja nije poštovala njihova prava. I tada je i nekoliko radnika i policajaca, tako da povod za to nije nimalo dobar, niti možemo da kažemo da zbog toga treba da praznuje. Ali mi smo živeli u jednom periodu socijalizma gde je navodno radnička klasa bila vlasnik tih preduzeća, pa se onda to nekako pretvorilo u neke praznične dane. I sada imamo situaciju da ljudi na neki način, kada imaju slobodno vreme, to vreme hoće da provedu u prirodi roštiljajući. Mislim da se izgubila poenta onoga zbog čega su se radnici borili i zbog čega se mi i dan-danas borimo za to, da kažem, za te tri osmice", rekao je on.
Govoreći o tome u kakvoj poziciji je danas radnik u Srbiji, predsednik ITM sistema i član predsedništva Saveza ekonomista Srbije Toplica Spasojević kaže da je srpski radnik danas deo globalnih trendova.
"Svi smo utonuli u globalni kapitalizam. Negde je taj kapitalizam po meri čoveka, delimično koliko može kapitalizam da bude po meri čoveka, kao što je u Evropi, a u mnogim zemljama on nije po meri čoveka. S druge strane imamo trendove gde veštačka inteligencija dominira i gde se mnogi poslovi zamenjuju robotima i veštačkom inteligencijom. U tom svetlu se sad pojavljuje i teza koju lansira Ilon Mask da rada neće više ni biti, da će sve da obavljaju roboti i da će postojati univerzalni dohodak gde će rad, gde će ljudima da se isplaćuje plata, a da ne idu na posao. Sad, u svetlu ta dva pola, jednog da neće uopšte da se radi i na ovom drugom gde mi imamo eksploataciju radnika od Azije, pre svega u Aziji, pa posle je Afrika, pa i u, da kažem, u ovim klasičnim kapitalističkim zemljama gde se ponovo javljaju ti trendovi više, gde dolazimo do izgaranja na poslu, gde imamo psihološke probleme, ne samo kod fizičkog radnika, nego kod intelektualnih radnika. E, u tom trenutku, u tom momentu živi i srpski radnik, deli sudbinu tih svetskih radnika", rekao je on.
Inače, sindikati danas izlaze na ulice, a Mihajlović kaže da ne mogu da se pomire sa situacijom u kojoj se radnik u Srbiji nalazi.
"Apsolutno nismo zadovoljni sa situacijom, odsustvo socijalnog dijaloga je evidentno. Nema razgovora sa poslodavcima na pravi način. Mislim da čak i nemamo neko poslodavačko udruženje koje bi moglo da parira, gde bismo mogli da donosimo prave odluke. S druge strane, imamo vladu koja malo bude i nema nekad za naše zahteve. Ne znamo zbog čega se to jednostavno dešava. I, uh, nominalno, kada gledamo i statistiku i ovo sve, plate u Srbiji svake godine rastu, ali ono što nije dobro to je da kupovna moć stanovništva, odnosno radnika, svake godine pada. Tako da, nominalno, mi dobijamo, ali efekti svega toga pojede inflacija i mi smo svake godine u sve nezavidnijem položaju što se tiče rada. Da li će se to promeniti, mi tražimo jednostavno da sednemo da razgovaramo", rekao je on.
Opširnije o ovoj temi pogledajte u video prilogu na početku teksta.
Komentari (0)