Nuklearna energija za energetsku bezbednost Srbije: Intervju sa bivšim američkim diplomatom Džastinom Fridmanom
Komentari
13/04/2026
-13:51
U susret predstojećem Euronews Srbija Biznis samitu u Beogradu, gde će se razgovarati o velikim razvojnim planovima Srbije do 2035. godine i odnosu politike i biznisa u neizvesnom geopolitičkom okruženju, naš sagovornik je bio jedan od vodećih svetskih zagovornika nuklearne energije, Džastin Fridman.
Fridman je bivši karijerni diplomata Sjedinjenih Američkih Država sa više od tri decenije iskustva, koji je tokom poslednjih godina službe obavljao funkciju višeg savetnika za komercijalnu konkurentnost u oblasti nuklearne energije pri Stejt departmentu. Dugogodišnje iskustvo stekao je u regionu, između ostalog u Ukrajini i Hrvatskoj, a nedavno je, zajedno sa svojim naslednikom Kristoferom Klajnom, posetio Srbiju i aktivno se zalagao za jaču energetsku saradnju između SAD i naše zemlje, što je kulminiralo potpisivanjem Sporazuma o strateškoj saradnji u oblasti energetike u septembru 2024. godine.
Kao stručnjak koji se fokusira na pouzdanost globalnog snabdevanja nuklearnom energijom i pomoć zemljama u dekarbonizaciji, on za Euronews Srbija govori o konkretnim koracima u saradnji sa Srbijom, perspektivama malih modularnih reaktora, upravljanju istrošenim gorivom i tome zašto nuklearna energija predstavlja realan, a ne iluzorni put ka energetskoj bezbednosti i neutralnosti male zemlje kao što je Srbija.
- Kao bivši karijerni diplomata sa više od tri decenije iskustva, uključujući vašu ranu službu u Ukrajini i kasnije u Hrvatskoj, dugo ste bili uključeni u energetska pitanja u regionu. Nedavno ste posetili Srbiju zajedno sa vašim naslednikom Kristoferom Klajnom i zalagali ste se za jaču energetsku saradnju između Sjedinjenih Američkih Država i Srbije, što je dovelo do potpisivanja Sporazuma o strateškoj saradnji u oblasti energetike u septembru 2024. godine. Šta ovaj sporazum konkretno podrazumeva kada je reč o nuklearnoj energiji i da li ste učestvovali u njegovom stvaranju?
- Sporazum o strateškoj saradnji u energetici razvijen je u partnerstvu sa našim srpskim kolegama od strane tima američke vlade kojim je predvodio Stejt department. Moja uloga bila je da pokrenem uključivanje nuklearne energije u ovaj širi dokument, kako bi svaka buduća američko-srpska saradnja podržala naš zajednički cilj – unapređenje najviših standarda nuklearne bezbednosti, sigurnosti i neširenja. Sporazum otvara vrata za našu saradnju, ali ne obavezuje Srbiju da razvija program civilne nuklearne energije. Bilo kakva odluka o tome isključivo je na Vladi Srbije.
Privatna arhiva
- U intervjuima ste izjavili da se fokusirate na "pouzdanost globalnog snabdevanja nuklearnom energijom i pomoć zemljama koje žele da dekarbonizuju svoj energetski sektor i postignu bezbedan i stabilan rad elektroenergetskog sistema uz pomoć nuklearne energije". Kako ste konkretno pomogli ovim zemljama? Da li je to uglavnom podrazumevalo promovisanje američke nuklearne tehnologije i izvoza, poput rešenja kompanije Vestinghaus? Koja je bila vaša tačna uloga u tom procesu?
- Želim da istaknem da sam, iako sam se povukao iz državne službe, veoma ponosan na ono što smo postigli dok sam bio američki diplomata. Moja uloga tada – a generalno i uloga američkih diplomata tada i sada – bila je da pronađem načine na koje SAD mogu da rade sa partnerima na ostvarivanju naših zajedničkih ciljeva. Pomogao sam u pregovaranju međuvladinih sporazuma sa Bugarskom, Litvanijom i Slovačkom kako bismo stvorili jake institucije vlada–vlada za podršku razvoju njihovih nuklearnih programa. Odgovornost naših partnerskih zemalja je da same odluče sa kojim kompanijama će sarađivati. Naravno da se nadam da će izabrati pouzdane američke kompanije. Želim da naglasim da SAD imaju stroga pravila koja obavezuju diplomate da američke kompanije tretiraju potpuno jednako ukoliko više njih traži prilike na istom tržištu. Na nekim tržištima čak podržavamo više američkih kompanija. Bugarska sada definitivno ide ka izgradnji dva nova reaktora na lokaciji Kozloduj, koristeći tehnologiju Vestinghaus i korejsku građevinsku kompaniju u partnerstvu sa bugarskom firmom. Litvanija je naš sporazum usmerila na razvoj malih modularnih reaktora (SMR), a američki podržane studije izvodljivosti nezavisne od dobavljača su već u toku.
- S obzirom na rat na Bliskom istoku i nestabilnost snabdevanja naftom i gasom koja iz toga proističe, koliko je nuklearna energija – uprkos izazovnoj javnoj percepciji – dobila na strateškom značaju za obezbeđivanje energetske bezbednosti?
- Cene i nestabilnost snabdevanja fosilnim gorivima zbog situacije na Bliskom istoku i ruskog rata protiv Ukrajine bile su poziv za buđenje za sve nas – diverzifikacija energetskog snabdevanja mora biti temelj nacionalne bezbednosne strategije. Verujem da bi svaka zemlja trebalo da razmotri uključivanje nuklearne energije u svoju strategiju energetske bezbednosti. Mislim da vaša primedba o „izazovnoj javnoj percepciji“ odražava opravdano interesovanje javnosti za bezbednost, sigurnost i dugoročno javno zdravlje. Napredak bezbednih i pouzdanih tehnologija u SAD – od velikih reaktora Vestinghaus AP1000 do malih modularnih reaktora (SMR) i mikro modularnih reaktora (MMR) više dobavljača – već počinje da menja javno mišljenje o nuklearnoj energiji. Današnje nuklearne elektrane mogu da obezbede bezbednu, stalno dostupnu, bezugljeničnu struju za naše domove, kao i čistu energiju i toplotu za industriju. Moramo više da pričamo ovu lepu priču.
AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia
- Srbija je iskazala interesovanje za ulazak u nuklearnu oblast, sa posebnim osvrtom na male modularne reaktore (SMR), tehnologiju koju vi snažno podržavate. Mnogi stručnjaci ipak ostaju skeptični, ističući da su SMR još uglavnom u eksperimentalnoj fazi i da će proći mnogo godina pre nego što postanu realna alternativa. Koje je vaše mišljenje o tome?
- Verujem da će 2026. godina biti prekretnica za male modularne reaktore i nuklearnu energiju uopšte. Vreme je da ti „stručnjaci“ koje pominjete sustignu stvarnost. Više tipova SMR i MMR reaktora već se gradi u Severnoj Americi, a vodeće američke kompanije poput Amazona, Gugla, Mete i Majkrosofta već su se obavezale na kupovinu nekoliko gigavata kapaciteta. Brzo prolazimo kroz prve primene nove tehnologije i do kraja ove decenije nekoliko različitih kompanija će moći da pokaže da isporučuju struju korisnicima.
Da li to znači da danas možete da odlučite i da vam sutra SMR ili MMR napaja zajednicu, industriju ili data-centar? Naravno da ne. Zemlje poput Srbije su započele proces planiranja i odlučivanja – da li, gde i kako da uključe SMR u svoje energetske planove. One shvataju da bezbedan i pouzdan razvoj nuklearne energije mora da se sprovodi odgovorno, uz duboku javnu raspravu. Kada javnost dobije priliku da dobro razume sve koristi, uveren sam da će podržati realne programe razvoja nuklearne energije.
- Godine 2022, tokom susreta sa tadašnjom ministarkom energetike Zoranom Mihajlović, najavili ste napore za unapređenje saradnje u oblasti nuklearne energije u skladu sa najvišim međunarodnim standardima bezbednosti, sigurnosti i neširenja. Posle potpisivanja međudržavnog energetskog sporazuma čini se da je nuklearna komponenta pala u drugi plan u odnosu na solarne i vetroenergetske projekte. Zašto je to tako? Da li su američke institucije bile manje konkurentne od francuskih (uključujući Francusku razvojnu agenciju), ili jednostavno čekamo kasniju fazu kada Srbija bude spremna da izabere tehnologiju i eventualno angažuje Vestinghaus?
- Srbija je upravo započela onaj promišljeni proces odlučivanja o nuklearnoj energiji kakav sam se nadao pre četiri godine. Američki stručnjaci doprineli su oblikovanju postupka procene koji trenutno sprovode francuski eksperti. Kao Amerikanac patriota, nadam se da će projekti koje Srbija odabere imati snažnu američku komponentu. Američke kompanije predvode svet u primeni najbezbednijih, najsigurnijih i najpouzdanijih tehnologija svih veličina. Kao privatni konsultant i biznismen danas, radim na tome da to i ostvarim.
- Ako bi Srbija angažovala vas lično kao savetnika za razvoj sopstvenog nuklearnog programa, koje bi bile vaše ključne preporuke, posebno kada je reč o dugoročnom upravljanju i skladištenju istrošenog nuklearnog goriva?
- Prvo bih preporučio da Srbija sarađuje sa pouzdanim partnerima koji stavljaju srpsku energetsku bezbednost i nacionalne prioritete na prvo mesto pri razvoju svih aspekata miroljubivog civilnog nuklearnog programa. Zatim bih radio na izradi snažnog finansijskog plana koji omogućava najraniju moguću primenu pristupačne i pouzdane nuklearne energije, uz maksimalno uključivanje domaćih kompanija i razvoj srpske radne snage za faze izgradnje i rada. Podržavam međunarodne najbolje prakse za upravljanje istrošenim gorivom koje se nazivaju „saglasnost zasnovana na pristanku lokalne zajednice“. To znači da lokalne zajednice moraju biti deo razgovora od prvog dana. SAD su naučile tu lekciju i sada razvijaju opcije dugoročnog skladištenja upravo po tom principu. Finska i Kanada su odlični primeri zemalja koje su daleko odmakle u razvoju programa skladištenja istrošenog goriva kroz ovaj proces. Kada se vodi iskren i poštovan dijalog o benefitima zapošljavanja i razvoja, uz otvoreno adresiranje pitanja bezbednosti i sigurnosti, zajednice se često same takmiče da budu domaćini nuklearnih objekata – uključujući i dugoročna skladišta.
Utku Ucrak / AFP / Profimedia
- Jednom vas je slovenački novinar pitao da li spavate jednako mirno kao vaša koleginica iz Stejt departmenta koja promoviše solar i vetar. Odgovorili ste da spavate još bolje. Možete li objasniti zašto, kada se solar i vetar generalno smatraju manje rizičnim tehnologijama od nuklearne energije?
- Rekao sam tom slovenačkom novinaru i da je pogrešno postavljati pitanje kao izbor između nuklearne energije s jedne strane i solara i vetra s druge. Sve tri tehnologije imaju važne uloge u nacionalnoj strategiji čiste energetske bezbednosti. Nuklearna energija ima prednost što je uvek dostupna. Osim toga, nuklearna energija – a naročito SMR i MMR – koristi znatno manje zemlje po megavatu nego solar ili vetar. Nuklearna energija ima 70 godina dokazanog, isplativog, bezbednog i visoko pouzdanog proizvođenja struje. Brojne studije pokazuju da najjeftinije i najpouzdanije opcije za bezugljenične elektroenergetske sisteme podrazumevaju kombinaciju sve tri – solara, vetra i nuklearne energije.
- Srbija je mala zemlja na energetskom raskršću, u svetu u kojem energetski resursi sve više služe kao instrument geopolitičke moći. Po vašem mišljenju, da li je za zemlju poput Srbije ulazak u nuklearnu energiju iluzija ili realan put ka energetskoj bezbednosti i neutralnosti? Mogu li male države uopšte ostvariti energetsku nezavisnost?
- Bez obzira na veličinu i prirodne resurse neke zemlje, svaka pametna strategija energetske bezbednosti zahteva raznovrsne izvore energije kako bi se smanjio geopolitički rizik. Drago mi je što Srbija ozbiljno razmatra bezbednu, čistu i pristupačnu nuklearnu energiju kao deo svog energetskog miksa. Srbija mora sama da izabere svoj put ka energetskoj bezbednosti, ali ja bih je snažno preporučio da u tu strategiju uključi i nuklearnu energiju.
- Učestvovaćete na Biznis samitu u Beogradu, gde će se razgovarati o odnosu politike i biznisa u kontekstu velikih razvojnih planova Srbije do 2035. godine. Da li je realno praviti tako dugoročne strategije u sadašnjem neizvesnom geopolitičkom okruženju? Gde vidite granicu između politike i biznisa i ko je definiše?
- Veoma mi je drago što sam ponovo pozvan u Beograd na ovaj Biznis samit i zahvalan sam organizatorima što nas okupljaju da razmotrimo ova važna pitanja. Neko pametniji od mene je rekao da je „neplaniranje planiranje za neuspeh“. Dobar proces planiranja uključuje i razmatranje onoga što ne znamo o budućnosti, kako bi donosioci odluka mogli da razmotre različite strateške opcije. Mislim da većina biznisa uopšte ne želi da se meša u politiku, već da se usredsredi na stvaranje vrednosti za svoje klijente i zainteresovane strane. Ipak, potpuno odvajanje biznisa od politike nije moguće. U demokratskim društvima svako od nas kao pojedinac doprinosi definisanju te granice. Najjači poslovni odnosi grade se na zajedničkim vrednostima i poverenju. Nadam se da ćemo, gradeći na našim zajedničkim vrednostima i rastućem poverenju, stvoriti obostrano korisne poslovne odnose između SAD i Srbije – posebno u oblasti miroljubive upotrebe bezbedne i sigurne nuklearne energije.
Komentari (0)