Benefiti osiguranja poljoprivede
Komentari14/05/2026
-10:00
Osnovno pokriće u poljoprivrednom osiguranju obuhvata rizike od grada, požara i udara groma. Kod određenih voćnih kultura, u okviru osnovnog pokrića uključeni su i gubitak kvaliteta ploda, kao i osiguranje stabala, u skladu sa važećim uslovima osiguranja i karakteristikama same kulture.
Pored osnovnih rizika, moguće je ugovoriti i dopunska pokrića od oluje i poplave, kako za ratarske kulture, tako i za voćarstvo i povrtarstvo, čime se dodatno proširuje zaštita proizvodnje u zavisnosti od izloženosti konkretnog gazdinstva.
Granice pokrića jasno su definisane uslovima osiguranja i odnose se isključivo na rizike koji su ugovoreni polisom. Osiguranje pokriva štete nastale kao direktna posledica osiguranog događaja, dok se štete koje su rezultat neadekvatnih agrotehničkih mera, zapuštenosti zasada, nepravovremenog izvođenja radova, kao i bolesti i štetočina koje nisu u uzročnoj vezi sa osiguranim rizikom, ne smatraju osiguranim slučajem.
Gubitak ili umanjenje prinosa koji nastanu usled dugotrajne suše ili ekstremnih klimatskih uticaja, ukoliko nisu obuhvaćeni ugovorenim rizicima, takođe ne spadaju u osigurano pokriće.
Cena polise formira se na osnovu učestalosti šteta, ali i prema klasi osetljivosti na rizike same kulture. Određene kulture su, po svojoj prirodi i fazama razvoja, osetljivije na osigurane rizike, što se uzima u obzir prilikom određivanja premije.
Regionalne razlike, naročito u pogledu frekvencije grada i olujnog vetra, u kombinaciji sa osetljivošću konkretne kulture, direktno utiču na visinu premije. U Vojvodini je izraženiji rizik od grada i olujnog vetra na velikim ratarskim površinama, dok se u pojedinim delovima centralne Srbije beleži veća frekvencija šteta na voćarskim zasadima.
Jedan od ključnih faktora pri određivanju premije je istorija šteta. Pri tome se kombinuju regionalna statistika šteta i istorija konkretnog gazdinstva, uzimajući u obzir uredno prijavljivanje šteta i doslednost u sprovođenju agrotehničkih mera. Dugoročna saradnja sa osiguravajućom kućom i realni zahtevi često omogućavaju stabilnije uslove osiguranja i povoljnije premije u narednim godinama.
Postupak procene štete počinje tako što osiguranik prijavi štetu, pisanim putem, u što kraćem roku, najpoželjnije do tri dana od nastanka osiguranog slučaja. Nakon prijave, organizujemo izlazak procenitelja na teren, koji na licu mesta utvrđuje obim i uzrok štete, uzima u obzir fazu razvoja biljke i upoređuje stanje sa očekivanim prinosom.
Najčešći izazovi pri proceni štete uključuju zakasnelu prijavu štete, neujednačene useve i razliku između subjektivnog osećaja proizvođača i zvanične metodologije procene. Dodatni otežavajući faktori mogu biti loši vremenski uslovi koji onemogućavaju pristup terenu naročito na većim i brdovitim površinama. Posebnu pažnju zahteva obrada zemljišta nakon nastanka štete. Preoravanje ili uklanjanje useva može otežati procenu, ali ukoliko se ostavi dovoljan uzorak za procenu, procenitelj može tačno utvrditi obim štete i gubitak prinosa.
Rokovi za izlazak na teren zavise od obima šteta i vremenskih uslova. Naši procenitelji najčešće izlaze u roku od nekoliko dana, čim to vremenski uslovi dozvole. U slučaju masovnih šteta, kada su pogođena veća gazdinstva ili velike površine, rok može biti produžen, ali se trudimo da svaka procena bude izvršena što je brže moguće, uz poštovanje bezbednosti i pristupačnosti terena. O tačnom terminu izlaska na teren uvek se dogovaramo sa osiguranikom, kako bi procena bila sprovedena u optimalnim uslovima i uz prisustvo proizvođača.
Ukoliko dođe do neslaganja u proceni štete, osiguranik se može obratiti našoj drugostepenoj komisiji, podnošenjem prigovora u roku od tri dana od procene. Procenu štete u drugom stepenu vrši komisija ili poljoprivredni stručnjaci koje određuje osiguravač, pod uslovom da nisu učestvovali u prvostepenoj proceni. Ako neslaganje i dalje postoji, moguće je pristupiti veštačenju od strane ovlašćenog sudskog veštaka, koje uključuje detaljan uvid u dokumentaciju i proveru primene važećih kriterijuma. Cilj svih ovih procedura je da sporna situacija bude rešena pravedno i transparentno, u skladu sa ugovornim pravilima i metodologijom osiguranja.
Uobičajeni rok za isplatu štete počinje nakon skidanja useva i kompletiranja potrebne dokumentacije, u skladu sa Zakonom, uslovima i procedurama osiguranja. Limiti su definisani ugovorenom osiguranom sumom, površinom i očekivanim prinosom po hektaru.
Najčešći razlozi za odbijanje ili umanjenje isplate su manja šteta od ugovorene franšize i za umanjenje dugujuće premija. Na primer ako ukupna šteta nastala od osiguranih rizika iznosi 5% ili manje od vrednosti useva ili plodova (tzv. integralna franšiza), osiguravač nije obavezan da isplati naknadu štete. Takođe, imamo pravo da umanjimo iznos isplate za svu nenaplaćenu premiju po polisama osiguranja useva i plodova koje osiguranik ima kod naše kuće.
Procenat štete utvrđujemo na osnovu realnog prinosa u trenutku nastanka rizika, uzimajući u obzir fazu razvoja biljke i posledice osiguranog događaja. Ovakav pristup omogućava preciznu i pravednu procenu gubitka prinosa.
Najčešći izazovi u saradnji sa poljoprivrednicima su nerazumevanje uslova polise i strah da šteta možda neće biti priznata. Takođe, poljoprivrednike zanima visina premije, učešće u šteti, poverenje u osiguravajuću kompaniju i brzina isplate. Upravo zbog ovih pitanja često razgovaramo detaljno sa svakim klijentom kako bismo razjasnili sve nedoumice i olakšali odluku o osiguranju.
Naš savet poljoprivrednicima je da pre nego što potpišu polisu, pažljivo se upoznaju sa uslovima osiguranja – šta je sve pokriveno osiguranjem, koje su njihove obaveze kao osiguranika i u kojim rokovima se prijavljuje šteta. Takođe, savetujemo im da budu upoznati sa detaljima oko premije, učešća u šteti i procedurama procene, a sve ove informacije jasno su definisane u uslovima osiguranja i predugovornoj informaciji. Takođe, Globos osiguranje je već nekoliko godina lider u brzini rešavanja šteta na tržištu osiguranja u Srbiji.
U Srbiji i dalje samo mali deo poljoprivrednih gazdinstava koristi poljoprivredno osiguranje. Iako ponekad dolazi do blagog povećanja broja ugovorenih polisa nakon elementarnih nepogoda, ukupno stanje pokazuje da većina gazdinstava nije obuhvaćena osiguranjem.
Najčešći razlog zbog kojeg se poljoprivrednici odlučuju za osiguranje je sigurnost. Polisa im pruža finansijsku zaštitu od neočekivanih gubitaka, što omogućava stabilnost gazdinstva i planiranje proizvodnje bez velikih rizika.
Program Business Summita 26 pogledajte ovde.
Komentari (0)