Zločin koji je šokirao bivšu Jugoslaviju: Kako je Šefka Hodžić ubila trudnu prijateljicu
Komentari
Istorija kriminala na prostorima bivše Jugoslavije pamti mnoge surove sudbine, ali nijedna priča ne izaziva takvu jezu kao ona koja se u jesen 1969. godine odigrala u zabačenom bosanskom selu Jusići. Glavni akter ove "mračne drame" bila je Šefka Hodžić koja je tada imala 26 godina.
Narod i mediji su je zbog zlodela koje je počinila proglasili "ženom-monstrumom", "kraljicom zločina" i "panterom iz Kamenjače", tražeći za nju najstrožu kaznu - smrt streljanjem.
Ovaj slučaj ostao je zabeležen kao nezapamćen fenomen. Čuveni sarajevski patolog, dr Miodrag Bašić, koji je tokom svoje karijere secirao više od 32.000 leševa, otvoreno je priznao da se sa sličnim užasom nikada pre, a ni posle, nije susreo u domaćoj ili svetskoj sudskoj praksi.
Život pod teretom sramote: Kako je "okolina rodila monstruma"
Da bi se razumeo nezamisliv epilog ove priče, potrebno je vratiti se na sam početak - u ambijent koji je Šefku "oblikovao". Godine 1960., kao sedamnaestogodišnja devojka, Šefka se udala za građevinca Nedžiba Hodžića. Njihov dom bilo je selo Jusići kod Zvornika, mesto potpuno odsečeno od civilizacije, bez struje, puteva i asfalta.
Iako je Šefka bila jedna od retkih pismenih žena u tom kraju, njena vrednost u očima duboko tradicionalne i primitivne zajednice merila se isključivo sposobnošću da rodi. Godine su prolazile, a kolevka u kući Hodžića ostajala je prazna. Nakon šest godina braka, pritisak okoline postao je neizdrživ. Selo ju je javno žigosalo i ponižavalo kao "nerotkinju".
Teret društvene sramote slomio je i njenog supruga Nedžiba. Odao se alkoholu i postao ekstremno nasilan. Šefka je preživljavala batine, izbacivanja na ulicu iz kuće koju su zajedno gradili, a vrata njene primarne porodice bila su joj zatvorena - ni oni nisu želeli ćerku koja "nije ispunila bračnu dužnost". U apsolutnom bezizlazu, Šefka je pokušala da sebi oduzme život, ali ju je u poslednjem trenutku spasao komšija.
Sumanuta nit obmane: Jastuk ispod košulje
Pritisnuta mržnjom okoline, zlostavljanjem i paničnim strahom da će ostati potpuno sama, Šefka donosi stravičnu odluku. Počinje da glumi trudnoću. Mesecima je ispod odeće skrivala jastuk, uspešno obmanjujući i supruga i čitavo selo. Laž joj je donela privremeni mir, ali kako su meseci prolazili, lažni stomak je rastao, a sa njim i neopisiva panika.
Šefka nije imala plan za "deveti mesec". Opsednuta idejom da po svaku cenu dokaže selu da je "prava žena", u njenoj glavi se rodio monstruozan plan. Rešenje njene laži nalazilo se u neposrednoj blizini - njena drugarica iz detinjstva, Alija Hasanović, bila je stvarno trudna i termin joj je bio početkom oktobra.
Krvava jesenja noć i kuća strave
Tog kobnog 6. oktobra 1969. godine, dok je u selu trajalo slavlje, Šefka je namamila dvadesetšestogodišnju Aliju na periferiju sela. Sa nekoliko hitaca iz pištolja, pucajući joj hladnokrvno u leđa, ubila je svoju trudnu prijateljicu. Odmah nakon toga, upotrebila je nož - rasporila je utrobu žrtve i izvukla živu devojčicu.
Svega dva sata kasnije, selom se brzinom munje pronela vest - Šefka je konačno rodila! Uzbuđene komšinice pohrlile su u njenu kuću da čestitaju, ali su tamo zatekle scenu iz horor filmova. Šefka je ležala u krevetu, potpuno mokra, a u naručju je držala novorođenče koje je ubrzo izdahnulo.
Sledećeg jutra, usledio je novi šok za meštane. U obližnjem polju pronađeno je masakrirano i unakaženo telo nestale Alije Hasanović. Stomak joj je bio otvoren, a beba je nestala.
Genijalni potez patologa: Kako je raskrinkana lažna majka
Istražitelji su se našli pred zidom, zatečeni brutalnošću zločina kakav se u istoriji Jugoslavije nije pamtio. Ključni preokret uneo je lekar patolog, Milan Vušić. Vođen medicinskom logikom, bio je uveren da je ovo delo žene koja je žarko želela dete, a nije mogla da ga ima. Savetovao je policiju da hitno proveri sve žene koje su prijavile porođaj tog dana.
Na vrhu tog kratkog spiska našlo se ime Šefke Hodžić. Ginekološki pregled, kojem je odmah podvrgnuta, otkrio je surovu istinu - Šefka nikada nije rodila dete. Pet dana nakon pronalaženja Alijinog tela, policija joj je stavila lisice na ruke.
Teatralni proces pod lupom svetske javnosti
Suđenje u tuzlanskom Okružnom sudu počelo je 24. marta 1970. godine i privuklo je pažnju čitave Evrope. Zapadnonemački Der Spiegel je o ovom slučaju izveštavao u nastavcima, a sudnicu su okupirali domaći i strani novinari.
Šefka, koja je pred istražitelje prvobitno zakoračila skromno – u opancima, dimijama i sa maramom na glavi, tokom procesa je potpuno transformisala svoj nastup. Dimije je zamenila modernim haljinama, opanke cipelama, a iako nikada ranije nije pušila, odjednom je strasno tražila cigarete. Mediji su njeno držanje opisivali kao pravo "spektakularno" pozorište.
Fila za Euronews: U kancelariju mog oca ušao je nepoznat čovek sa pismom
Tanjug video
Odbranu su preuzeli čuveni beogradski advokati Đorđe Bela, Filota Fila i njegov sin Toma Fila.
"Dana 26. novembra 1969. godine u Kancelariju mog oca Filote File je banuo nepoznat čovek tražeći advoakta Đorđa Belu. Moj otac ga je uzaludno uveravao da poruku koju nosi može bezbedno i njemu da saopšti, jer mu je Bela, koji je tada bio na putu, osim što je advokat u njegovoj kancelariji, bio i sestrić. Čovek je rekao: "Ne mogu, pošto sam dao reč da ću lično, baš u ruke, Beli da predam važno pismo. Važno jer i glava može da joj ode ako joj on ne pomogne. Doći ću opet sutra." Sutradan je Bela s teškom mukom čitao pismo iz zatvora, koje mu je poslala Šefka Hodžić, zvana Hanumka. Nakon Beline posete Šefki u zatvoru, ona se odmah dogovorila sa njim da se u odbranu uključi i moj otac, a ubrzo nakon toga uključio sam se i ja", rekao je Toma Fila za Euronews Srbija.
Tokom saslušanja 30 svedoka, isplivali su bizarni detalji Šefka u životu nije "zaklala ni pile", niti je imala bilo kakvo znanje o medicini i ljudskoj anatomiji. Postavilo se logično pitanje – kako je jedna neuka žena uspela da u sumrak, bez svetla, izvede brz i hirurški precizan carski rez, a da pritom ne povredi dete?
Dr Miodrag Bašić je na suđenju potvrdio da je dete u utrobi ubijene majke moglo da preživi najviše petnaest minuta i da je rez izveden neverovatno brzo i pažljivo, jer je dete bilo jedini motiv ubistva. Ipak, patolog je izrazio ozbiljnu sumnju: „Ovo je složen zločin izvršen u mraku. Gotovo je nemoguće da ga je izvela samo jedna osoba, i to žena, bez ičije pomoći.“
Presuda, obrt i misteriozni nestanak
Šefka je do samog kraja negirala krivicu. Tvrdila je da su joj dete doneli drugi ljudi i da nije znala čije je, niti kako su do njega došli.
"Poznavala sam Aliju dobro, bila mi je prijateljica, kako bih nju mogla da ubijem?" branila se. Psihijatri sa VMA u Beogradu opisali su je kao natprosečno inteligentnu i fascinantno hladnokrvnu ženu.
Sud nije poverovao njenim rečima. U maju 1970. godine, Šefka Hodžić osuđena je na smrtnu kaznu streljanjem.
Nakon što je čula presudu, Šefka je očajnički pisala svom advokatu Fili Filoti: "Gorko sam plakala... ne može pusto srce da izdrži, hoće da pukne".
Ipak, usledio je senzacionalan obrt. Vrhovni sud Jugoslavije preinačio je smrtnu kaznu u 20 godina strogog zatvora. Razlog - ključna dilema nikada nije rešena – sud nije mogao sa sigurnošću da dokaže da li je Šefka ovaj monstruozni čin izvršila potpuno sama.
Tokom boravka iza rešetaka, Šefka je iznenadila zatvorske psihologe svojom vitalnošću i optimizmom. Mediji su izveštavali o njenoj novoj zatvorskoj ljubavi, a novinarima je uvek ponavljala istu rečenicu: "Nisam ubila Aliju!" Nakon odslužene kazne, Šefka Hodžić je izašla na slobodu, promenila identitet i potpuno nestala. Neki izvori navode da je jedno vreme provela u Srbiji, dok su drugi mediji tvrdili da je započela potpuno novi život u inostranstvu, gde se ponovo udala.
Iza nje je ostao zločin koji i danas, više od pola veka kasnije, stoji kao mračni spomenik tome šta se dogodi kada patološka želja za prihvatanjem u društvu prevaziđe granice ljudskog razuma.
*O ovom, ali i drugim slučajevima Toma Fila je napisao knjigu, povodom koje je gostovao na Euronews Srbija, a njegov intervju možete pogledati u priloženom videu:
Komentari (0)