Region

Ispovest Zorana Zaeva: Moje ime i mladost su vezani za Srbiju, prvi kapital je stvoren na pijaci u Gornjem Milanovcu

Komentari

Autor: Kurir

14/06/2021

-

18:15

Ispovest Zorana Zaeva: Moje ime i mladost su vezani za Srbiju, prvi kapital je stvoren na pijaci u Gornjem Milanovcu
Ispovest Zorana Zaeva: Moje ime i mladost su vezani za Srbiju, prvi kapital je stvoren na pijaci u Gornjem Milanovcu - Copyright AP/Boris Grdanoski

veličina teksta

Aa Aa

"Moja mladost vezana je za Srbiju, sve što smo radili, sav naš porodični kapital povezan je sa Srbijom", ispričao je šef vlade Severne Makedonije Zoran Zave u ispovesti u kojoj se dotakao i toga kako je prešao put od prodavca lubenica do najvažnije pozicije u državi.

On je za Kurir govorio o svojim vezama sa Srbijom. 

"Prvu devojku sam imao u Gornjem Milanovcu. Prelepu Jelenu. Upoznao sam je jednog leta dok sam prodavao lubenice, paprike, paradajz i krastavac na pijaci u tom mestu. Prvi ekstraprofit zaradio sam prodajući prašak za veš iz Srbije, a prve milione kad sam u Srbiji prodao suvu papriku", ispričao je on.

Rođen je u Strumici, današnjoj Severnoj Makedoniji, 8. oktobra 1974, od oca Panča i majke Trajanke. Ime je dobio po jednom Zoranu iz Gornjeg Milanovca, koji je bio dobar drug njegovog strica Duška.

Gornji Milanovac i lubenice

"Do moje četvrte godine živeli smo u selu Murtino, gde su mi rođeni i otac i majka, a potom smo se preselili u Strumicu. Majka je bila nastavnica biologije i hemije, a otac magacioner, otkupljivao je poljoprivredne proizvode u ZIK "Strumica". Svi smo, i roditelji i moj mlađi brat Vice i ja, puno radili poljoprivredu", ispričao je on.

Strumica je najpoznatiji i najveći proizvođač paradajza, paprike, krastavaca, lubenica, kupusa, a svako strumičko selo je imalo po jedan grad u Srbiji gde su ljudi tradicionalno prodavali te proizvode. Murtino je bilo dominantno u Gornjem Milanovcu.

"Jesam jednog leta bio i na Kaleniću u Beogradu, ali tradicija je tradicija, vratio sam se u Gornji Milanovac. Nekih pet-šest leta sam s dedom i stričevima, a neki put i sam, odlazio na taj pijac. Lepe smo pare tu zarađivali. Od tri meseca rada na pijaci u Gornjem Milanovcu - juna, jula i avgusta - podigli smo četvorospratnu kuću. Tada su vredeli i novac i rad. Sve naše bogatstvo krenulo je od poljoprivrede", ispričao je on.

U to vreme do Gornjeg Milanovca putovalo se više od deset sati. 

"U kamionu, pod ceradom, roba i ti. Al' problem su bili kamioni s lubenicama. Na lubenicama ne možeš ni sedeti ni ležati. Kad su bili krastavac ili paradajz, bilo je okej jer između gajbica možeš da staviš nešto da sediš i da spavaš. I onda ne krećeš u kamionu s lubenicama, nego čekaš da utovare krastavac, paradajz, pa se kačiš da ideš. To se nikako ne može zaboraviti", seća se Zaev.

Prvu ljubav upoznao je upravo u Gornjem Milanovcu. Koliko zna o njoj danas, ona živi u Beogradu.

EPA/VAIOS CHASIALIS

 

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u u Strumici, a u Skoplju Ekonomski fakultet "Ćirilo i Medodije". Prvi period mladosti proveo je u Srbiji. Tokom sankcija devedesetih Srbija je morala nekako da održava fabrike da rade.

"Uspeli smo da se probijemo kod međunarodnih institucija i dobijemo dozvolu da isporučujemo sirovine za Staklaru u Paraćinu, čiji smo zastupnici i dan-danas za Severnu Makedoniju, samo što to sada radi moj bratanac. Bio sam tada komercijalni direktor porodične kompanije. Sve to je nezaboravno, organizacija je bila vrlo specifična. Moji prvi zarađeni ekstranovci su od prodaje "Meriminog" praška za veš u Makedoniji, takođe devedesetih. Stric me je vezao za ekstraprofit, za prodaju. Zna se koja je cena, a ako prodaš dobru količinu - imaš ekstraprofit. Za mlade ljude to puno znači", napominje on.

Prva velika zarada, od 2,4 miliona maraka, je upravo od paprika koju su sušili u Strumici, a davali za Horgoš za proizvodnju aleve paprike. 

"Te 2001. u Subotici smo pregovarali o ceni, kvalitetu, standardima. Pao je dogovor, profit je bio 2,4 miliona maraka. I tim kapitalom smo kupili ciglanu. I kad pitate moju porodicu odakle je stvoren kapital - stvoren je s pijace u Gornjem Milanovcu i iz srpskih fabrika. I to moj sin i moja ćerka znaju, a kamoli stariji članovi porodice. I sad nek mi neki srpski političar kaže da Zaev ima rezerve prema Srbiji", napominje Zaev.

Porodica

Sa Zoricom, današnjom suprugom, bio je u vezi od srednje škole. Oženio se 30. septembra 2000. godine, a kaže da je baš na taj datum bio i referendum za promenu imena države. Ćerku Aleksandru dobili su naredne godine, a ona danas studira medicinu u Sofiji.

"Nisam to želeo jer će celi vek biti učenik - šest godina studiranje, pa praksa, pa specijalizacija, pa ne znam šta ne sve posle. A to nije ni dobro za žensko jer treba da bude i majka. Kod nas porodicu vodi majka, više brine o deci nego otac. Ali ona to želi. Nije htela da studira u Skoplju, rekla je: Ovde ću biti ćerka premijera, a želim da budem samo student", priča Zaev.

Sinu Dušku ime je dao po stricu koji je preminuo nekoliko meseci pre rođenja dečaka 2003. godine.

"Radost je bila velika i kad sam dobio sina, ali nadam se da će me ćerka više gledati kad ostarim. To je naša pravoslavna tradicija. Sin završava treći razred gimnazije. Ekonomski smer, naravno. Jasno, uvodim ga u naš biznis. A i želi da bude biznismen, neće u politiku. I drago mi je zbog toga, jer previše je jedan političar u porodici", priča Zaev.

Pexels

 

Politika

Zašto je ušao u politiku? Bila je to 1995-96. godina. Stric je reko da neko mora iz biznis sektora da uđe u politiku jer političari rade samo s profesorima i ne znaju šta je realnost, priča on.

"Da neko mora da uči političare da dizajniraju drugačiji ambijent, da se stvore fer mogućnosti za sve. Poslanik sam postao 2003, a gradonačelnik Strumice 2005, što sam bio 12 godina. Na funkciji premijera sam od 2017. A ko me kontroliše?! Pa mislim da me samo Zorica kontroliše. Jer, znate kako kažu - i nad šefom ima šef", navodi on.

Koliko je bogatiji danas nego što je bio kada je ušao u politiku kaže da do nije važno jer je bogatstvo u kompaniji. Najpoznatija firma je "Trgoprodukt", matična, koja je uzdana u sve druge. 

"Sada je dominantno proizvođač nadaleko poznatog "mama's" ajvara, ali i krastavca, salata... Proizvodi su nam svugde po svetu, i u Japanu, Kanadi, Rusiji, Americi, Evropi. I Kinezi su počeli da koriste naš ajvar kao kečap na picama. Imamo i ciglanu u Strumici, 30 hektara staklenika, tekstilnu fabriku, fabriku za sušenje poljoprivrednih proizvoda. To je pet-šest kompanija sa 1.000 zaposlenih. Podelimo s radnicima sve što možemo jer radnici nose profit kompanije. Oni su duša svake fabrike", navodi on.

Kako naglašava, biznis mu ne zavisi od politike, ni domaće, ni međunarodne. To što se prodaje, kaže, 99 odsto ide na iznos.

"I to je dobro za mene jer ako neki proizvod koriste državne institucije, teško je objasniti kako je kompanija dobila taj posao. Svojevremeno je u vrtiću u Strumici naš "Bioprodukt" na javnom nadmetanju dobio posao za svega 2.000 evra godišnje. I odmah se napravio problem oko toga", napominje on.

Pomenuvši afere za koje ga vezuju, pa i onu "reket", kaže da je sve u redu jer to nema veze s njim.

"Rasterećen sam od novca jer ga imam ceo život, bukvalno od kada znam za sebe. I kad sam bio mlad, i kada mi je trebalo novca, imao sam ga. Hvala bogu, moja deca i ja imamo više nego drugi. I daj bože svi da imamo. Tako da nemam nikakve razloge da napravim nezakonite stvari ili da uđem u nešto što je makar i neetički. A moja porodica gleda da pomogne gde god može, niko ne nosi novac u grob", kaže Zaev.

Život u Strumici

Zaev i dalje živi u Strumici sa porodicom, u istoj kući sa njegovim roditeljima. 

"Nisam ni sanjao da ću biti premijer svoje zemlje, a rođen sam u Murtinu, radio sam poljoprivredu, prodavao na pijaci. Ali život donosi nepoznate puteve. Premijer treba da bude na funkciji najviše dva mandata, jer je rizik da preko toga postane autokrata. Svugde je to rizik, ali na Balkanu posebno. Zdravo je da uvek dolaze novi ljudi. U drugom sam mandatu, koji bi trebalo da bude do 2024, i verujem da ću ga tada i završiti. Onda ću se vratiti u naše kompanije, da opet radim komercijalu. Najveće kajanje mi je verovatno što sam ušao u politiku tako, na prvu. Kod nas stari ljudi kažu: "Beži dalje od politike i motike." A ja sam s motike došao na politiku. Katastrofa. Ali u to doba je bila porodična obaveza da se uđe u politiku. I onda sam zaglavio u njoj. Politika je kao porok - teško je i da uđeš i da izađeš. Ali, svakako, velika je čast biti premijer svoje zemlje", navodi on.

Komentari (0)

Evropa