Šta je zajedničko protestima širom Evrope? Visoke cene, stanovanje i male zarade digle pobunu - da li su deo istog plana
Komentari
Mladi širom Evrope, uključujući Španiju, Francusku i Portugal, izlaze na ulice kako bi protestovali zbog nezadovoljstva stanjem u školama i šire krize troškova života. U Francuskoj su srednjoškolci ulazili u sukobe s policijom tokom protesta koji su često bili nasilni. Protestuju zbog dugog trajanja nastave, nedostatka nastavnika, zapuštenih učionica i netransparentnog sistema upisa na univerzitete. Učenici redovno propuštaju nastavu tokom više meseci jer se upražnjena radna mesta nastavnika ne popunjavaju.
Drugim demonstrantima su se potom pridružili i učesnici studentskih marševa, izražavajući nezadovoljstvo rastućim troškovima života, uključujući i cene goriva, nakon što su američka bombardovanja dovela do faktičkog zatvaranja Ormuskog moreuza.
Generalna konfederacija rada (CGT), jedan od najvećih sindikata u Francuskoj, podržala je proteste i pozvala na snižavanje cena, povećanje penzija i rast zarada. Francuski predsednik Emanuel Makron približava se kraju svog mandata u Jelisejskoj palati, nakon što je odslužio dva predsednička mandata.
S druge strane Pirineja, u Španiji, aktivisti su u septembru izašli na ulice protestujući zbog cena stanovanja.
Proteste je pokrenulo iseljenje 87-godišnje žene iz njenog doma, nakon što joj je investicioni fond povećao kiriju za 230%. Marikarmen Abaskal preminula je dve nedelje kasnije, nakon što je primljena u bolnicu.
Tanjug AP/Emma Da Silva
Demonstranti su zatražili snižavanje kirija, obustavu iseljenja i zabranu investicionim fondovima da kupuju nekretnine.
Slični zahtevi upućeni su i preko Pirinejskog poluostrva, u Portugalu, gde su se u subotu stotine ljudi okupile u centru Lisabona.
Prema zvaničnim podacima, cene nekretnina u Portugalu porasle su za 124% u periodu od 2015. do 2024. godine, što je približno dvostruko brže od proseka Evropske unije.
Rast troškova života i sve veći pritisak na kućne budžete bili su u središtu protesta i u Milanu.
Protestna šetnja u subotu počela je mirno, ali se završila tako što su maskirani izgrednici bacali kamenje, komade trotoara i druge predmete na policiju za razbijanje demonstracija, a zatim zapalili barikade napravljene od barskih stolova.
U međuvremenu, protesti protiv albanskog premijera Edija Rame u nedelju su ušli u šesti dan.
Demonstranti su izjavili da su nezadovoljni onim što smatraju korupcijom, nedostatkom radnih mesta i lošim kvalitetom obrazovanja.
Kada su protesti počeli?
Protesti zbog stanja u obrazovanju u Francuskoj počeli su krajem septembra, nedelju dana nakon početka školske godine.
Međutim, demonstracije su se od tada intenzivirale i dostigle vrhunac u subotu.
Subota je ujedno bila i prvi dan protesta zbog troškova života u Italiji, Portugalu i Belgiji.
U Albaniji protesti traju još od leta, a pokrenuo ih je luksuzni projekat izgradnje na obali koji podržava Džared Kušner, zet Donalda Trampa.
Da li su protesti doveli do nekih promena?
U Francuskoj je vlada saopštila da će angažovati još 3.000 nastavnika na zameni kako bi rešila problem nedostatka nastavnog osoblja, kao i da će učenicima omogućiti da učestvuju u donošenju odluka koje se tiču škola.
Vlada je takođe odustala od planova za povećanje pojedinih naknada za upis na univerzitete, koje je najavila za budžet za narednu godinu.
Tanjug AP/Emma Da Silva
Protesti zbog cena goriva, održani sredinom septembra, doveli su do toga da Jelisejska palata objavi kako će vlada povećati subvencije za gorivo namenjene određenim privrednim sektorima.
Socijalistički premijer Španije, Pedro Sančez, pokušao je da progura hitni zakon o stanovanju kojim bi se zaštitili zakupci na tržištu nekretnina za iznajmljivanje.
Nakon što su desničarske i krajnje desničarske stranke u parlamentu oborile predlog zakona, Sančez je pozvao na prevremene izbore, zakazane za 29. novembar. Javnosti je poručio da mu je potrebna "šira progresivna većina“ kako bi mogao da sprovede nove reforme.
Postoje li naznake da će se protesti završiti?
Makron će se u nedelju uveče obratiti javnosti putem televizije, nakon sastanka sa ključnim ministrima na kojem će se razmatrati aktuelna kriza.
Francuski ministar unutrašnjih poslova Loran Nunez nagovestio je da vlada nije spremna na dalje ustupke. On je za proteste okrivio demonstrante "krajnje levice“ i "kriminalce koji su pljačkali i pustošili“ objekte širom Francuske.
U Francuskoj će predsednički izbori biti održani u aprilu 2027. godine.
Protesti u Španiji mogli bi da se završe pre izbora ukoliko vlada uspe da obezbedi usvajanje barem nekih svojih uredbi o stanovanju u stalnom odboru parlamenta, posebnom telu koje funkcioniše kada parlament ne zaseda.
I Sančezovi socijalisti i konzervativna Narodna partija obećali su da će izgraditi više stanova i kuća i dati prioritet rešavanju stambenog pitanja ukoliko pobede na izborima narednog meseca.
Da li su protesti međusobno povezani?
Aktuelni protesti širom Evrope nisu deo jednog centralno koordinisanog pokreta, ali su duboko povezani zajedničkim uzrocima, među kojima prednjače socijalni bunt mladih, drastičan rast troškova života i nezadovoljstvo državnim rezovima. Ključne tačke povezivanja protesta su:
zajednički ekonomski i socijalni uzroci - evropske zemlje se suočavaju sa visokom zaduženošću, a teret krize najviše osećaju mladi koji smatraju da im država ne nudi sigurnu budućnost.
stambena kriza i troškovi života - U Španiji i Portugaliji (Lisabonu) ključni pokretač je eksplozija cena nekretnina i kirija koje su postale nepriuštive za obične građane. U Italiji (Milano) i Francuskoj, bes je dodatno podstaknut skokom cena goriva i opštom inflacijom
komunikacija i solidarnost putem društvenih mreža: Iako nema jedinstvene komande, omladinske i studentske organizacije aktivno komuniciraju. Mreže poput TikToka i Instagrama služe za razmenu taktika, simbola i organizaciju. Francuski učenički sindikati i aktivisti iz drugih zemalja otvoreno povezuju trenutne ulične blokade sa predstojećim Međunarodnim štrajkom mladih, koji je pod sloganom "Borimo se za svoju budućnost" zakazan za 20. novembar 2026. godine u više od 40 evropskih gradova
Tanjug AP/Emma Da Silva
Slovački analitičar i stručnjak za međunarodne odnose Marian Đuriš ocenio je u intervjuu za Euronews Srbija da talas učeničkih i studentskih protesta širom Evrope nije samo izraz spontanog nezadovoljstva mladih, već, kako je istakao, uveliko režiran politički proces.
Prema njegovim rečima, legitimne zahteve studenata preuzela je i zloupotrebila "radikalna levica" sa ciljem urušavanja državnih simbola, nacionalnog identiteta i preoblikovanja političke scene Evrope.
Đuriš kaže da su protesti širom Evrope ubrzo po izbijanju preuzeti od strane "militantne levice" i imigrantskih grupa sa jasnim političkim ciljem uništenja nacionalnih simbola, a u Francuskoj i zbog udara na rastuću popularnost Marin le Pen.
Šta je zajedničko protestima u Evropi?
Zajedničko protestima širom Evrope jeste nezadovoljstvo troškovima života, padom kupovne moći i osećajem da vlasti ne rešavaju probleme običnih ljudi.
Protesti se dešavaju u više zemalja, ali nisu deo jedinstvenog, centralno organizovanog pokreta. Šta im je zajedničko?
- Sve skuplji život
- Plate ne prate troškove
- Nezadovoljstvo javnim uslugama
- Kriza poverenja u vlast
Bonus video:
Komentari (0)