Aktuelno iz kulture

Biblioteka budućnosti: Neki od najboljih književnika današnjice pišu dela koja će se čitati tek od 2114. godine

Komentari

Autor: Euronews Srbija, S. R.

27/08/2021

-

20:40

Biblioteka budućnosti: Neki od najboljih književnika današnjice pišu dela koja će se čitati tek od 2114. godine
Biblioteka budućnosti - Copyright Printskrin/Youtube/Future Library, Katie Paterson

veličina teksta

Aa Aa

"Pisanje je verovatno najveći ljudski izum, jer povezuje ljude koji se nikad nisu poznavali, građane razdvojenih epoha. Knjige razbijaju okove vremena. Knjiga je dokaz da su ljudi u stanju da prave čarolije", rekao je o pisanju čuveni astronom, pisac i popularizator nauke Karl Sagan.

Taj vremeplov ljudske misli možda je najpoetičnije oslikan u projektu škotske umetnice Kejti Paterson, koja je jednog maglovitog dana 2014. godine u Norveškoj zasadila prvo seme šume nazvane Biblioteka budućnosti. Za nešto manje od sto godina, njena šuma biće pretočena u knjige.  

Ukupno sto pisaca iz svih krajeva sveta, po jedan godišnje, moći će da priloži do sada neobjavljeno delo, koje će se štampati 2114. godine na papiru dobijenom od stabala ove jedinstvene šume. Biće izrađeno ukupno oko 3.000 primeraka knjiga, od kojih će neke biti prodate, dok će se ostale čuvati u Biblioteci u Oslu.

Prva autorka koja se pridružila ovom projektu je Margaret Atvud, dobitnica Bukerove nagrade i autorka hit romana "Služavkina priča" po kojoj je snimljena istoimena serija.

Posle nje, priključili su se i mnogi drugi uticajni stvaraoci: pisac šestotomne serije "Moja borba" Karl Uve Knausgor, autor "Atlasa oblaka" Dejvid Mičel, južnokorejska spisateljica Han Kang, islandski pesnik Sjon, vijetnamski pisac Oušn Vuong ("Na zemlji smo na kratko predivni"), i turska spisateljica Elif Šafak poznata po delima "Istanbulsko kopile" i "Čast".

Printskrin/Youtube/Future Library, Katie Paterson

Dejvid Mičel

Poslednja u nizu je Cici Dangarembga iz Zimbabvea, kojoj uopšte ne smeta činjenica da nikada neće saznati kako je prihvaćen njen roman.

"Ja sam sebi uvek prva publika, tako da dok sam ja zadovoljna, spremna sam da se prepustim", rekla je ona nedavno za Gardijan.

Mašta i vreme

Kejti Paterson kaže da se pisci biraju na osnovu njihovog doprinosa književnosti ili poeziji, kao i prema sposobnosti da rasplamsaju maštu ove i budućih generacija.

"Ključne reči u našem procesu selekcije su mašta i vreme. Pozivamo da doprinesu svi pisci bez obzira na godine, nacionalnost, stil ili jezik", rekla je Kejti za magazin Hak.

Printskrin/Youtube/Future Library, Katie Paterson

Kejti Paterson

Dela će biti izložena u posebnoj prostoriji novootvorene Biblioteke u Oslu, koja se nalazi u potkrovlju građevine. Gleda u pravcu šume koja se nazire na horizontu, a Paterson kaže da će možda ta dva prostora povezati teleskopom.

To je mala, intimna prostorija, u koju ulazi po jedna, maksimum dve osobe istovremeno, u kojoj će se čuvati rukopisi sa imenima pisaca i nazivima knjiga. Zidovi su obloženi drvetom koje je raskrčeno na prostoru na kom raste Biblioteka budućnosti, tako da su povezani i na taj način. 

"Bacanje pisma u reku"

Margaret Atvud je za Slejt magazin svojevremeno izjavila da je oduševljena ovom idejom.

"Prva knjiga pohranjena u Biblioteci imaće 2114. sto godina, a poslednja samo godinu dana. Dobićemo kontinuum od stotinu godina, o tome šta su pisci smatrali da je važno da komuniciraju u budućnosti. Izborni komitet će se obnavljati, a ljudi koji budu u poslednjem od njih, nisu ni rođeni, kao verovatno ni njihovi roditelji. Poslednji pisci koji budu učestvovali, nisu još rođeni, kao i njihovi roditelji, tako da su potpuno nepoznati. To je projekat kakvom ili odmah kažete 'da', zato što vam probudi maštu, ili mu odmah kažete 'ne', jer ne vidite poentu u tome da pišete nešto što neće biti objavljeno za vreme vašeg života", rekla je Atvud.

Promo/Future Library/katiepaterson.org

Margaret Atvud

"Mislim da sam rekla 'da' delom zato što sam navikla da razmišljam o temeljima za budućnost, ali i zato što sam bila od one dece koja su zakopavala male tegle sa stvarčicama u dvorištu. To je slična stvar. Nadate se da bi neko mogao da ih nađe i otvori. To je kao i bilo koja druga knjiga koju biste napisali danas, jer vreme kad je čita neko drugi, je uvek drugačije od vremena u kom je napisana. Samo u ovom slučaju, vremenski period je mnogo duži", ispričala je spisateljica.

Knausgor je takođe bio oduševljen idejom, a kada je o njoj govorio za britanski Gardijan, nije želeo da otkrije bilo kakve detalje o svom rukopisu, iako niko ko je danas živ neće dočekati vreme objavljivanja njegove knjige.

"To je briljantna ideja. Veoma mi se dopada pomisao da ćemo imati čitaoce koji još nisu ni rođeni. To je kao slanje malog broda iz našeg vremena u njihovo. Sviđa mi se što će biti otvoreno za sto godina i sviđa mi se što šuma polako raste, što je sve povezano. To je tako divno zeleno umetničko delo", rekao je on.

Turska spisateljica Šafak kaže da je pisanje za Biblioteku budućnosti kao "bacanje pisma u reku. Ne znate gde će otići, ni ko će ga pročitati - samo verujete u protok vremena".

Kakav će biti svet 22. veka?

Paterson se slaže da je njen projekat ispunjen nadom, iako ni ona sama neće biti tu da pročita knjige.

"Sigurno ću biti mrtva, kad se Biblioteka budućnosti završi. Kada sam došla na tu ideju, odmah znam znala da će mene i većinu nas koji živimo danas, nadživeti. Važno je da je ja ne vidim kao realizovanu ideju - to je rad začet za nepoznato, za buduće generacije. Ipak, on će se razvijati tokom ove generacije i sledeće i provešću celi svoj život stvarajući ovo umetničko delo", rekla je ona.

Promo/Future Library/katiepaterson.org

 

Prilikom donošenja svake odluke, Paterson mora da razmišlja sto godina unapred.

"Da li će soba u biblioteci biti posećivana za sto godina? Kako će materijali reagovati u budućim decenijama? Kakav će jezik govoriti ljudi za sto godina? Kakve tehnologije će postojati? Kakav će biti status štampanih knjiga? Proces pisanja može takođe da bude eksperiment za pisce, da pišu nešto što nikada ne bi objavili sada. Pitam se da li će neko predati samo jednu reč", kaže umetnica.

Iako je radoznala po pitanju toga šta se nalazi u tekstovima pisaca, neće viriti u njihove kutije.  Ono što zna jeste da delo Dejvida Mičela ima oko 90 strana, a da je kutija koju je predala Margaret Atvud vrlo teška.

Kejti Paterson i u dugim svojim radovima kombinuje moć prirode sa ljudskim stvaralaštvom. Tako će sledeće godine biti postavljena njena skulptura "Mirage" u Vizitorskom centru u parku kompanije Epl koja se sastoji od cilindara od čistog livenog stakla napravljenog od peska prikupljenog iz pustinja širom sveta. Pesak iz suptropskih oblasti, sa plaža, planina, vulkana i fosilizovanih pustinja biće istopljen u staklo.

Stakleni cilindri biće postavljeni u maslinjaku parka, tako da podsećaju na pustinjsku dinu. 

Kejti Paterson često sarađuje sa naučnicima i istraživačima širom sveta, a njeni projekti bave se čovekovim mestom na Zemlji u kontekstu geološkog vremena i promena. Njena umetnička dela služe se sofisticiranim tehnologijama kako bi postavila intimne, poetske i filozofske veze između ljudi i njihovog prirodnog okruženja.  

Kejti kombinuje romantičnu osećajnost sa naučnim pristupom, konceptualnu strogost i lepršavu minimalističku prezentaciju, a izlagala je u svim većim svetskim galerijama, uključujući Tarner, Hejvard, Tejt, Kunsthale u Beču, Gugenhajm, i Škotsku nacionalnu galeriju moderne umetnosti. 

Komentari (0)

Kultura