Aktuelno iz kulture

Tetovaže kao veza s prošlošću: Kako je "Ledeni čovek" Eci postao opsesija jedne umetnice

Komentari

Autor: ArtNet

22/11/2021

-

07:32

Tetovaže kao veza s prošlošću: Kako je "Ledeni čovek" Eci postao opsesija jedne umetnice
Prinskrin/Youtube/INKEDTUBE - Copyright Prinskrin/Youtube/INKEDTUBE

veličina teksta

Aa Aa

Umetnica Nikol Vilson posvećena je već gotovo celu deceniju projektu "Eci" u kom rekonstruiše svaku od 61 tetovaže pronađene na 5.000 staroj mumiji iz ledenog doba.

Umesto mastila za tetoviranje, Vilson koristi sopstvenu krv, beležeći proces isceljenja, i fotografišući sve faze kroz koje prolazi, dok tragovi postepeno blede.

Arheolozi su otkrili Ecija 1991. godine na Ectalskim Alpima na italijansko-austrijskoj granici. Najverovatnije je ubijen oko 3230. godine pre nove ere, ali je led sačuvao njegovo telo gotovo netaknutim. Ovi najstariji prirodno mumificirani ljudski ostaci u Evropi trenutno su smešteni u Muzeju arheologije Južnog Tirola u Italiji.

"Volim da kažem da je sačuvan zbog kataklizmičnih okolnosti - umro je dok je nailazila oluja i prekrila ga snegom i ledom koji su savršeno očuvali njegovo telo. On je mumija, ali ne na isti način kao egipatske mumije. On ni na koji način nije bio spreman na smrt", kaže Vilson za ArtNet.

"Zakrivljenje vremena"

Umetnica se priseća kako je za Ecija čula još kao dete, nedugo nakon njegovog otkrića i da ju je čudilo to što je učiteljica rekla da je taj "ledeni čovek" njen predak. Kada je odrasla, bila je zadivljena njegovim misterioznim tetovažama koje se sastoje iz 61 linijice na različitim delovima njegovog tela. U to vreme, "tatu umetnici" utrljavali su ugalj na posekotine na koži i tako stvarali trajne tragove.

"Tetovaže su vrlo interesantne. Naučnici misle da su možda imale akupunkturnu funkciju, ali zapravo to ne možemo znati. Ne možemo saznati šta su te linijice značile toj osobi", kaže ona.

Umetnicu je vremenom potpuno obuzela Ideja da replikuje Ecijeve tetovaže na svojoj koži.

"Postala sam opsednuta idejom da se poklopim sa istorijom. Ako bih mogla da budem produžetak njegovog tela ili obrnuto, šta bi to značilo? To je zatvaranje neke vrste istorijskog zakrivljenja vremena, kao kada bismo kompresovali vreme", kaže Vilson.

Prinskrin/Youtube/INKEDTUBE

Nikol Vilson

Na izložbi umetnice u Muzeju arheologije Južnog Tirola nalaze se fotografije njenih tetovaža, ali kolekcionari takođe mogu da kupe digitalne fajlove svake od njih sa dokazom o autentičnosti i registracijom na blokčejnu. Kolekcionari mogu kupiti fotografije neke od petnaest grupa tetovaža, čije cene variraju od 400 do 1.800 dolara, dok set svih tetovaža može da se kupi po ceni od 10.000 dolara.

Kupac dobija i uputstvo za tetoviranje, što su neki već i upotrebili. Vilson procenjuje da bi sve tetovaže, pošto su tako jednostavne, mogle da se urade za manje od dva sata.

Tetoviranje sopstvenom krvlju

Prvi put je uradila Ecijeve tetovaže 2012. kada je taj zadatak poverila prijatelju. Vilson je koristila sopstvenu krv, jer je želela da doslovno apsorbuje tragove na koži drevne mumije. Kao što je i očekivano, koža je apsorbovala krv gotovo trenutno, ali dok joj se koža isceljivala, pigment iz krvi ostavio je tamne ožiljke. Tetovaže su u početku bile vidljive, ali su polako bledele kako je vreme prolazilo. Tokom naredne četiri godine, Vilson je fotografisala svoje telo, dok su tragovi postajali sve bleđi i bleđi i onda potpuno nestali.

Prinskrin/Youtube/INKEDTUBE

 

"Interesantno je živeti sa tragovima na telu. Gledate ih dok se oblačite i podsećate se na ono što ste radili i vezu koju pokušavate da napravite. Godinama sam mnogo razmišljala o tome ko sam ja i o mojoj vezi sa istorijom. Malo je tužno da potpuno nestanu", kaže Vilson.

Onda su 2015. stručnjaci pronašli još dve tetovaže na Ecijevom telu, a umetnica je rešila da sve još jednom ponovi, ovog puta u pravom salonu za tetovaže.

Iako je imala "zeleno svetlo" od lekara za tetoviranje krvlju i već to uspešno radila, saloni su je odbijali iznova i iznova. Onda je pronašla jedan studio koji je pristao da joj uradi tetovaže, a zatim joj ponudio i da u njihovim radnjama u Njujorku, Los Anđelesu, Londonu i Severnoj Karolini, organizuje izložbe o njenom projektu.

Međutim, umetnica ističe da njen cilj nije da povlači paralele između modernog i praistorijskog tetoviranja.

"Želim da govorim o onome što ne znamo o sebi. Veći deo istorije je dobro poznat, ali moramo da pričamo o stvarima koje nedostaju i šta je izostavljeno", kaže umetnica.

Preporuka za vas

Komentari (0)

Kultura