Aktuelno iz kulture

Zašto nas Leonardo da Vinči fascinira i danas: Genijalac između istine i mita

Komentari

Autor: Euronews Srbija, S. R.

13/07/2022

-

23:27

Zašto nas Leonardo da Vinči fascinira i danas: Genijalac između istine i mita
Zašto nas Leonardo da Vinči fascinira i danas: Genijalac između istine i mita - Copyright profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Kako je Leonardo da Vinči naslikao "Mona Lizu"? Koja je tajna njenog zagonetnog osmeha? Šta je on o hrišćanstvu znao što niko od njegovih savremenika nije i da li je zaista sam došao do svih svojih otkrića?

Genijalni umetnik intrigira svojim životom i stvaralaštvom i pola milenijuma nakon njegove smrti. Poslednjih godina, tome je svakako doprinela planetarna popularnost knjige, a zatim i filma "Da Vinčijev kod", ali je zapravo ideja o Da Vinčiju kao mistiku i jeretiku  nastala vekovima pre. 

Nju je utemeljio Da Vinčijev prvi biograf Đorđo Vazari, autor grandioznog dela "Životi najboljih arhitekata, slikara i vajara" kojim je udario temelje disciplini istorije umetnosti i predstavio tako detaljan i uverljiv način interpretacije umetničkih dela, da je to ostao dominantan pogled na velike renesansne umetnike i danas.

Njegova knjiga prepuna je biografija italijanskih stvaralaca, od Čimabue i njegovog učenika Đotoa do Vazarijevog savremenika Mikelanđela i učinila ga je jednim od najvažnijih pisaca o umetnosti u istoriji književnosti.

Tanjug/AP/Matt Dunham

 

Međutim danas znamo da je, Vazari o kom se zapravo vrlo malo zna, mnoge delove biografija renesansnih majstora u najmanju ruku "ulepšao", ako ne i potpuno izmislio. 

Mnogi stručnjaci smatraju da je njegovo delo približnije romanu, nego biografiji i zapažaju kod njega interesantan pristup pripovedanju, koji je toliko uverljiv i prijemčiv, da je s vremenom postao opšteprihvaćen.

Baš u njegovoj knjizi pronalazimo klicu ideje da je Leonardo bio u konfliktu sa crkvom zbog svog interesovanja za nauku. U prvom izdanju Vazarijevog "Živta umetnika" on piše da se umetnik bavio "prirodnom filozofijom" na uštrb religije. Međutim, u drugom izdanju taj pasus je izbrisao iz nepoznatih razloga, ali je zato dodao da je Da Vinči, pred kraj života "želeo da se informiše o katoličkoj veri".

Vazari je takođe doprineo tome da Leonarda i danas doživljavamo kao nekoga ko je zbog perfekcionizma svoje radove često ostavljao nedovršenim, a taj aspekt Leonardove ličnosti postao je inspiracija za niz mislilaca i stvaralaca 19. veka.

Tako je Volter Pater, estetičar i profesor Oskara Vajlda na Oksford univerzitetu, poželeo da i sam pruži svoj doprinos legendi o Leonardu. Opisuje ga kao "slikara koji je utemeljio način na koji je Hristova spoljašnjost predstavljana u narednim vekovima" i kao "hrabrog spekulanta kog nisu naročito zanimala uverenja drugih ljudi" i koji je "filozofiju stavljao iznad hrišćanstva".

"Radoznalost i čežnja za lepotom su dve elementarne sile u Leonardovoj genijalnosti; radoznalost je često u konfliktu sa čežnjom za lepotom, ali zajedno sa njom stvara tip suptilne i radoznale milosti", piše Pater.

profimedia

 

Fasciniran Leonardovim portretima i mističnom aurom, estetičar ih je video kao odraz umetnikovog kompleksnog unutrašnjeg života. 

Ipak, njegov učenik Oskar Vajld, dva deset godina kasnije postaviće retoričko pitanje: "Koga briga da li je gospodin Pater u portret Mona Lize stavio nešto o čemu Leonardo nikad nije ni sanjao?".

Slavni pisac podsticao je čitaoce da umetničko delo posmatraju tek kao polazišnu tačku svojih kreacija. Prema njegovom gledištu, "značenje bilo kakve lepe tvorevine je u duši posmatrača, koliko i u duši onog ko ju je osmislio".  

Nakon Vajlda i briljantni ruski pisac Dimitrij Mereškovski napisao je roman po imenu "Romansa Leonarda da Vinčija", koja je predstavljala njegovo duboko promišljanje o umetnosti i religiji. U njegovoj knjizi Leonardo može da se u određenim aspektima posmatra kao paganin, a u nekim kao hrišćanin i kao neko ko je uvek ispunjen konfliktima i sumnjom, opisan je kao sušta prilika osobe koju muči anksioznost i to u savremenom značenju te reči.

profimedia

 

Sigmund Frojd otkrio je tog rastrzanog Leonarda upravo kroz roman Mereškovskog. Otac psihoanalize na osnovu toga napisao je esej pod nazivom "Leonardo da Vinči i sećanje na njegovo detinjstvo" 1910. godine, prvo delo u kom je psihoanaliza primenjena na tumačenje umetnosti.

Na magičnu privlačnost renesansnog majstora očigledno nismo imuni ni nakon mnogo vekova od njegove smrti, a Klaudio Đorđone, kustos Nacionalnog muzeja nauke i tehnologije Leonarda da Vinčija u Milanu, smatra da je jedan od razloga zbog kojih fascinacija ovom ličnošću traje delimično i to što mitovi o njemu opstaju i danas, iako ne odgovaraju u potpunosti realnosti.

"Ako nešto želite da saznate o Leonardu, morate da dekonstruišete mit, umesto da se bavite čudnim idejama o njemu. Bio je čovek svog vremena, koji se sukobljavao sa samim sobom i samog sebe izazivao, a svoja gledišta delio sa svojim savremenicima. I dalje nas fascinira jer je ideja o svemoćnoj genijalnosti tako snažna, a ojačavaju je mitovi koji ne odgovaraju stvarnosti u potpunosti", smatra Đorđone.

Ipak, čak i stvari koje pouzdano znamo o njegovom životu podjednako su fascinantne koliko i njegovi mitovi, a mi ćemo vam predstaviti svega nekoliko:

Nije bio školovan čovek

Leonardo je bio vanbračno rođeno dete, a njegova majka udala se nedugo nakon njegovog rođenja. Iako je dobio osnovna znanja iz pisanja, čitanja i računanja, nije imao nikakvo formalno obrazovanje, a latinski jezik, koji je bio glavni akademski jezik tog vremena, naučio je sam, kao i sva ostala važna napredna znanja iz oblasti prirodnih nauka.

Postavio je osnove savremenog naučnog ilustrovanja

Njegova žeđ za znanjem toliko je rasla, da je slikajući portrete poželeo da izuči i ljudsku anatomiju. Pošto nije bio zadovoljan studijama koje su bile dostupne u tom periodu, sam je izveo više od 30 seciranja ljudskih tela u bolnicama u Milanu, Firenci i Rimu.

profimedia

 

Toliko je zavoleo anatomiju, da se njom bavio i nezavisno od slikanja i dao neprocenjiv doprinos nauci svojim skicama mozga, srca i pluća, kao i opisima njihovog funkcionisanja.

Bio je talentovan i za muziku

Prema pisanju Vazarija, Leonardo je divno pevao, a umeo je da svira liru i pisao je muzičke kompozicije. 

Čak je konstruisao srebrnu liru u obliku konjske glave i kasnije je poklonio Ludoviku Sforci, Milanskom vojvodi.

Bio je vojni arhitekta i inženjer

Čezare Bordžija, sin pape Aleksandra VI, zaposlio ga je kao vojnog arhitektu i inženjera, pa je proveo deset meseci putujući teritorijama koje su bile pod upravom te moćne porodice, praveći planove grada i topografske mape.

Komentari (0)

Kultura