Slike Dade Đurića kao povest o čovekovoj ludosti i trijumfu prirode

"Svaka moja slika je odbijanje sveta u kojem živim, onog što danas zovu civilizacija", govoro je vrsni slikar i svestrani umetnik Dado Đurić.

 
Izložba slika čuvenog crnogorskog slikara Miodraga Dade Đurića (1933-2010 ) iz zbirke Novice Jovovića biće otvorena  5. juna (19h) u Galeriji Kombank Dvorane.

Promo

Zbrika Novice Jovovića donosi u ovaj izložbeni prostor duh Dadovog slikarstva koje postavlja krajnja pitanja. Kako je u "Dadovoj sablasti postojanja" opisao Branko Kukić, "između izvora Dadovog slikarstva i pitanja koje ono postavlja u današnjem vremenu, zjapi ljudski ponor, iskonska provalija iz koje zapomaže večno ljudsko pitanje: Zašto?"
 
Kako navodi Kukić u svoj recenziji: "Iznad tog ponora, kao budno oko koje razrogačeno posmatra ovu bespomoćnu ljudsku zapitanost izdiže se priroda, majka svega začuđena nad čovekovim otuđenjem i padom. Suprotstavljajući čoveka i prirodu, kao dva kraja istog početka".

Dado ukazuje na čovekovu nesavršenost, na njegovo zlo delo i na zlo vreme u kojem to delo dobija oblike i osobine užasa.

"Njegovo slikarstvo je, s jedne strane, povest o čovekovoj ludosti, o stradanju zbog te ludosti, i s druge, povest o trijumfu Prirode, o njenom savršenstvu u odnosu na čoveka. I sam Dado je govorio: `Može li se zamisliti da slikarstvo nekud vodi, ono nikuda ne vodi, osim ka vašoj sopstvenoj rupi. To je zastrašujući jednosmer. Ono ima ukus fizičkog bola koji nas izjeda.`", ističe Kukić.

U prilog tome govore likovi na njegovim slikama koji kao da su, kako Kukić navodi, "slučaj neke uznemirene, panične simbioze svega živog u Prirodi, pa sve to liči na jedno ogromno klupče koje se preobražava i kreće, koje vrišti i stenje, koje se kezi i kikoće, koje ropće i cvili, jedna androgina masa koja će se samooploditi i iz koje će proključati, kao pomama, neka nova vrsta, neki novi porod, obnovitelj starog sveta".  

Ukratko o Đuriću

Dado Đurić, jedan od najznačajnijih crnogorskih slikara, preminuo je 2010. u Parizu u 78. godini, nakon duže i teške bolesti. Prema sopstvenoj želji, sahranjen je na Cetinju, gde je i rođen 4. oktobra 1933. godine.

Đurić je završio je potom Umetničku školu u Herceg Novom i upisao Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Marka Čelebonovića, koji mu je pomogao da ode u Pariz 1956. godine.

Wikimedia/Malcolm DJURIC

U Parizu je radio u jednom ateljeu litografije, gde je upoznao Žan Dibifea i Roberta Matu, a potom i Danijela Kordijea, koji postaje prodavac njegovih dela. Prvu samostalnu izložbu imao je 1958. u Galeriji "Danijel Kordije", a već 1981. retrospektivu u Boburu u Parizu.

Njegova dela se nalaze u mnogim muzejima, galerijama i privatnim kolekcijama širom sveta.

Na Cetinju je 2012. godine u njegovu čast otvorena crnogorska galerija umetnosti "Miodrag Dado Đurić", a od 2002. godine u tom gradu, u okviru Narodnog muzeja Crne Gore, deluje i Atelje Dado, otvoren u bivšem umetnikovom ateljeu.

U Beogradu mu je veliki omaž priredila i Galerija Haos 2010. godine, koja je ekskluzivnom izložbom njegovih crteža, skicen blokova i gravira, obeležila 15 godina svog postojanja.