Aktuelno

Lančani sudari i gust dim na auto-putu: Kako reagovati i ko snosi odgovornost

Komentari
Lančani sudari i gust dim na auto-putu: Kako reagovati i ko snosi odgovornost
Lančani sudari i gust dim na auto-putu: Kako reagovati i ko snosi odgovornost - Copyright Tanjug/Branko Lukić

veličina teksta

Aa Aa

U tri dana na putevima Srbije zabeležena su tri lančana sudara. Kod Pećinaca u sredu sudarilo se 14 vozila, a povređeno je 11 osoba. Kod isključenja za Kuzmin u četvrtak učestvovalo je 10 vozila. Juče kod Batajnice državljanin Slovačke poginuo je dok je skupljao delove svog automobila, jer ga je udario retrovizor kamiona iz suprotnog smera. U dva od ta tri slučaja kao verovatan uzrok navodi se gust dim.

O tome šta se dešava u psihologiji vozača kada vidljivost nestane, ko snosi odgovornost i kako se naplaćuje šteta, za Euronews Srbija govorili su profesor Saobraćajnog fakulteta u Beogradu Emir Smailović i advokat Milutin Marinković.

Smailović kaže da vozači ne mogu biti osposobljeni za bezbednu vožnju u dimu ili magli i da je najveća greška izlazak iz vozila na kolovoz. Marinković objašnjava da odgovornost zavisi od uzroka, od požara pored puta do nepoštovanja odstojanja, i da naplata štete ostaje složena i kada se propust utvrdi.

Dim, magla i poverenje na autoputu

Smailović polazi od toga da autoput podrazumeva uslove koji se u dimu gube.

"Ključna greška je sama pojava tog dima, odnosno saobraćajna situacija na koju vozači ne mogu da utiču. Ne može se obezbediti bezbedno odvijanje saobraćaja na autoputu u takvim uslovima. Auto-put je najviša kategorija saobraćajnice, sa striktnom kontrolom pristupa. Ta kontrola omogućava kretanje brzinama većim od 100 kilometara na sat, i samo u tim uslovima saobraćaj može biti bezbedan. Pojava dima ili magle bitno remeti način odvijanja saobraćaja. Neki vozači intenzivnije usporavaju, neki manjim intenzitetom, i dolazi do poremećaja koji najčešće vodi u lančani sudar", objašnjava Smailović.

Istorija takvih nezgoda, kaže, nije nova.

"Imali smo lančane sudare u magli. Dve lokacije kod nas su kritične: most preko Morave između Jagodine i Ćuprije, i Šimanovci. Vozači nisu osposobljeni, i ne mogu biti osposobljeni, za bezbednu vožnju u takvim uslovima. To su uslovi uzrokovani eksternom pojavom, maglom ili dimom, gde nemaju mogućnost dobre procene", dodaje Smailović.

Fonet/Zoran Mrđa

 

Marinković podseća da Srbija u tome nije izuzetak.

"Pre desetak godina u Sloveniji sudarilo se 80 vozila, ove godine u Italiji preko 80. Italija ima prosek svake druge godine bar jedan lančani sudar sa preko 50 vozila. Rekordi su i oko 300. Uzroci su zapaljenje njive i gust dim, magla, poledica. Najveći sudar izazvala je pojava maziva, ulja ili gustog dizela na kolovozu, gde su brzine od 130 dozvoljene. Kamion se pokvario, ispustio ulje, i to je napravilo problem nepredvidiv za 300 vozila", kaže Marinković.

Vozilo ispred, dodaje, ostalima skraćuje put zaustavljanja.

"Vozilo ispred ostvari takozvana neočekivana usporenja, naglo ukoči. Vozač iza najčešće prvo vidi stop svetla. Psihološka reakcija je da prikoči, a ne da forsirano koči. Pri brzinama preko 100 kilometara na sat retko se može reći da je ispod 30 metara bezbedno odstojanje. Očekuje se da vozač drži primereno odstojanje i time spreči primarni sudar. Ali može se dogoditi i sekundarni sudar, ponovno nabacivanje na prepreku ispred. To je redovna pojava", ističe Marinković.

Ko odgovara i kako se naplaćuje šteta

Marinković razdvaja spoljni uzrok od propusta vozača iza.

"Ako je spoljni faktor uzrok zaustavljanja prvog vozila, pa naleta ostalih, to može biti zapaljenje njive pored puta. Ako vozač ne vidi put ispred sebe, normalna reakcija je da koči. Odgovornost tada treba utvrđivati na strani lica koje je izazvalo gust dim, ukoliko se to lice može utvrditi. Isto važi za masan kolovoz, poledicu, otpale točkove teretnih vozila koji su noću nevidljivi. Odgovornost može biti na putaru, na učesniku u saobraćaju ili na nekome ko nije učesnik", objašnjava Marinković.

Čest je, kaže, i lanac koji počinje nebezbednim prestrojavanjem.

"Vozilo iz srednje trake kasno uoči teretno vozilo i nebezbedno pređe u preticajnu. Uspori vozača koji se kreće 120 kilometara na sat. To je oko 32 do 33 metra u jednoj sekundi. Dok shvati opasnost i dobije odziv kočnica, pređe preko 30 metara. Nema faktora van puta, a posledica je ista. Utvrđivanje odgovornosti zavisi od osnovnog uzroka. Ako je to požar pored puta, može postojati propust fizičkog ili pravnog lica. Ako je stanje kolovoza, propust putara. Propustom putara najčešće se bavimo u građanskim parnicama", dodaje Marinković.

Fonet/Zoran Mrđa

 

Za vozilo koje je samo uspelo da stane, pa je udareno od pozadi, vidi osnov za odštetu.

"Ako sam uspeo da zakočim i izbegnem nalet, a on iza nije, postoji njegov propust. Obraćam se njegovom osiguranju od autoodgovornosti, polise koju svi imamo pri registraciji. Taj propust može biti isključiv, može se tumačiti kao doprinos, a najčešće je situacija složenija: ostvarite kontakt sa vozilom ispred, malo se odvojite, pa udarac od pozadi ponovo nabaci na vozilo ispred. Tri kontakta, tri situacije. Ni kod 80 vozila ne može se reći da nikada nema propusta vozača iza. Analizom oštećenja, brzine i vremena reagovanja može se utvrditi da li je reagovao pravovremeno", kaže Marinković.

U konkretnim slučajevima sa gustim dimom, kaže, put vodi kroz uviđaj.

"Nakon uviđaja, ako ima povređenih, predmet mora u tužilaštvo. I pri većoj materijalnoj šteti trebalo bi da završi tamo. Saslušaće se vlasnik njive ili ljudi koje je angažovao da zapale. Ako je neko povređen, postoji opcija njihove krivične odgovornosti. Ako je magla, to je najteže. Može se proglasiti višom silom. Bojim se da će dosta vozača zavisiti od toga da li imaju kasko, koji štiti bez obzira na odgovornost drugih i sopstvenu", ocenjuje Marinković.

Šta raditi kada vidljivost nestane

Smailović savet svodi na tri radnje, i na jednu zabranu.

"Kada se desi dim ili magla, važno je povećati rastojanje sleđenja, uključiti sva četiri pokazivača pravca, jer se bolje vide od stop svetala, i postepeno usporavati, bez naglih pokreta. Ako uslovi ne dozvoljavaju dalje kretanje, vozilo treba skloniti sa vozne i preticajne trake. Najveća opasnost dolazi od vozila iza. Najteže posledice nastaju kada teretno vozilo naleti na putničke automobile. Nikako se ne zaustavljati na voznoj i preticajnoj traci", kaže Smailović.

Zaustavna traka, dodaje, nije traka za vožnju.

"Vožnja zaustavnom trakom nije dozvoljena. Stajanje u njoj, uz sve pokazivače, znači da ne možete da nastavite i da pokušavate da budete obeleženi. Najveća greška je izlazak iz vozila i boravak na kolovozu. Ako je šteta manja, preporuka je da se izađe i skloni iza zaštitne ograde, van kolovoza. To je najbezbednija zona", objašnjava Smailović.

Slučaj državljanina Slovačke vidi kao ponavljanje poznate greške.

"Takva lica najčešće iz najboljih namera preduzimaju radnje koje su za njih najopasnije. Zakon kao jednu od prvih obaveza propisuje pravilno obezbeđenje mesta nezgode: svi pokazivači, sigurnosni trougao, svetloodbojni prsluk. Na autoputu i motoputu preporuka je odmah uklanjanje iza zaštitnih ograda. Imali smo nezgodu na A1, u dimu i magli, gde su lica izašla da se dogovaraju na kolovozu. Jedno je ostalo uz ogradu i smrtno stradalo", ističe Smailović.

Fonet/Zoran Mrđa

 

Pred zimu, kaže, rizik raste i na novim motoputevima.

"Dolazi period magle. Imamo značajno veću dužinu motoputeva, a vozači nemaju iskustva na toj kategoriji, niti prostor da se sklone. Upravljači puteva upozoravaju izmenjivom signalizacijom. Novija vozila imaju radare i kamere koje prepreku vide pre vozača. Vozni park u Beogradu star je 13 godina, na nacionalnom nivou 17. Većina tih sistema nema. Zato je važno razumno reagovati na ono što se vidi", dodaje Smailović.

Marinković pravni savet počinje od trenutka posle sudara.

"Posle poziva hitne pomoći i policije, postavljanje trougla je samo po sebi opasna radnja. Veliki broj nezgoda nastane dok vozač vadi trougao. Treba se uveriti da to može, napustiti traku, postaviti ga i ponovo napustiti kolovoz. To čuva živote. Ko ima materijalnu štetu, treba da uradi procenu preko ovlašćenog procenitelja, u osiguranju ili kod privatnog procenitelja, i da pribavi izveštaj o nezgodi, kod svog osiguravača ili u Udruženju osiguravača Srbije, posle dvadesetak dana. Tada se vide brojevi polisa i gde će predmet završiti, u prekršajnom sudu ili u tužilaštvu. Isto važi i kada je radnja trećeg lica, onog koje nije učesnik u saobraćaju", kaže Marinković.

Bonus video:

Euronews Srbija

Komentari (0)

Srbija