Društvo

Čišćenje brodova kod Prahova za punu prohodnost Dunava: "Jugoslavija ih nije vadila zbog straha od sovjetske invazije"

Komentari
Čišćenje brodova kod Prahova za punu prohodnost Dunava: "Jugoslavija ih nije vadila zbog straha od sovjetske invazije"
Čišćenje brodova kod Prahova za punu prohodnost Dunava: "Jugoslavija ih nije vadila zbog straha od sovjetske invazije" - Copyright Tanjug/CENTAR ZA RAZMINIRANJE

veličina teksta

Aa Aa

Istoričar Vladan Caričić izjavio je danas da se Dunavom u blizini Prahova na istoku Srbije zbog potopljenih nemačkih ratnih brodova plovi na sopstvenu odgovornost zbog čega je akcija njihovog vađenja neophodna za obezbeđivanje pune prohodnosti reke Dunav.

"U tih famoznih pet kilometara, koji su bela tačka na karti, i dalje se plovi na sopstvenu odgovornost kapetana, zbog čega je ova cela akcija vađenja prevashodno bezbednosno bitna za obezbeđivanje punog profila prohodnosti reke Dunav, što je prvi zadatak, a zatim i ovi kurioziteti koji uz to idu, da vidimo šta tamo zaista ima", rekao je Caričić je za Tanjug.

Istakao je da su odmah nakon završetka Drugog svetskog rata sovjetski i jugoslovenski inženjeri započeli vađenje brodova iz Dunava, ali da je taj proces zaustavljen nakon Rezolucije Informbiroa iz 1948. godine.

"Izvađeno je, koliko ja znam, 11 brodova. I tu opet ima jedan veliki znak pitanja da li je 11 ili više ili manje, ali u svakom slučaju, oslobođen je prolaz da bi normalno komunicirala Dunavska flotila. To bi se i nastavilo, da se vadi, ali, kao što je poznato, 1948. godine je bila Rezolucija Informbiroa zbog koje su se Sovjeti povukli", rekao je Caričić.

Kako je istakao, Jugoslavija je bila sposobna da sama nastavi sa vađenjem potopljenih brodova, ali da, najverovatnije, to nije uradila jer se plašila sovjetske invazije kroz Dunav.

Tanjug/CENTAR ZA RAZMINIRANJE

 

"Jugoslavija je bila u stanju da nastavi samostalno vađenje tih brodova, budući da je vađenje brodova itekako savladala, bar što se mora tiče. Mi smo Drugi svetski rat završili sa devastiranom i trgovinskom, a pogotovo ratnom flotom, pa se radilo o tome da se bilo koji brod koji je bio moguć za rekonstrukciju vadi. Ako ne, materijal koji bi se izvadio, slao se u železare na pretapanje. Mislim da je pravi razlog zašto to nije nastavljeno iz istog razloga zašto su Nemci potopili flotu na tom mestu", rekao je.

On je naveo da je procena da je u sektor Prahova u avgustu 1944. godine stiglo oko 160 nemačkih brodova prilikom pokušaja povlačenja iz Crnog mora ka Nemačkoj.

"Iz donjeg toka Dunava, uz ostatke crnomorske flote, trebalo je da se saberu i da krenu uzvodno. Međutim, crnomorska flota je imala i veće ratne brodove koji, na njihovu žalost, nisu mogli da normalno plove tokom Dunava. Treba imati u vidu da je to, kao i sada, avgust, kada je vodostaj poprilično nizak, tako da brodovi sa većim deplasmanom ili dubljim gazom, zaista su se teško probijali", objasnio je.

Naglasio je da je akciju predvodio admiral Cib, inženjer i nekadašnji upravnik brodogradilišta u Konstanci, ali da je uprkos jasnim vojnim i pomorskim pravilima, kao i nemačkoj organizovanosti došlo do "sveopšte bežanije".

"Tu su se priključivale razne plovne jedinice koje su bile u pristaništima. Pre svega, to i nije klasična ratna flota, tu je svega par brodova bilo zaista ratnih brodova. To su brodovi koji su bili rekvirirani, adaptirani, zarobljeni. Trebalo je povući i zaostali ratni materijal od delte Dunava pa uzvodno", rekao je istoričar.

Tanjug/CENTAR ZA RAZMINIRANJE

 

Prema njegovim rečima, pitanje je da li su nemački vojnici uspeli da sa brodova iznesu ratni plen zbog čega će biti interesantno istražiti da li se nešto još uvek nalazi na olupinama.

Dodao je da je povlačenje flote otežavalo i zbog intenzivnog američkog bombardovanja rumunskih naftnih postrojenja, ali i ubrzani sovjetski prodor ka Dunavu.

"Nemci su se tokom tog egzodusa povlačili 857 kilometara pod borbom. Najviše sa Rumunijom, pošto je Rumunija, razbijanjem Nemačko-rumunskog fronta potpisala primirje sa Sovjetskim savezom i krenula da ometa Cibov transport. Bilo je segmenata gde su ih oštro napadali i potopili veliki broj brodova. Bilo je i segmenata tog uzvodnog puta gde su ih propustili. Treba imati u vidu da se ova grupa povlačila između dve monarhije koje su bile u praskozorju pretvaranja u republike, a drugo, tu je već bila i sovjetska armija koja je ubrzavala promenu stvari na terenu i Dunavska flotila koja je sa donje strane potiskivala", rekao je on.

Tanjug/CENTAR ZA RAZMINIRANJE

 

Caričić je naglasio da nemačke trupe nisu bile dobro pripremljene za takvu akciju povlačenja, kao i da zbog loše komunikacije nisu uspeli da organizovanom paljbom odgovore na rumunske napade.

On je istakao da priča o potapanju broda sa 1.600 ranjenika u Dunavu spada u teoriju jer nema dovoljno podataka o tome, ali i zato što ne postoji plovilo u koje može da se smesti toliko ranjenika.

"Pretpostavimo da su ležeći ranjenici. Čak i u ratnim uslovima i u takvim povlačenjima se ide i preko mogućnosti nosivosti određenih plovila, ali to je jako malo verovatno. Po nemačkim podacima, u Svištovu je istovareno, ako se ne varam, 700 ranjenika", rekao je Caričić.

Govoreći o vađenju brodova, istoričar je naveo da je ugovor je potpisan na pet godina za vađenje 21 broda.

Tanjug/CENTAR ZA RAZMINIRANJE

 

"To je projekat koji traje već treću godinu. Ugovor je potpisan na pet godina za vađenje 21 broda. Do sada je izvađeno tri, odnosno četvrti se, koliko znam, vadi. Tri su potkopana i spuštena na niži nivo", naglasio je.

On je dodao da je procena da vađenje jednog broda u proseku košta oko milion evra, ali da svaki brod ima svoje specifičnosti.

Prema njegovim rečima, vađenje brodova bi trebalo da omogući osposobljavanje dunavskog plovnog puta koji je sve ove godine bio otežan, ali i stvaranje muzeja jer je to jedinstvena prilika da se toliko potopljenih plovila nađe u akvatorijumu u razmaku od nekoliko desetina kilometara.

Komentari (0)

Srbija