Požar progutao 3.500 hektara Deliblatske peščare: Obnova će trajati decenijama
Komentari
Dekan Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Branko Stajić rekao je danas da će za obnovu Deliblatske peščare biti potrebne godine, a za pojedine delove šumskog ekosistema i decenije i dodao da prvo moraju da se uklone oštećena stabla i napravi detaljna procena štete pre same obnove.
Požar koji je zahvatio više od 3.500 hektara Deliblatske peščare i dalje nije u potpunosti zaustavljen, a gašenje otežavaju jak vetar, peskovito tlo, gusto rastinje i izuzetno nepristupačan teren.
Stajić kaže da prvi korak mora da bude detaljna procena stanja na terenu.
"Još uvek postoje ozbiljne opasnosti da će se ponovo pojaviti mali požari na pojedinim mestima. Nakon toga je potrebno proveriti svako to poluspaljeno drvo. Taj gorivi materijal koji je ostao, suva stabla, polusuva stabla, trebalo bi polako da se uklanjaju", kaže Stajić za RTS.
Kako objašnjava, oštećena stabla mogu da postanu žarište za pojavu i širenje insekata, pre svega potkornjaka, koji napadaju oslabljena stabla i mogu da ugroze okolne zdrave šume.
"Potrebno je sa stepenom oštećenja, sa ostacima, detektovati zatečeno stanje i na bazi toga ući u pripremu za sanaciju tog područja", navodi profesor.
Prema njegovim rečima, prerano pošumljavanje moglo bi da bude i kontraproduktivno i da je neophodno da se sačeka da se zemljište stabilizuje, da se pesak ohladi i da počne prirodna revitalizacija.
TANJUG/ MILOŠ MILIVOJEVIĆ
"Sve zavisi od jačine požara i od toga šta je ostalo posle tih požara. Sva ta polusuva, izgorela, poluizgorela stabla moraju da se uklone i poseku. Mora da se detektuje stepen njihovog intenziteta, štete od požara. Zatim sve ono što je po zemlji da se ukloni i sačeka da se zemljište smiri, da se pesak ohladi, da se polako revitalizuje", objašnjava Stajić.
Prema rečima Stajića, brzina obnove zavisiće od toga koji je deo ekosistema uništen, a prema njegovoj proceni najbrže će da se oporave travnate i prizemne formacije, zatim žbunasta vegetacija, dok će za povratak šumskog ekosistema biti potrebno znatno više vremena.
"Prizemna vegetacija i travnate formacije mogu to relativno brzo. Taj proces bi se sastojao od prirodne revitalizacije na onim mestima koja su najbolje očuvana. Na onim mestima gde ima malo trave i zelenila, tu bi se mogao da se radi neki podsticaj prirodnoj revitalizaciji, a na onim mestima gde je to sasvim uništeno i gde dolazi šumska vegetacija, tu bi moralo da se radi pošumljavanje", kaže dekan Šumarskog fakulteta.
Kada je u pitanju, travnata i žbunasta vegetacija, tu će biti potrebno nekoliko godina, dok bi mlada bagremova šuma mogla da se formira za pet do deset godina.
Borovim šumama bi, prema njegovoj proceni, bilo potrebno oko 10 do 20 godina, a poseban izazov biće izbor vrsta koje mogu da podnesu sve ekstremnije klimatske uslove.
Stajić navodi da se na Šumarskom fakultetu već analizira koje bi vrste mogle biti pogodne za pošumljavanje do kraja ovog veka.
"Iznenađujuće je da sigurno neke vrste drveća koje se sada koriste u takve svrhe neće biti u stanju da odgovore na ove uslove i neće moći da se adaptiraju", upozorava Stajić.
Prema njegovim rečima, bor, iako je među vrstama koje su najosetljivije kada je reč o požarima, ima i značajnu prednost jer može da opstane na veoma teškim staništima.
"Bor je takva vrsta da može da uspeva na najgorim, najtežim staništima gde nijedna druga vrsta, pa čak ni druga kultura, ne može da uspe", ističe on.
Zato će, dodaje, prilikom budućeg pošumljavanja biti neophodno pažljivo proceniti koje vrste mogu da izdrže ekstremne uslove koji vladaju u Deliblatskoj peščari.
Uprkos ogromnim razmerama požara, Stajić kao najvažniju činjenicu izdvaja to što nije bilo ljudskih žrtava i što su objekti okolnog stanovništva ostali sačuvani.
"Posledice svega ovoga će biti velike za ekologiju, za ekonomiju, za šumarstvo, za sve pojedince koji se tamo nalaze, ali i za celo društvo", zaključuje Stajić.
Komentari (0)