Istorijat (ne)prijateljstva Irana i SAD: Od šaha pod kontrolom CIA do "Ponoćnog čekića" koji je razbio iluzije
Komentari25/06/2025
-19:40
Sjedinjene Američke Države i Iran prešli su put od pouzdanih saveznika do zakletih neprijatelja. Istorijat odnosa Vašingtona i Teherana obeležili su period savezništva nakon Drugog svetskog rata, a zatim period neprijateljstva nakon Islamske revolucije krajem 70-ih godina prošlog veka koji je i danas na snazi.
Jedna od ključnih tačaka u ovim odnosima je 1953. godina kada je državnim udarom zbačen demokratski izabrani premijer Mohamed Mosadek. Ovaj državni udar podržale su američke i britanske obaveštajne službe tajnom operacijom pod kodnim nazivom "Ajax".
Glavni razlog za američku podršku u državnom udaru je činjenica da je Mosadek doneo odluku o nacionalizaciji iranske naftne industrije, koja je do tog trenutka bila u britanskom vlasništvu.
Nakon njegovog zbacivanja, na vlast je postavljen šah Mohamed Reza Pahlavi, autoritarni monarh.
On se tokom 26-godišnje vladavine oslanjao na američku podršku. Pahlavi je vlast održavao uz pomoć tajne policije Savak koju su obučavali pripadnici CIA-e.
Kada je reč o spoljnopolitičkom aspektu, ovaj monarh je držao Iran podalje od Sovjetskog Saveza, a njegova zemlja bila je ključna američka obaveštajna ispostava za nadzor Bliskog Istoka i dela Centralne Azije.

profimedia
Zaokret u odnosima je usledio 1979. godine. Autokratska vlast Pahlavija, korupcija i vesternizacija Irana doveli su do islamske revolucije, kojom je Pahlavi zbačen sa vlasti.
Državno uređenje je promenjeno iz monarhije u Islamsku republiku na čelu sa ajatolahom Ruholahom Homeinijem, vođom revolucije.
Nakon njegovog dolaska na vlast usledilo je naglo zaoštravanje odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Nekoliko meseci nakon revolucije, grupa studenata odanih Homeiniju opkolila je, a zatim upala u američku ambasadu u Teheranu i tom prilikom za taoce je uzela 52 službenika ambasade.
Usledila je najduža talačka kriza u istoriji koja je trajala 444 dana i koja je okončana 20. januara 1981. godine.
Vašington je nakon upada demonstranata u ambasadu prekinuo diplomatske odnose sa Teheranom i uveo mu sankcije. Takođe, 80-ih godina prošlog veka nastavljeno je produbljivanje neprijateljstva.
Irački predsednik Sadam Husein napao je Iran 1980. godine očekujući američku podršku koju je i dobio u osmogodišnjem ratu. U jeku Iračko-iranskog rata Hezbolah je kao iranski proksi izveo bombaške napade na američku ambasadu i vojnu bazu u Bejrutu kada je poginulo na stotine ljudi.
Nakon toga je američki predsednik Ronald Regan označio Iran kao zemlju sponzora terorizma.
Tenzije su podignute na dodatni nivo 1988. godine kada je raketom ispaljenom sa američkog ratnog broda oboren iranski putnički avion. Tom prilikom je poginulo svih 290 putnika i članova posade.
Vašington nakon ovog napada nije preuzeo odgovornost, ali je porodicama žrtava isplatio odštetu od 61 milion dolara.
U 21. veku kurs odnosa ostao je gotovo isti. Nakon terorističkog napada na kule Bliznakinje u Njujorku 11. septembra 2001. godine, američki predsednik Džordž Buš je označio Iran kao deo osovine zla zajedno sa Irakom i Severnom Korejom.
Dodatne tenzije izazvao je iranski nuklearni program. Međunarodni posmatrači otkrili su neprijavljene nuklearne lokacije, nakon čega je Zapad uveo dodatne sankcije Teheranu.
Administracija predsednika Baraka Obame radila je na postizanju nuklearnog sporazuma, što je učinjeno 2015. godine u Beču.
Međutim, odlukom Donalda Trampa 2018. Sjedinjene Američke Države su napustile ovaj sporazum, nakon čega su pregovarački napori vraćeni na polaznu tačku, zaključno sa operacijom "Ponoćni čekić", kada su američki bombarderi bombardovali iranska nuklearna postrojenja.
Komentari (0)