Kome je važan samit G7 i zašto se Makron nada da će Tramp ostati sva tri dana?
Komentari
Dok se idilični francuski gradić Evijan na obali Ženevskog jezera pretvorio u centar svetske diplomatije, ovogodišnji samit G7 ne liči na klasičan susret predstavnika najrazvijenijih demokratija sveta. Francuski predsednik Emanuel Makron uložio je ogroman lični i politički kapital da ovaj skup učini što atraktivnijim za svog najvažnijeg gosta - američkog predsednika Donalda Trampa. Na prvom mestu je pomeren raspored zbog Trampovog 80. rođendana, a zatim je i dnevni red prilagođen američkim prioritetima. Na kraju, Makron je zakazao i gala večeru u Versaju za sredu, sa nadom da Tramp neće ponoviti prošlogodišnji scenario, kada je iz Kanade otišao pre vremena.
Pitanje koje se nameće samo od sebe je kome je uopšte važan ovaj samit 2026. godine? Za evropske lidere, G7 je retka prilika da pokušaju da utiču na politiku čoveka koji često deluje kao da multilateralne formate vidi kao gubljenje vremena.
Za Trampa, međutim, ovakvi skupovi često su samo scena za bilateralne dogovore i lične poruke. Ipak, ovog puta je došao. I dok zvanično sedi za stolom sa liderima Kanade, Nemačke, Italije, Japana, Velike Britanije i domaćina Francuske, u pozadini se vode spekulacije da ga je u Evropu, delimično, privukla i mogućnost daljih koraka oko Irana.
Samo dan uoči samita, Trampova administracija je najavila memorandum o razumevanju sa Iranom koji predviđa prekid vatre, otvaranje Ormuskog moreuza i 60-dnevni period za nuklearne pregovore.
Tanjug/AP
Formalno potpisivanje tog sporazuma trebalo bi da se dogodi u petak u Švajcarskoj. Mnogi analitičari odmah su se zapitali da li je Trampov dolazak u Evijan delom motivisan time što je Švajcarska "preko puta", samo nekoliko desetina kilometara od francusko-švajcarske granice.
Međutim, švajcarske vlasti su brzo demantovale da pripremaju bilo kakav veliki sastanak sa iranskim predstavnicima baš tokom ovih dana.
S druge strane, predsedniku Makronu sledeće godine ističe mandat, i ovo je možda jedna od njegovih poslednjih velikih diplomatskih misija. Francuski predsednik je svestan da Tramp može svakog trenutka da "eksplodira" na Truth Socialu ili jednostavno da se vrati u Vašington.
Zato je agenda pažljivo skrojena i tiče se "ekonomske neravnoteže", termina koji se koriste za kineski izvoz, veštačke inteligencije, kritičnih minerala, Bliskog istoka i Ukrajine. Klimatska kriza je, predvidivo, sklonjena u stranu da ne bi izazvala nepotrebne razmirice. Umesto dugog zajedničkog saopštenja, očekuju se sažeci i tematske deklaracije učesnika samita.
Trampov "G2" sa Kinom: Udarac evropskim zemljama?
Jedna od najosetljivijih tema ovog samita tiče se upravo Kine. Dok Makron i ostali evropski lideri pokušavaju da izgrade zajednički front protiv subvencionisanog kineskog izvoza koji je preplavio evropska tržišta, Tramp u potpunosti igra svoju igru.
On otvoreno govori o "G2", neformalnom formatu Sjedinjenih Država i Kine koji bi rešavao najveće globalne probleme. U Pekingu prošlog meseca, Tramp je bukvalno izjavio da je njegov sastanak sa predsednikom Si Đinpingom "G2".
Ta poruka je zabrinula saveznike. Evropljani strahuju da bi Tramp mogao da sklopi bilateralni dogovor sa Kinom koji bi išao direktno na štetu Evrope. Nemački kancelar Fridrih Merc i drugi već najavljuju oštrije mere, uključujući tarife na čelik, ali bez američke podrške to deluje ograničeno.
ANDREW CABALLERO-REYNOLDS/AFP/Profimedia
S druge strane, Trampova administracija jasno poručuje da neće čekati na ostale, već deluje unilateralno, a sa ostalim sarađuje kada to odgovara interesima SAD. Evropske sile, na prvom mestu Francuska, koja pokušava da održi tezu multilateralizma živom, protive se ovakvom pristupu.
Takođe, nervoza ne postoji samo na "Starom kontinentu", već i Japanci imaju problem sa kineskom ekonomskom odmazdom preko retkih zemnih metala. Takođe, Trampovo "prijateljstvo" sa Sijem ih dodatno brine. Japanska premijerka Sanae Takaiči verovatno će tražiti podršku da se pritisne Peking oko ograničenja koja štete njenoj zemlji.
Evropa je, takođe, po pitanju Kine već počela da deluje sama. Evropska komisija razmatra nove tarife i diversifikaciju lanaca snabdevanja, ali strah od kineske odmazde je realan. Kao što analitičari primećuju, Evropljani se plaše da "nemaju leđa" ako Kina počne da ih kažnjava.
Zelenski, Ukrajina i delikatni lični odnosi
Pored Kine i Irana o kojima će da se razgovara, tu je i Ukrajina, tj. rat u toj razorenoj zemlji. Predsednik Volodimir Zelenski dolazi na samit, a Tramp je već najavio novi susret sa njim. Američki predsednik poziva Rusiju da sklopi dogovor, ističući ogromne ljudske gubitke na obe strane. Evropljani, sa druge strane, žele veću ulogu Evrope u eventualnom miru i strahuju od dogovora koji bi išao nauštrb Kijeva.
Odnosi između Trampa i evropskih lidera su delikatni i lični. Sa Makronom postoji specifična dinamika "između ljubavi i mržnje", što je viđeno u više slučajeva. Dok francuskog predsednika Tramp "pecka", Francuzi pokušavaju da ga odobrovolje večerom u Versaju i golfom.
Jacovides Dominique/Pool/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Sa nemačkim kancelarom Mercom i italijanskom premijerkom Đorđom Meloni odnosi su zahladneli posle kritika američke uloge u Iranu. Britanski premijer Kir Starmer je u još težoj poziciji nakon što nije podržao američke akcije. Jedino japanska premijerka Takaiči deluje kao da ima dobar lični odnos sa Trampom.
I upravo su lični odnosi postali ključni. Na kraju, uspešan samit danas se meri time da li je izbegnut veliki skandal na društvenim mrežama. Niska očekivanja postala su nova realnost G7 u Trampovoj eri.
Ekonomski kontekst i globalne posledice
Sukob SAD i Izraela sa Iranom je već ostavio dubok trag na globalnu ekonomiju. Svetska banka je snizila prognoze rasta, cene nafte i hrane rastu, a inflacija pritiska Evropu. Tramp tvrdi da situacija nije tako loša i da čak "voli inflaciju", ali realnost na terenu je drugačija. Najsiromašnije zemlje najviše stradaju.
U takvoj atmosferi, evropski lideri pokušavaju da ubede Trampa da im treba više američke podrške, dok on traži da Evropa više plaća za sopstvenu odbranu u okviru NATO-a.
Tanjug/AP/Alex Brandon
Za Makrona i druge evropske lidere je važno da pokažu da Evropa još uvek igra bitnu ulogu. Za Trampa je važno da pokaže da on i dalje diktira tempo. A negde u pozadini, svi čekaju petak i formalno potpisivanje sporazuma sa Iranom u Švajcarskoj.
Makron se iskreno nada da će američki predsednik ostati sva tri dana. Jer ako Tramp ode ranije, poruka će biti jasna da G7 više nije mesto gde se donose velike odluke, već da je mesto gde se one samo najavljuju, a prave stvari se dešavaju na relaciji između Vašingtona, Pekinga i, ponekad, Ženeve.
Komentari (0)