Rat koji nikada nije prestao: Zašto Engleska i Argentina igraju za nešto mnogo više od finala Mundijala?
Komentari
Od svih fudbalskih rivalstava na planeti, malo koja nose tako težak istorijski teret kao duel Engleske i Argentine. Današnje polufinale Mundijala ponovo u centar pažnje vraća odnos koji nije definisan samo "Božjom rukom" i maestralnim slalomom Dijega Maradone iz 1986. godine. U pozadini svega nalazi se udaljeni arhipelag u južnom Atlantiku sa manje od 4.000 stanovnika, koji je i dalje predmet spora dveju država.
Foklandska ostrva, ili Islas Malvinas kako ih naziva Argentina, dospela su u žižu svetske javnosti 1982. godine. U aprilu te godine, vojna hunta Leopolda Galtijerija odlučila je da zauzme arhipelag, procenjujući da London neće burno reagovati. Vlada Margaret Tačer odgovorila je slanjem jedne od najvećih britanskih pomorskih ekspedicija od Drugog svetskog rata. Rat je trajao 74 dana i završen je 14. juna 1982. kapitulacijom argentinskih snaga. U sukobu je poginulo 649 argentinskih vojnika, 255 britanskih i tri stanovnika ostrva. Poraz je ubrzao pad vojne diktature u Argentini, dok je u Britaniji učvrstio politički ugled Čelične lejdi.
Četiri godine kasnije, kada je Argentina pobedila Englesku u četvrtfinalu Mundijala u Meksiku, Dijego Maradona je otvoreno povezao taj rezultat sa ratom, nazvavši pobedu simboličnom osvetom za sve što se desilo na ostrvima.
Strateški značaj "groblja brodova"
Arhipelag se nalazi oko 500 kilometara istočno od obala Patagonije. Sastoji se od dva velika ostrva (Istočni i Zapadni Fokland) i više od 700 manjih ostrva i hridi. Ukupna površina iznosi oko 12.000 kvadratnih kilometara, ali stalna populacija broji jedva 3.700 ljudi, od kojih većina živi u glavnom gradu Stenliju. Za razliku od mnogih drugih kolonija, Foklandi nisu imali domorodačko stanovništvo pre dolaska Evropljana, što je i danas jedan od ključnih argumenata u sporu oko suvereniteta.
AP Photo, File
Pre prokopavanja Panamskog kanala 1914. godine, gotovo celokupna plovidba između Atlantika i Pacifika išla je preko Magelanovog prolaza i rta Horn. Foklandi su tada postali ključna stanica za snabdevanje vodom, hranom i ugljem. Često burno more stvorilo je i neobičnu granu privrede - trgovinu olupinama. Brodolomi su bili toliko česti da su lokalni preduzetnici otkupljivali napuštene brodove, reciklirali metal ili pretvarali trupove u plutajuća skladišta.
Strateška važnost potvrđena je i u Prvom svetskom ratu, kada je britanska flota 1914. godine kod Foklanda uništila nemačku eskadru admirala Maksimilijana fon Špea, povrativši kontrolu nad južnim Atlantikom.
Ekonomija i referendum: 99,8 odsto za Britaniju
Danas su dozvole za ribolov najveći izvor prihoda arhipelaga. Prihod po glavi stanovnika jedan je od najviših u Južnoj Americi, a nade se polažu i u potencijalna nalazišta nafte i gasa. Britanija tvrdi da je pitanje suvereniteta rešeno jer sami stanovnici žele da ostanu britanska prekomorska teritorija. Na referendumu 2013. godine, čak 99,8 odsto glasača podržalo je trenutni status.
AP Photo/Ricardo Mazalan
Argentina, s druge strane, odbacuje ovaj argument, tvrdeći da je reč o stanovništvu koje je naselila kolonijalna sila. Malvini su i dalje deo zvaničnih mapa Argentine, a pravo na njih je od 1994. godine uneto i u sam Ustav zemlje. Za Argentince, ovo nije samo istorijski spor, već neraskidivi deo njihovog nacionalnog identiteta.
Dok se lopta kotrlja na terenu u današnjem polufinalu, senka rata iz 1982. godine i dalje lebdi nad ovim arhipelagom, čineći ovaj meč mnogo značajnijim od obične igre.
Komentari (0)