Erdoganova geopolitička akrobatika: Kako je Turska preko noći postala ključni igrač na Bliskom istoku?
Komentari
Bliski istok se nalazi u jeku istorijske geopolitičke tektonike, a u samom centru tog vrtloga pozicionirala se Turska. Dok se region suočava sa posledicama američko-izraelskog sukoba sa Iranom i vakuumom moći nakon kolapsa Asadovog režima u Siriji, zvanična Ankara demonstrira visoku diplomatsku i vojnu akrobatiku. Predsednik Redžep Tajip Erdogan uspešno transformiše Tursku iz pukog jugoistočnog krila NATO-a u centralnu silu koja kroji novi poredak. Ključni stub ove strategije jeste nesvakidašnje, pragmatično "koketiranje" sa američkim predsednikom Donaldom Trampom.
Nedavno završeni NATO samit u Ankari - prvi domaćinski za Tursku od 2004. godine, poslužio je kao idealna pozornica za demonstraciju Erdoganovog novog geopolitičkog rasta. Novinar i politički analitičar Jakša Šćekić u razgovoru za Euronews Srbija ocenjuje da su na ovom samitu postojala dva velika pobednika: Zelenski, zbog potencijalnih dogovora o PVO sistemima, i Erdogan, koji je obezbedio "zeleno svetlo" za nabavku lovaca F-35. Prema Šćekićevim rečima, samit je prošao bez velikih potresa jer su saveznici naučili kako da komuniciraju sa Belom kućom.
"Saveznici su shvatili da Trampa treba da tretiraju kao veliko razmaženo dete, a Erdogan je to najbolje shvatio", ističe Šćekić.
Dok je Bliski istok buktao, Erdogan je igrao ulogu hladnokrvnog medijatora. Turska je zatvorila svoj vazdušni prostor za strane vojne operacije, ali je istovremeno koristila NATO sisteme za sopstvenu odbranu. Turski lider je, prema rečima analitičara, prepoznao rastući animozitet u svetu prema Izraelu kao idealnu šansu da Tursku pozicionira kao vodeću silu koja istovremeno sarađuje sa arapskim svetom, Rusijom i Zapadom.
Turska kao novi regionalni oslonac
Tanjug/AP/Alex Brandon
Ono što je najviše privuklo pažnju javnosti jeste prisan odnos između Erdogana i Trampa. Tramp je prema turskom lideru pokazao neskrivenu blagonaklonost, nazvavši ga "snažnim vođom". Ipak, Šćekić upozorava na Trampovu čuvenu nepredvidivost, napominjući da on "sutra može Erdoganu da pošalje F-35, a onda popodne da kaže - ne može".
Uprkos toj nepredvidivosti, Tramp je najavio uklanjanje Turske sa američke crne liste sankcija, što bi poništilo kaznene mere uvedene zbog kupovine ruskog sistema S-400. Dok u američkom Kongresu raste zid otpora ovoj odluci, Šćekić ukazuje na širu stratešku sliku - promenu ključnih američkih partnera. On navodi da se sve više potvrđuje teza da Amerika bira nove stubove stabilnosti: na Balkanu će to biti Srbija, dok će na Bliskom istoku tu ulogu igrati Turska.
"Američki oslonac na Bliskom istoku biće Turska, preko koje će Vašington na neki način kontrolisati Netanjahua i držati ga pod prismotrom", objašnjava Šćekić.
Izrael u senci tursko-američke "romanse"
Tanjug/AP/Alex Brandon
Međutim, ova "romansa" izaziva ozbiljnu paniku u Izraelu. Tramp vidi Tursku kao ključnog garanta stabilizacije, uključujući i rekonstrukciju Gaze, što Ankaru stavlja u poziciju da diktira uslove. Jedan od tih uslova je, kako navodi Šćekić, pokušaj Ankare da konačno, pod znacima navoda, "uguši" problem Kurda koji godinama opterećuje Tursku.
Kada je reč o komplikovanim odnosima sa Iranom, Šćekić koristi slikovitu metaforu o civilizacijskim razlikama u pristupu politici. "Iranska civilizacija je izmislila šah, koji se igra strateški i polako, dok su Amerikanci izmislili poker koji se bazira na blefu", kaže on, dodajući da je trenutno najveća nepoznanica to ko zapravo vlada Iranom u ovom haosu.
Takođe, Šćekić se osvrnuo i na Trampovu ekonomsku strategiju plaćanja prolaska kroz Ormuski moreuz. Nakon prvobitnih najava o visokim taksama koje su uzdrmale svet, Tramp je, prema Šćekićevim rečima, prevagnuo ka ideji formiranja posebnog fonda arapskih zemalja. U toj mešavini karata, Erdogan nastoji da "protera Tursku kroz Ormuski moreuz" i postane nezaobilazan igrač.
NATO 3.0
AP Photo/Geert Vanden Wijngaert
U pozadini ovih igara krije se duboka ekonomska računica. Regionalni ratovi i prekid plovidbe kroz Suecki kanal naterali su Ankaru da ubrza projekat "Razvojni put" - gigantski infrastrukturni i multimodalni koridor vredan oko 17 milijardi dolara, koji ima za cilj da poveže Bliski istok i Evropu preko teritorija Iraka i Turske. Erdogan ovaj koridor pozicionira kao jedinu stabilnu alternativu, privlačeći milijarde dolara iz zalivskih monarhija.
Iako postoje strahovi da bi naoružavanje Turske moglo dovesti do direktnog sukoba sa Izraelom, Šćekić smatra da nijedna strana ne sme da uđe u takav okršaj. Fokus je isključivo na tome ko će biti glavni američki oslonac u regionu. Erdoganovo koketiranje sa Trampom tako postaje stub turske vizije "NATO 3.0" - snažnije Turske unutar saveza, dok turski predsednik profitira na svakom koraku ove opasne krize, učvršćujući poziciju globalnog čvorišta.
Komentari (0)