Sukob na Bliskom istoku poremetio mnoge odnose: Kakva je budućnost nuklearnog programa Saudijske Arabije i SAD?
Komentari
Sjedinjene Američke Države i Saudijska Arabija potpisale su sporazum o razvoju civilne nuklearne energije, tzv. sporazum 123, nazvan prema članu 123. američkog zakona o nuklearnoj energiji iz 1954. godine koji govori o ovoj temi. Potpis su 22. jula stavili američki ministar energetike Kris Rajt i njegov saudijski kolega Abdulazis Bin Salman, saudijski princ i brat prestolonaslednika Muhameda Bin Salmana. No međutim, ubrzo nakon njegovog potpisivanja došlo je do novih uslova američke strane, jer je Tramp tražio da Rijad prihvati Abrahamske sporazume o normalizaciji odnosa sa Izraelom, o čemu nije bilo reči tokom pregovora o ovom pitanju. Samo nekoliko dana nakon što je potpisan ugovor, već se govori u svetskoj javnosti kakva će biti njegova budućnost i da li će se on uopšte sprovesti u delo zbog brojnih izazova?
Prihvatanje Abrahamskih sporazuma kao kamen spoticanja
Američki predsednik Donald Tramp je izjavio kako će budućnost saudijskog programa zavisiti od prihvatanja Abrahamskih sporazuma o normalizaciji odnosa sa Izraelom, iako brojni natpisi u inostranim medijima govore da o tome nije bilo razgovora tokom pregovora saudijske i američke delegacije. Ubrzo je portparol Bele Kuće, Karolin Levit, potvrdila tačnost navoda o normalizaciji odnosa sa Izraelom kao neophodnom uslovu za implementaciju dogovora. Kritika ovakvog odnosa SAD prema vladi u Rijadu stigla je od strane senatora demokrata iz Merilenda Van Holena, koji je istakao da je Tramp pogodio Saudijsku Arabiju „mamcem i prevarom“, da je zahtevom „zatvorio vrata“ i pokazao „da se ne možete osloniti na SAD“.
Tanjug AP/Evan Vucci
Strah od širenja nuklearnog oružja u regionu i Izraelu
Sasvim razumljivo ako saudijska država bude posedovala mogućnost da sama obogaćuje uranijum, to će izazvati želju za razvojem nuklearnog programa kod ostalih regionalnih sila na Bliskom istoku kao što su Turska, UAE, Egipat i druge. Takođe, ona će ugroziti dominaciju Izraela po ovom pitanju, te se može očekivati da će izraelski premijer Bendžamin Netanjahu snažno uticati na Trampa da odustane od ugovora tokom boravka u poseti SAD. Ono što je uočljivo jeste da su članovi izraelske vlade ostali bez komentara po ovom pitanju, te da su glavne reakcije stizale od strane opozicionih lidera Naftalija Beneta, Avigdora Libermana i Benija Ganza, koji su isticali da će doći do trke u nuklearnom naoružanju u regionu i da je neophodno lobirati u Kongresu protiv dogovora.
Da bi razuverio strahove o mogućnosti Saudijske Arabije da sama obogaćuje uranijum, američki ministar energetike Kris Rajt je izjavio da će biti uspostavljene tzv. „crne kutije“ Saudijskoj Arabiji. To znači da će SAD ustupiti centrifuge, naučnike i nuklearno gorivo, te da će ono biti pod njihovom kontrolom uz ograničeni pristup naučnika zemlje domaćina. Ono što brine jesu navodi nuklearnih stručnjaka da takva situacija nije održiva na dugi rok, i da će od trenutka kad Saudijska Arabija preuzme sama rad na obogaćivanju uranijuma, ona postati latentna nuklearna sila (sila koja može brzo da proizvede nuklearnu bombu).
Istorijat neslaganja Saudijske Arabije sa SAD uprkos strateškom partnerstvu
Tanjug/AP/Evan Vucci
Kada je sredinom februara 1945. godine američki predsednik Frenklin Delano Ruzvelt posetio Saudijsku Arabiju, tokom svog povratka sa konferencije u Jalti na Krimu, i sastao se sa saudijskim kraljem Ibn Saudom, započeta je era strateške saradnje između dve države koja traje do današnjeg dana. No međutim, iako je saudijski režim jedan od najvažnijih saveznika SAD u regionu Bliskog istoka, tokom ove duge saradnje postojalo je više izazova, kriza i izražavanja nepoverenja sa obe strane. Pre svega Ruzvelt je tada tražio od Ibn Sauda da prizna pravo jevrejskom narodu na teritoriju Palestine, što je odmah izričito odbijeno.
Nesuglasice između dva saveznika traju još od osnivanja Izraela 1948. a nastavile su se u toku ratova 1956, 1967. i 1973. godine. Tokom tih događaja, posebno u Jomkipurskom ratu 1973. godine, došlo je do odluka zemalja OPEK-a da obustave isporuku nafte zemljama saveznicima Izraela koje su izazvale veliku krizu, a sporovi su se nastavili i tokom pregovora u Madridu 1991. i sporazuma u Oslu 1993. i 1995. godine. Odnosi nisu bili idilični ni nakon američkih optužbi o umešanosti Saudijske Arabije u teroristički napad Al-Kaide na zgradu Svetskog trgovinskog centra u Njujorku 11. septembra 2001. godine. Već naredne 2002. godine, saudijska delegacija učestvovala je u formiranju plana arapskih država koji je zahtevao da se Izrael povuče sa okupiranih teritorija od 1967. godine (Zapadna obala i pojas Gaze), što nije naišlo na dobar prijem u Vašingtonu.
U novije vreme naročito je primetna reakcija saudijskog prestolonaslednika princa Muhameda Bin Salmana koji je 2018. godine istakao da će njegova država težiti razvoju nuklearne bombe ako njen glavni regionalni rival Iran uspe da je napravi. Ono što pada u oči jeste vreme kada je to učinjeno, obzirom da se američki predsednik Donald Tramp maja 2018. godine jednostran povukao iz nuklearnog dogovora sa Iranom (JCPOA) i ponovo uveo oštre ekonomske sankcije Teheranu.
Tanjug AP/Alex Brandon
U Vašingtonu sigurno nisu dobro prihvatili curenje vesti u javnost u toku 2019. godine prema kojima Kina pomaže Saudijskoj Arabiji u razvoju programa balističkih raketa, kao ni odbijanjem vlade u Rijadu naredne 2020. godine da pristupi Abrahamskim sporazumima o normalizaciji odnosa sa Izraelom.
Uprkos strateškom partnerstvu sa SAD, saudijski zvaničnici su povećavali obim trgovinske razmere sa Kinom tokom druge i treće decenije XXI veka, što je uticalo da Kina postane prvi trgovinski partner te zemlje. Na osnovu te saradnje potpisan je između dve države 2023. godine sporazum o trgovini naftom sopstvenom valutom, umesto američkim dolarom, a iste godine Peking je učestvovao u normalizaciji odnosa Teherana i Rijada.
Da li je moguć dogovor sa Kinom oko civilne nuklearne energije?
Nikako nije slučajno što je saudijski ministar energetike Abdulaziz bin Salman januara 2023. godine tražio od administracije tadašnjeg predsednika SAD Džoa Bajdena, da odobri korišćenje kompletnog ciklusa za razvoj nuklearnog goriva za dva planirana nuklearna reaktora. Dva meseca kasnije, marta 2023. godine Rijad je tražio bezbednosne garancije od SAD prema Iranu kao i pomoć u razvoju civilnog nuklearnog prograna, Kada je postalo jasno da od dogovora sa Vašingtonom o nuklearnom programu nema ništa, Saudijska Arabija je krajem avgusta 2023. godine izjavila kako želi saradnju sa Kinom po tom pitanju. Dalju implementaciju politike saradnje sa Kinom odložila je kriza na Bliskom istoku koja je započela napadom Hamasa na Izrael 7. oktobra iste godine, ali nije nemoguće zamisliti da će se Rijad opet okrenuti prema Pekingu oko civilne nuklearne energije ako propadne dogovor sa SAD.
Komentari (0)