Fokus

Šta donosi susret tri lidera u Kini u vezi Bliskog istoka i rata u Ukrajini?

Komentari
Šta donosi susret tri lidera u Kini u vezi Bliskog istoka i rata u Ukrajini?
APEC - Copyright Tanjug AP/Ding Lin/Xinhua via AP

veličina teksta

Aa Aa

Brojni domaći i inostrani mediji već danima nazivaju "novom Jaltom" susret američkog predsednika Donalda Trampa, kineskog predsednika Si Đinpinga i ruskog predsednika Vladimira Putina koji se održao 19. novembra u Šenženu na marginama Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC). Naravno, postojale su drugačije ocene koje nisu prognozirale da će sastanak imati važnost kao susreti pred kraj Drugog svetskog rata. Stavovi na toj liniji su u susretu videli ceremonijalni čin, ali i potrebu trojice lidera da povrate poljuljane pozicije u unutrašnjoj i spoljnoj politici svojih zemalja u poslednjih godinu dana.

Zbog neuspešnog rešavanja sukoba sa Iranom i izbora za Kongres koje je izgubio, položaj Trampa pred sam susret bio je naročito poljuljan. Što se tiče Vladimira Putina, on već duže vreme pokušava da okonča sukob u Ukrajini, na čemu se naročito radilo tokom pregovora u Abu Dabiju od 10. do 11. novembra. Osim dogovora o predaji zarobljenika, nije postignuto mnogo, a Putina je pred odlazak u Šenžen zatekla vest da je pogođen Krimski most, koji se posmatra kao njegovo delo. Kada je reč o položaju predsednika Si Đinpinga, i on je opterećen brojnim problemima, od smene generala u vojsci u toku godine do grupisanja kineske ratne mornarice u vodama oko Tajvana u poslednjih mesec dana.

Bilateralni susreti

Tanjug/AP

 

Pre trojnog sastanka održani su zasebni razgovori između Sija i Putina 18. novembra (50. susret od 2013. godine). Zatim je na aerodromu u Šenženu predsednik Si lično dočekao američkog kolegu Trampa, što nije bio slučaj sa Putinom. Ubrzo je održan bilateralni razgovor između Trampa i ruskog predsednika Putina. Kako je to preneo savetnik ruskog šefa države, Jurij Ušakov, ovaj poslednji susret protekao je dobro, a jedna od tema bila je Ukrajina, kao i razvoj bilateralnih odnosa SAD i Rusije. Ušakov je zaključio da je razgovor trajao oko 40 minuta i da je bio samo priprema za trilateralni sastanak.

Trojni sastanak Trampa, Putina i Sija

Susret trojice lidera, Trampa, Putina i Sija, održan 19. novembra, trajao je sat i po. Prema rečima portparola ruskog predsednika, Dimitrija Peskova, u toku razgovora tema Ukrajine nije bila u prvom planu, što govori da je pomenuta samo uzgred. Verovatno je slična situacija i sa pitanjem rata sa Iranom. Kako je teško zamisliti usaglašavanje spoljnopolitičkih stavova o dva goruća konflikta u svetu između tri glavne sile, sasvim je logično što se o tim pitanjima razgovaralo načelno pred novinarima. Međutim, ono što čujemo u javnosti obično se razlikuje od diskusije iza zatvorenih vrata koja je obavljena kasnije, kada se moglo razgovarati "relaksiranije" i detaljnije.

Putin se, nakon izražavanja zahvalnosti Kini za gostoprimstvo i organizaciju susreta, podsetio uloge tri države u Drugom svetskom ratu, ističući da su one odnele pobedu u tom sukobu. Predložio je razgovor o globalnim pitanjima, regionalnom povezivanju i energetskoj bezbednosti, ali je tek na insistiranje Trampa pristao da se diskutuje o ratu u Ukrajini. Nakon toga, Putin je upozorio prisutne da sve tri sile imaju interes da reše regionalne konflikte (rat u Iranu i na Bliskom istoku, rat u Ukrajini, pitanje Tajvana), čime je aludirao na pozicije svih učesnika razgovora.

Što se tiče istupanja predsednika Sija, on je govorio o "istorijskom momentu", jer razgovor tri lidera može da "ima presudan značaj". Radi očuvanja i postizanja svetskog mira predložio je saradnju Rusije, Kine i SAD, koja se sve više čini neophodnom kako bi se osigurala "stabilnost širom sveta".

Tanjug/AP/Win McNamee

 

Američki predsednik Tramp je ukazao na to da su prethodni svetski lideri izbegavali razgovore sa državama koje imaju suprotne interese ili neke nesuglasice. On je istakao da se mora diskutovati o ukrajinskom ratištu. Nakon toga pokušao je da omekša stav Kine i Rusije, ocenom da SAD neće podržati nezavisnost Tajvana i da neće priznati Međunarodni krivični sud (koji je optužio Vladimira Putina).

Sasvim logično, upozorio je prisutne da SAD ne prihvataju scenario u kome bi Iran posedovao nuklearnu bombu i da se "mir nikad nije postizao odbijanjem dijaloga". Kako je Tramp još 17. novembra pomenuo u izjavi CNBC-ju, rat sa Iranom je "veoma blizu kraja", zbog čega će zamoliti Putina i Sija da "pomognu njegovom okončanju", ali iz izjava zvaničnika ostaje nejasno da li je to učinio.

Zajednička deklaracija o bezbednosti i saradnji u četiri tačke

Sat vremena nakon susreta trojice lidera objavljena je Zajednička deklaracija o bezbednosti i saradnji, koja je usvojena na sastanku Trampa, Putina i Sija. Nakon izražavanja zahvalnosti Kini, koja je organizovala trilateralni susret, razmenjena su mišljenja o "aktuelnoj međunarodnoj situaciji", posle čega su se saglasili da iskažu "posvećenost očuvanju strateške stabilnosti i međunarodne bezbednosti".

Prva tačka isticala je da tri sile, kao "stalne članice Saveta bezbednosti UN", izražavaju posvećenost "reformisanju UN" kako bi ta organizacija "mogla efikasnije da odgovori na globalne izazove i ispuni misiju međunarodnog mira i bezbednosti". Druga tačka isticala je privrženost tri strane "povećanju proizvodnje i snabdevanja rafinisanim naftnim derivatima u korist svih zemalja".

U trećoj tački su se saglasili da "poštuju imunitet državnih zvaničnika i princip saglasnosti država", zbog čega se slažu da "Međunarodni krivični sud i druga slična tela ne bi trebalo da zloupotrebljavaju svoja ovlašćenja". Opšte je poznato da je američki predsednik Tramp u lošim odnosima sa Međunarodnim krivičnim sudom, zbog čega je 2025. godine doneo zakon po kome njegove odluke ne važe na teritoriji SAD, kako za njene građane, tako i za američke saveznike (čitaj Izrael). Nije slučajno što su Ujedinjene nacije odmah posle sastanka stale u odbranu Međunarodnog krivičnog suda, a generalni sekretar Antonio Gutereš je istakao kako je ovaj sud jedno od ključnih tela za međunarodnu pravdu u svetu, te da on želi da države članice UN podrže njegov rad.

Tanjug/AP/Iori Sagisawa

 

Poslednja, četvrta tačka, ističe odbojnost prema nuklearnom ratu, "koji se ne može dobiti i koji nikada ne bi trebalo voditi". Deklarativno je izražena spremnost tri strane da se uključe u dijalog kako bi "smanjile nuklearne rizike i sprečile širenje nuklearnog oružja". Očigledno je kod ove tačke usvojen stav Kine, koja nije želela da pristane na nuklearno razoružanje kao što su predlagali ostali partneri, naročito oni iz Vašingtona. To je potpuno razumljivo s obzirom na to da je Kina najslabiji akter u nuklearnom razoružanju u odnosu na druge dve učesnice samita, pa bi pristanak na takvu inicijativu umanjio njenu sposobnost nuklearnog odvraćanja neprijatelja.

Posle istorijskog susreta, predsednik Tramp je napustio Kinu 19. novembra u večernjim časovima. I ruski predsednik Putin se, nakon izražavanja zahvalnosti svom kolegi Si Đinpingu, uputio prema svojoj zemlji. Ako se analiziraju izjave predsednika i tekst deklaracije, nešto upada u oči, a to je da nakon diskusije iza zatvorenih vrata nema ni reči o pitanju Ukrajine, Tajvana i Irana (rata na Bliskom istoku), koja su pomenuta u toku javnih govora Trampa, Putina i Sija. O njima se svakako razgovaralo, ali je veliko pitanje koliki je stepen saglasnosti postignut u Šenženu, zbog čega je vrlo logično zašto je Zajednička deklaracija imala samo četiri tačke (reforma UN, snabdevanje naftom, Međunarodni krivični sud i nuklearni rat).

Komentari (0)

Svet