Fokus

"Zalihe kiseonika nikad nisu testirane": Koji je najbolji, a koji najgori scenario u potrazi sa nestalom podmornicom

Komentari
"Zalihe kiseonika nikad nisu testirane": Koji je najbolji, a koji najgori scenario u potrazi sa nestalom podmornicom
Tanjug/AP/OceanGate Expeditions - Copyright Tanjug/AP/OceanGate Expeditions

veličina teksta

Aa Aa

Podmornica "Titan" sa petoricom putnika koja je krenula ka olupinama Titanika i dalje je izgubljena negde u dubinama Atlantskog okeana, a veruje se da bi u njoj moglo da ima dovoljno kiseonika do četvrtka ujutru. U akciji potrage učestvuju obalska straža SAD, kanadska vojska, kao i ostale hitne službe, a donekle je ohrabrujuća vest da su Kanađani detektovali određene zvuke "lupanja", mada robot kog su poslali u to područje nije ništa našao.

Ovakve ekspedicije su ekstremno opasne, a kompanija OceanGate koja ih organizuje pobrinula se da to znaju i putnici, sudeći prema izjavi Majka Rajsa, pisca i producenta iz Njujorka koji je prošle godine išao "Titanom".

"Potpisujete ugovor o odricanju od odgovornosti, u kome se nekoliko puta navodi da biste mogli da umrete na putovanju. Na prvoj stranici vam pominju smrt tri puta, tako da nikada ne prestanete da mislite o tome. Dok sam ulazio u podmornicu, pomislio sam da bi to mogao biti moj kraj", opisao je Rajs za BBC svoje iskustvo.

"Niko ko je u ovoj situaciji nije zatečen. Svi znaju u šta se upuštaju", dodao je Rajs.

Da postoji veliki broj stvari na koje bi trebalo obratiti pažnju, smatra i Stefan Vilijams, profesor pomorske robotike na Sidnejskom univerzitetu.

"Kada stavljate ljude u potencijalnu opasnu poziciju kao što je ova, želite da budete apsolutno sigurni pre nego što oni krenu na put. Postoji dugačka lista propisa koje je neophodno ispuniti pre nego što se bilo šta porine u vodu", rekao je Vilijams za Gardijan.

Nije sasvim jasno kakve su provere izvršene kada je u pitanju "Titan", ali britanski list prenosi izjave insajdera iz ove industrije, koji kažu da takve pripreme obično uključuju provere građe, mehaničkih i elektronskih sistema podmornice.

Takođe, potrebne su dodatne provere da bi se smanjili rizici na mestu porinuća. Sama olupina Titanika je opasna struktura u koju bi se podmornica mogla "zapetljati", ali izgubljene mreže za ribolov i drugi materijali na lokaciji ili u njenoj blizini takođe mogu predstavljati opasnost.

Ekspedicija bi obično bila planirana tako da se drži na bezbednoj udaljenosti od olupine, mada jake podmorske struje ovo mogu učiniti izazovom. Problem sa zapetljavanjem je što se često malo šta može učiniti iz unutrašnjosti podmornice da bi se plovilo oslobodilo.

Novinar koji je bio na "Titanu": "Zalihe kiseonika nikada nisu testirane"

Kako vreme protiče, nada za pronalazak podmornice "brzo ističe", kaže novinar CBS-a Dejvid Pog koji je prošle godine išao na putovanje "Titanom". Prema njegovim rečima, iako u podmornici teoretski postoje zalihe kiseonika dovoljne za četiri dana, to zapravo nikada nije testirano.

"Nikada to nije baš izmereno", rekao je Pog, napominjući da je polovina zaliha sada teoretski potrošena, jer su u utorak obeležena dva dana otkako su podmornica i posada od pet članova izgubili kontakt sa brodom na površini.

Čak i ako je podmornica izronila negde, problem sa dovodom vazduha ostaje, jer se ne može otvoriti iznutra, dodao je. 

"Niko nikada nije bio unutra četiri dana. Ekspedicija ka olupini Titanika obično traje deset do 12 sati, a oko dva i po sata utroši se na spuštanje do olupine Titanika, i nekoliko sati se provede u istraživanju pre ponovnog izrona", kaže Pog.

Tanjug/AP/Action Aviation

 

Navodi da je "Titan" jedina podmornica za pet osoba na svetu koja može da dođe do dubine na kojoj se nalazi olupina Titanika, 3.800 metara, pa je zbog toga jedinstvena.

"Nije to ajfon da ima hiljade komada, pa da mogu da se usavršavaju. Postoji samo jedna, a neki delovi su improvizovani", rekao je Pog.

Naveo je da u međunarodnim vodama plovila poput "Titana" funkcionišu bez inspekcija ili sertifikata trećih organizacija, dok kod, na primer, lansiranja rakete postoje pedantne kontrolne liste.

Smatra da bi bilo "katastrofalno" ako je podmornica i dalje duboko pod vodom, jer čak i ako bude pronađena, nema načina da se spasu oni koji su unutra. 

"Najdublje spasavanje podmornice ikada izvedeno je na oko 450 metara, a ovo je na 2.800. Nema te podmornice koja na vreme može da se spusti toliko duboko", pesimističan je Pog. 

Dodaje da postoje samo tri ili četiri plovila na svetu koja mogu da dođu do te dubine, ali su im potrebne nedelje da se pripreme.

Najbolji scenario: Izranjanje uz pomoć sigurnosnih tegova

U najboljem slučaju, podmornica "Titan" možda nema više snage da plovi,  ali postoji ugrađeni sigurnosni sistem koji će joj pomoći da se vrati na površinu. Na primer, dodatni tegovi koji se mogu ispustiti da bi se plovilo vratilo na površinu, napisao je Stefan Vilijams u autorskom tekstu za "The Conversation".

Kako je podmornica išla sve dublje, sistem za praćenje u realnom vremenu mogao je da prijavi opterećenje trupa, odnosno strukture od karbonskih vlakana koja povezuje dve kupole od titanijuma.

Kontakt sa "Titanom" je izgubljen sat i 45 minuta nakon ekspedicije. Do tada, stručnjaci veruju da je podmornica dostigla dubinu od oko 3.500 metara. Iako je plovilo dizajnirano da radi do 4.000 metara, stručnjaci iz industrije kažu da su druga slična plovila koristila čelik ili titanijum kako bi osigurali da njihov trup može podneti pritisak. 

Karbonska vlakna se naširoko smatraju neproverenim materijalom - kada nešto pođe po zlu, posledice mogu biti katastrofalne.

profimedia

Olupina Titanika

Kada je "Titan" porinut, komunikacija sa pomoćnim brodom na površini se odvijala putem akustične veze. Podmornice sa posadom ponekad imaju dva odvojena sistema sa nezavisnim izvorima napajanja: akustični "svetionik" koji redovno odaje lokaciju, kao i drugi sistem koji može da prenosi kratke tekstualne poruke. 

Ovo osigurava da, ako glavni izvor napajanja ne radi, svetlo je i dalje tu, pa brod na površini može da prati podmornicu. Prema nekim izveštajima, "Titan" se izgubio pre odavanja zvučnih signala.

U slučaju velikog nestanka struje, bilo je predviđeno da "Titan" ispusti tegove, izroni i tako uspostavi trenutni radio kontakt sa pomoćnim brodom, pod uslovom da su radio komunikacije imale odvojeno napajanje. Ako bi neki incident na brodu pokvario svu električnu energiju, podmornica bi mogla da pluta na površini i tako čeka spas.

Najgori scenario: Požar ili potpuna havarija

Jedna od pesimističnih prognoza, jeste da se dogodio požar u kabini. Vazduh u podmornici je obogaćen kiseonikom, što predstavlja veži rizik za izbijanje požara.

Iz tog razloga, kreme za kožu i određena šminka obično su zabranjeni na ovakvim putovanjima, ali i dalje je moguće da se nešto zapali, pa da bude dima. Međutim, sve i da je to sučaj, i dalje bi hitno izranjanje trebalo da bude moguće.

Ako je plovilo udarilo o morsko dno, i tu ostalo, samo specijalizovana podmornica i sonarna oprema imaju šanse da ga pronađu.

profimedia

 

Mada se teoretski "Titan" ukrcao sa dovoljno kiseonika za četiri dana, ali ograničeni vazduh nije jedini problem. Ako je brod izgubio struju, temperatura u kabini bi brzo pala na hladnih četiri stepena. 

Najgora mogućnost bila bi potpuna havarija u podmornici. Na takvoj dubini, bilo kakvo probijanje trupa bilo bi razorno. 

"Ako je nešto pošlo po zlu, onda je dobra šansa da je u pitanju veliko zlo. Ukoliko je kabina pod pritiskom popustila, to je isto kao da je unutra eksplodirala mala bomba. Potencijalno, svi sigurnosni uređaji mogli bi biti uništeni", objasnio je on.

Ovakav sled događaja bi verovatno alarmirao signale u vojnim hidrofonima koji su raspoređeni širom svetskih okeana, što je bio slučaj kada se jedna argentinska podmornica izgubila 2017. godine.

Komentari (0)

Svet