"Mapa puta" za uvođenje nuklearne energije - tri faze i tri opcije: Kakve su procene i šta će na kraju izabrati Srbija
Komentari
24/01/2026
-20:40
Nacionalna naftna kompanija UAE mogla bi da postane manjinski akcionar u Naftnoj industriji Srbije. Osim takve mogućnosti o kojoj sa tom kompanijom trenutno pregovara mađarski MOL u nameri da kupi ruski udeo u NIS-u, nagoveštena je i saradnja sa UAE u oblasti nuklearne energije. O tome je nedavno govorio predsednik Aleksandar Vučić kada je izjavio da je Srbija i u Abu Dabiju počela da vodi razgovore o izgradnji malih modularnih nuklearnih reaktora i kako da dobijemo zelenu energiju. On je istakao da će Srbija i u toj oblasti više sarađivati sa UAE u budućnosti. Da bi Srbija mogla da stekne neka znanja iz iskustva UAE vezano za dinamiku uvođenja nuklearne energetike, ali i da uspostavi saradnju naših institucija i stručnjaka u oblastima od zajedničkog interesa kaže za Euronews Srbija v.d. direktora JP "Nuklearni objekti Srbije" Dalibor Arbutina.
On je rekao da Ujedinjeni Arapski Emirati zadovoljavaju 25 odsto svojih energetskih potreba, odnosno 40 teravat-časova iz nuklearne elektrane Barakah za koju navodi da je prva nuklearna elektrana u UAE.
Prema njegovim rečima, Vlada UAE je u aprilu 2008. zvanično najavila svoju zainteresovanost da se ispita opravdanost uvođenja nuklearne energetike, a već u decembru 2009. godine je donela odluku o dodeljivanju tendera za izgradnju nuklearne elektrane konzorcijumu koji je predvodila Korejska energetska korporacija (KEPCO).
Izgradnja četiri bloka sa APR-1400, savremenim nuklearnim reaktorima treće generacije koji se koriste za proizvodnju električne energije, počela je 2012. godine, sa planom da se sukcesivno puštaju u pogon u periodu od 2017. do 2020. godine.
Arbutina je naveo da je prvi reaktor vezan na mrežu 2020. godine, a do marta 2024. godine i ostala tri.
Sem toga, dodaje on, UAE imaju i Nuklearni tehnološki centar Emirata (ENTEC), čije su oblasti
životna sredina i napredne nuklearne tehnologije.
On objašnjava da se u okviru naprednih nuklearnih tehnologija Centar bavi istraživanjima primene nuklearnih tehnologija šire od nuklearne energetike, a pri tome jedan od fokusa usmeren je na razvoj malih i mikro reaktora kao neutronskim proračunima u reaktorskoj tehnici zasnovanim na veštačkoj inteligenciji i mašinskom učenju.
"Iz ovoga se vidi da bi Srbija mogla da stekne neka znanja iz iskustva UAE vezano za dinamiku
uvođenja nuklearne energetike, ali i da uspostavi saradnju naših institucija i stručnjaka u
oblastima od zajedničkog interesa. Predsednik je već najavio da će se uspostaviti saradnja naše
države sa UAE, a da li će biti potrebno potpisati i sporazum o saradnji, proceniće vlade obe
strane. Saradnja u oblasti nuklearnih tehnologija obično se zasniva na međudržavnim
sporazumima", rekao je Arbutina.
Koja država prednjači u oblasti nuklearnih tehnologija
Arbutina kaže da Srbija u procesu uvođenja nuklearne energetike primenjuje, saglasno zakonu, međunarodno prihvaćene standarde sigurnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju i da se računa na saradnju sa tom specijalizovanom organizacijom Ujedinjenih nacija.
On kaže da je do sada Srbija razgovarala sa većim brojem zemalja koje imaju iskustva u uvođenju nuklearno energetskog programa, odnosno njegovoj primeni ili su i globalni komercijalni isporučioci nuklearnih elektrana.
"Sa nekima od njih su potpisani sporazumi na međudržavnom nivou, sa nekim od njih su razgovori u toku, a u nekim slučajevima su sporazumi potpisivani sa institucijama u tim državama", rekao je on.
Neke od tih država su, dodaje on, SAD, Francuska, Japan, Južna Koreja, Slovenija, Ruska Federacija, Slovačka i Češka.
Tanjug/AP/Kyodo News
On kaže da je teško proceniti koja od država prednjači u oblasti nuklearnih tehnologija jer, dodaje on, to zavisi od ugla posmatranja.
"Ako pogledamo ko danas najviše gradi, to je Kina, ako pogledamo ko najviše izvozi to je
Ruska Federacija, ako pogledamo ko ima najviši procenat udela nuklearne energije u
ukupnoj energetskog proizvodnji, to je dugo bila Francuska. Te ocene zavise od trenutnih
okolnosti u tim državama. Neke imaju trenutno procenjeno veće potrebe, dok su druge svoje potrebe zadovoljile u nekom ranijem periodu. Ono što je bitno, to je kakva je eksploataciona istorija reaktora koji su u operativnom pogonu, a vidi se, iz javno dostupnih podataka, da su svi oni dokazano sigurni", rekao je sagovornik Euronews Srbija.
Tri faze
Krajem 2024. godine usvojena je nova Strategija razvoja energetike Republike Srbije do 2040. sa
projekcijama do 2050. godine kao i izmene Zakona o energetici.
Arbutina je rekao da je izmenama Zakona o energetici uveden i Program razvoja nuklearne energije koji definiše tri razvojne faze od čijih rezultata će zavisti kojom dinamikom i obimom će Srbija implementirati nuklearnu energetiku.
Srbija je, prema njegovim rečima, u prvoj fazi koja podrazumeva ispitivanje opravdanosti pristupa razvoju nuklearne energetike i ona se odnosi na period pre donošenja odluke o pokretanju nuklearno energetskog programa i obuhvata aktivnosti na sveobuhvatnom prikupljanju i sistematizovanju informacija i znanja koja su potrebna za objektivnu, racionalno zasnovanu odluku o dugoročnom obavezivanju države za nuklearno energetski program.
"U ovom trenutku Republika Srbija se praktično nalazi u ovom periodu. Krajem drugog kvartala 2025. godine, Ministarstvo energetike je objavilo rezultate 'Preliminarne tehničke studije radi razmatranja mirnodopske primene nuklearne energije u Republici Srbiji' koju su realizovali francuska državna elektroprivreda EDF i građevinsko-projektantska kompanija Egis Indistries. Rezultati studije su tzv. 'mapa puta', odnosno pregled institucionalnih i dostupnih tehnologija nuklearnih reaktora i na kraju praktično rešenje za priključenje nove elektrane na našu energetsku mrežu", rekao je Arbutina.
JP "Nuklearni objekti Srbije"
On je precizirao da prva faza, po zakonu, između ostalog, obuhvata izradu osnovnih dokumenata potrebnih za organizovani pristup razvoju nuklearnog programa, kao što su analize tehničko-tehnoloških, pravnih, ekonomskih, finansijskih i drugih zahteva i uslova za uspostavljanje nuklearnog programa, analizu mogućih organizacionih struktura za realizaciju aktivnosti vezanih za razvoj nuklearne energije, analizu kadrovskog potencijala i informisanje javnosti o svim relevantnim rezultatima analiza.
"Ministarstvo rudarstva i energetike je na konferenciji 'Elektrane 2025' u novembru 2025.
obavestilo da je u toku formiranje međuresorne radne grupe kao i organizacione celine u
Ministarstvu koja će se baviti nuklearnim programom", dodaje Arbutuna.
Druga faza, tzv. faza razvoja projekta, kaže on, odnosi se na "pripremne radove za ugovaranje i izgradnju nuklearne elektrane nakon donošenja političke odluke".
U toku ove faze, objašnjava on, trebalo bi, između ostalog, usvojiti regulatorni okvir primeren za
nuklearnu energetiku, pristupiti podizanju ljudskih kapaciteta relevantnih za nuklearnu
energetiku, pokrenuti komunikaciju i dijalog sa svim relevantnim zainteresovanim stranama, a
pre svega javnim mnjenjem.
"Krajem ove faze smatra se trenutak kada država bude spremna za raspisivanje tendera odnosno pregovaranje o ugovoru za prvu nuklearnu elektranu. Procenjuje se da bi ova faza mogla da traje pet godina. Treća faza, tj. faza Sprovođenja Programa nuklearne energije podrazumeva aktivnosti na izgradnji i puštanju u pogon prve nuklearne elektrane. Ova faza se završava puštanjem u pogon prve nuklearne elektrane. Procenjuje se da bi sve tri faze mogle da traju do 15 godina", rekao je on.
Tri opcije
U slučaju da se Srbija odluči za nuklearnu energiju, postavlja se pitanje koja bi opcija bila najrealnija i najisplativija – da li participacija Srbije u nekoj nuklearnoj elektrani u okruženju, male modularne elektrane ili izgradnja jedne ili više velikih, standardnih elektrana.
Arbutina kaže da sve tri opcije imaju svoje prednosti u okolnostima za koje su planirane.
"Za nas bi najbolje bilo, kad bi finansijske konstrukcije dozvolile, da primenimo sve tri. Za početak, participacija u nekoj od nuklearnih elektrana u okruženju, ukoliko bi postojala zainteresovanost neke od zemalja da ustupu deo kapaciteta. To bi otvorilo jednu od mogućnosti za sticanje operativnog iskustva budućih kadrova za nuklearne elektrane", rekao je Arbutina.
Prema njegovim rečima, male modularne elektrane imaju svoje prednosti sa aspekta sigurnosti i fleksibilnosti u izboru lokacije, tako da bi rešavale pojedine probleme koji se odnose na industrijska postrojenja, data centre ili udaljena naselja ili objekte.
"Kada se pogledaju procene energetskih potreba koje su navedene u Strategiji razvoja energetike, vidi se da su nam potrebne velike, standardne elektrane, i to nekoliko njih, kao što je u ostalim i predsednik naveo", rekao je Arbutina.
Komentari (0)