IFIMES: Srbija ostvarila jedan od najdinamičnijih ekonomskih uspona u regionu
Komentari
Srbija je tokom poslednje decenije ostvarila jedan od najdinamičnijih ekonomskih uspona na Zapadnom Balkanu, a rast zarada, priliv investicija, razvoj infrastrukture i IT sektora značajno su ojačali njenu regionalnu ekonomsku poziciju, navedeno je u analizi "Srbija 2026: Od investicionog modela ka ekonomiji znanja i regionalnom liderstvu" međunarodnog instituta IFIMES.
Kako je navedno, nakon investicione faze razvoja, ključni faktori buduće konkurentnosti postaju znanje, produktivnost, inovacije i domaća dodata vrednost. Prosečna neto plata porasla je sa 366 evra 2012. godine na 1.036 evra u martu, što predstavlja rast od 183 odsto i prvi put Srbiju svrstava među zemlje regiona s prosečnom platom višom od 1.000 evra.
Kao najveća ekonomija Zapadnog Balkana, kako se navodi, Srbija svojim ekonomskim kapacitetom sve snažnije oblikuje regionalne tokove, infrastrukturno povezivanje, investicione odluke i ekonomsku stabilnost, otvarajući prostor da se pozicionira kao regionalni ekonomski hub. U tom kontekstu, ekonomska konkurentnost postaje jedan od važnih elemenata regionalne moći.
Kako se navodi u analizi, država koja raspolaže većim tržištem, razvijenijom infrastrukturom, većim investicionim kapacitetom i snažnijim izvoznim potencijalom ima i veći prostor za oblikovanje regionalnih ekonomskih odnosa. Međutim, ekonomska veličina sama po sebi ne garantuje dugoročnu održivost. Srbija se zato nalazi, kako se navodi, pred novom razvojnom dilemom: kako ostvareni rast pretvoriti u dugoročnu produktivnost, tehnološku konkurentnost i veću domaću dodanu vrednost.
Kako je navedeno, predlog da se minimalna zarada poveća sa sadašnjih oko 550 na 600 evra nastavlja trend kontinuiranog rasta najnižih primanja.
"Poređenja radi, minimalna zarada je 2010. godine iznosila oko 15.000 dinara, a primala ju je približno trećina do dve petine miliona zaposlenih, odnosno između 350.000 i 400.000 radnika. Ovaj trend ukazuje na značajan rast nominalnih primanja u Srbiji, ali istovremeno otvara pitanje u kojoj meri povećanje minimalne zarade prati rast produktivnosti, troškova života i realne kupovne moći stanovništva", navodi IFIMES.
Jedan od najvažnijih pokretača srpskog ekonomskog razvoja bile su strane direktne investicije (FDI).
"Srbija se tokom poslednje decenije profilisala kao jedna od značajnih investicionih destinacija u jugoistočnoj Evropi, posebno u automobilskoj industriji, IT sektoru, energetici, infrastrukturi, logistici i prerađivačkoj industriji", navodi se u analizi.
Takav model, kako je navedeno, doneo je nova radna mesta, povećanje izvoza, rast budžetskih prihoda i jačanje ekonomske otpornosti. Ipak, IFIMES smatra da se uspešnost investicionog modela više ne može meriti samo vrednošću privučenog kapitala ili brojem otvorenih radnih mesta.
Ključno pitanje naredne razvojne faze jeste koliko domaća ekonomija može apsorbirati tehnologiju, znanje i upravljačke kapacitete stranih investitora. Drugim rečima, Srbija mora preći sa logike "privući investiciju" na logiku "stvoriti domaću vrednost".
To podrazumeva snažnije povezivanje stranih kompanija sa domaćim dobavljačima, razvoj domaćih kompanija koje mogu učestvovati u međunarodnim lancima vrednosti i povećanje udela proizvoda i usluga visoke dodane vrednosti. Drugi stub ekonomskog uspona predstavlja intenzivan infrastrukturni ciklus. Izgradnja autoputeva i brzih saobraćajnica, modernizacija železnice, ulaganja u energetiku, logistiku i digitalnu infrastrukturu stvaraju osnovu za dugoročnu ekonomsku konkurentnost. Infrastruktura, međutim, više nije samo ekonomska kategorija - ona postaje i geopolitički resurs.
Kako je navedeno, Srbija se zbog svog geografskog položaja nalazi na raskrsnici važnih evropskih i regionalnih pravaca, što joj daje potencijal da postane jedno od ključnih logističkih čvorišta Zapadnog Balkana. Zbog toga, kako se navodi, će povezivanje Srbije sa Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom, Crnom Gorom, Severnom Makedonijom i Albanijom imati značaj koji nadilazi nacionalne infrastrukturne interese. Srpski razvojni model karakteriše snažna i aktivna uloga države u usmeravanju investicija, razvoju infrastrukture i definisanju strateških prioriteta.
Takav pristup omogućio je brzu realizaciju velikih projekata i privlačenje značajnog investicionog kapitala, ali istovremeno zahteva snažne institucije, transparentnost i jasna pravila tržišne utakmice. Dugoročni uspeh ovog modela zavisiće upravo od toga može li se efikasna državna razvojna politika povezati s jačanjem konkurencije, nezavisnih institucija, predvidivog pravnog okvira i odgovornosti javnog sektora.
Ekonomski rast, kako se navodi, bez odgovarajućeg institucionalnog razvoja dugoročno može proizvesti ozbiljna ograničenja. Jedan od najvidljivijih rezultata ekonomskog razvoja, kako navode, jeste rast zarada, penzija i minimalnih primanja. Prema dostavljenim podacima, prosečna penzija povećana je sa 204 evra 2012. godine na 484 evra u aprilu 2026. godine, dok je minimalna neto zarada u istom periodu porasla sa 153 na 541 evro.
Ovi pokazatelji ukazuju na to da su se efekti ekonomskog rasta proširili izvan uskog kruga investitora i makroekonomskih pokazatelja. Ipak, za realnu procenu životnog standarda potrebno je istovremeno uzeti u obzir inflaciju, troškove stanovanja, cene energije, produktivnost rada, regionalne razlike i kupovnu moć stanovništva. Rast nominalnih primanja stoga predstavlja važan pokazatelj ekonomskog napretka, ali sam po sebi nije dovoljan za ocenu ukupnog kvaliteta ekonomskog razvoja.
Komentari (0)