Biznis vesti

"Jedan uspešan primer mogao bi da ohrabri druge": Koje kompanije u Srbiji bi mogle da izađu na berzu

Komentari
"Jedan uspešan primer mogao bi da ohrabri druge": Koje kompanije u Srbiji bi mogle da izađu na berzu
"Jedan uspešan primer mogao bi da ohrabri druge": Koje kompanije u Srbiji bi mogle da izađu na berzu - Copyright Krisana Antharith / Panthermedia / Profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Beogradska berza mogla bi naredne godine da napravi važan korak ka oživljavanju domaćeg tržišta kapitala, jer bi mogla da se očekuje prva incijalna ponuda akcija (IPO) posle dužeg vremena. Prema najavi direktora Beogradske berze Laze Ostojića, nekoliko privatnih kompanija već je spremno za izlazak na berzu, a među potencijalnim kandidatima mogla bi da bude i neka državna kompanija.

Ukoliko se najave ostvare, 2027. godina mogla bi da označi prekretnicu za Beogradsku berzu, koja bi pored novih akcija mogla da dobije i širu ponudu korporativnih obveznica, ETF-ova i investicionih fondova.

Dr Veljko M. Mijuškovića sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu kaže za Euronews Srbija da bi prvi ozbiljan IPO-a posle duge pauze imao značaj koji daleko prevazilazi samu kompaniju koja izlazi na berzu.

On je podsetio da je poslednji pravi IPO na Beogradskoj berzi realizovan 2018. godine, kada je na tržište izašla Fintel Energija i naveo da je od tada domaće tržište akcija uglavnom karakterisao suprotan trend – kompanije su se povlačile sa berze, smanjivao se broj likvidnih akcija, dok je promet ostao relativno skroman.

Upravo zbog toga bi novi IPO, ukoliko bude uspešan, mogao da ima važan demonstracioni efekat, smatra Mijušković.

"Pokazao bi drugim domaćim kompanijama da berza može biti realna alternativa bankarskom kreditu, strateškom investitoru ili potpunoj prodaji kompanije. Jedan uspešan primer mogao bi da ohrabri druge vlasnike da razmišljaju o prikupljanju kapitala na ovaj način", kaže on.

Prema oceni Mijuškovića, prvi IPO posle duge pauze mora da bude dobro pripremljen, transparentan i dovoljno likvidan.

U suprotnom, efekat bi mogao da bude potpuno drugačiji.

"Neuspešna ili precenjena emisija mogla bi da proizvede suprotan efekat i dodatno obeshrabri i kompanije i investitore", naglašava on.

Berzi su potrebne nove kvalitetne kompanije

Mijušković smatra da je pozitivno i povezivanje Beogradske sa Atinskom berzom i tehnološko unapređenje trgovanja, jer se time otvara prostor za lakši pristup međunarodnim investitorima.

Andriy Popov / Panthermedia / Profimedia

 

Međutim, infrastruktura sama po sebi nije dovoljna.

"Berzi su potrebne nove kvalitetne kompanije, veći free float i kontinuirana likvidnost“, ističe Mijušković.

Koje privatne kompanije bi bile spremne za izlazak na berzu

Mijušković kaže da ne bi licitirao konkretnim imenima kompanija koje same nisu izrazile nameru da izađu na berzu i navodi da spremnost za IPO ne zavisi samo od veličine firme.

"Dobar kandidat je profitabilna i rastuća kompanija sa nekoliko godina kvalitetnih finansijskih rezultata, uređenim korporativnim upravljanjem, jasnom strategijom razvoja i konkretnom potrebom za dodatnim kapitalom", napominje on. 

Jedan od od konkretnih primera o kojima se već javno govori, navodi on, jeste Remed Rent, koji je emisijom preferencijalnih akcija prikupio 122 miliona dinara od 16 domaćih investitora i razmatra mogućnost IPO-a.

To je, smatra sagovornik Euronews Srbija, interesantan pokazatelj da određena tražnja domaćih investitora za vlasničkim kapitalom ipak postoji.

"Generalno bih potencijalne kandidate tražio među uspešnim kompanijama iz IT-a i tehnologije, farmaceutike i zdravstva, prehrambene industrije, energetike, logistike, finansijskih usluga i izvozno orijentisanih delatnosti", kaže Mijušković.

Phongphan Phongphan / Alamy / Profimedia

 

On smatra da jedna od glavnih prepreka jeste tradicionalna struktura vlasništva srpskih privatnih kompanija.

Mijušković kaže da vlasnik koji je navikao da kontroliše 100 odsto kompanije izlaskom na berzu mora da prihvati nove akcionare, viši nivo transparentnosti, redovno objavljivanje rezultata i strože standarde korporativnog upravljanja.

Postoji, dodaje on, i svojevrstan začarani krug.

"Kompanije ne izlaze na berzu zato što nema dovoljno investitora i likvidnosti, a investitori nisu dovoljno zainteresovani zato što nema novih kvalitetnih kompanija. Prvih nekoliko uspešnih IPO-a trebalo bi upravo taj krug da prekine", navodi on. 

Koristi od izlaska državne kompanije na berzu

Mijušković je rekao da bi izlazak neke državne kompanije na berzu istovremeno bila i ekonomska i politička odluka, navodeći da kod strateških državnih preduzeća vlasnička struktura nikada nije isključivo finansijsko pitanje. 

"Međutim, veoma je važno naglasiti da izlazak državne kompanije na berzu ne mora da znači privatizaciju niti gubitak državne kontrole. Država može da zadrži, na primer, 70, 80 ili 90 odsto vlasništva, a manjinski paket ponudi građanima, domaćim institucionalnim investitorima i međunarodnim ulagačima", kaže on.

On smatra da bi koristi bile višestruke.

Prema njegovim rečima, kompanija dobija tržišno vrednovanje, povećava se transparentnost njenog poslovanja, raste odgovornost menadžmenta i jačaju standardi korporativnog upravljanja.

"Istovremeno, može se prikupiti značajan kapital za investicije bez gubitka državne kontrole", naglašava on.

Za građane bi se, kaže Mijušković, otvorila mogućnost ulaganja u kvalitetne velike domaće kompanije.

To bi, smatra on, bilo važno i za promenu investicione kulture jer je, dodaje on, kapital stanovništva danas dominantno usmeren prema bankarskoj štednji i nekretninama.

"Zbog toga bih pre razmatrao manjinski IPO kvalitetne državne kompanije uz zadržavanje kontrolnog paketa države nego klasičnu prodaju strateškog preduzeća. Dobro izveden IPO jedne velike državne kompanije mogao bi čak snažnije da pokrene Beogradsku berzu nego nekoliko manjih privatnih emisija", rekao je Mijušković.

"Pravi test počinje dan posle IPO-a"

U Srbiji, kaže on, ima investicionog kapitala, ali i navodi da veliki deo tog kapitala nije usmeren prema domaćem tržištu akcija. 

"To je suština problema. Građani tradicionalno preferiraju bankarsku štednju i nekretnine, dok su akcije mnogo manje zastupljene u investicionoj kulturi nego na razvijenim tržištima", rekao je Mijušković.

Ipak, smatra on, postoje pozitivni signali.

"Imovina berzanskih fondova značajno je porasla poslednjih godina, a postoje i konkretni primeri u kojima su domaći fizički investitori bili spremni da ulože kapital kada im je ponuđena razumljiva i kredibilna investiciona priča. Ali uspešan IPO nije samo pitanje da li će kompanija prvog dana prikupiti planirani novac. Pravi test počinje dan posle IPO-a. Neophodno je sekundarno tržište na kojem investitor može relativno jednostavno da kupi ili proda akciju. Ako nema dovoljnog free floata i prometa, akcija može formalno biti na berzi, ali praktično ostati nelikvidna", rekao je on.

Prema njegovom mišljenju, Beograd trenutno ima kapacitet da apsorbuje dobro strukturiran IPO odgovarajuće veličine, posebno ako učestvuju institucionalni investitori i ako postoji interesovanje stranog kapitala.

"Međutim, još nemamo dubinu tržišta koja bi omogućila veliki broj velikih IPO-a u kratkom vremenskom periodu. Suštinski, Srbiji ne nedostaje kapital koliko joj nedostaje razvijen mehanizam kojim bi se deo postojeće štednje i investicionog novca preusmerio prema vlasničkom finansiranju domaćih kompanija", rekao je on.

Ako prvi IPO 2027. bude uspešan, napominje sagovornik Euronews Srbija, njegov najveći rezultat neće biti samo količina prikupljenog novca, već vraćanje poverenja da Beogradska berza ponovo može da obavlja svoju osnovnu ekonomsku funkciju – da povezuje investitore koji imaju kapital sa kompanijama kojima je taj kapital potreban za rast.

Komentari (0)

Biznis