Biznis vesti

Radnici dobijaju sve manji deo ekonomskog kolača: Koliko će veštačka inteligencija povećati jaz između plata i profita

Komentari
Radnici dobijaju sve manji deo ekonomskog kolača: Koliko će veštačka inteligencija povećati jaz između plata i profita
Radnici dobijaju sve manji deo ekonomskog kolača: Koliko će veštačka inteligencija povećati jaz između plata i profita - Copyright Unsplash/Ibrahim Boran

veličina teksta

Aa Aa

Dok kompanije beleže koristi od tehnološkog napretka, sve se češće postavlja pitanje koliko od stvorene vrednosti zaista pripada zaposlenima. Podaci iz SAD ukazuju na dugoročno smanjenje udela rada u privrednom učinku, dok evropska iskustva pokazuju da rast plata ne mora nužno da znači i veću kupovnu moć. Dr Veljko Mišković sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu kaže za Euronews Srbija da rast ekonomije ne garantuje da će zarade pratiti novostvorenu vrednost. 

Prema podacima američkog Biroa za statistiku rada (BLS), na koje se poziva CNN, udeo rada u nacionalnom dohotku, odnosno deo ekonomske proizvodnje koji se isplaćuje radnicima kroz naknade za rad, pao je na 52,8 odsto početkom ove godine, što je najniži nivo od početka praćenja 1947. godine.

Ovaj pokazatelj meri udeo naknada za rad u ukupnoj vrednosti proizvodnje. Njegov pad ne znači nužno da su nominalne plate smanjene, već da naknade zaposlenima rastu sporije od vrednosti koju privreda stvara.

Ubrzani razvoj veštačke inteligencije i automatizacije mogao dodatno da promeni odnos između rada i kapitala. Kompanije sve više ulažu u tehnologije koje mogu da obavljaju zadatke za koje je ranije bio potreban ljudski rad, ali ostaje otvoreno pitanje kome će pripasti najveći deo koristi od takvih ulaganja.

"Ljudi će i u eri veštačke inteligencije imati poslove, ali neće ostvarivati velike finansijske koristi", rekla je Heder Long, glavna ekonomistkinja kreditne unije Navy Federal Credit Union, u razgovoru za CNN.

Šta utiče na raspodelu koristi?

Mijušković ocenjuje da je smanjenje udela rada u američkom privrednom učinku dugoročan trend, posebno izražen od početka ovog veka.

"Važno je precizirati da se podatak od 52,8 odsto odnosi na vrednost proizvodnje američkog nepoljoprivrednog poslovnog sektora, a ne na celokupan nacionalni dohodak. Takođe, preostali deo ne predstavlja isključivo čisti profit", objašnjava on.

Kako on navodi, rast ekonomije ne garantuje da će zarade pratiti novostvorenu vrednost.

On kaže da tehnološke promene, međunarodna konkurencija, koncentracija tržišne moći i pregovaračka pozicija zaposlenih utiču na raspodelu koristi.

"Zato plate mogu da rastu, dok udeo rada istovremeno opada – ukoliko vrednost proizvodnje raste brže od ukupnih naknada zaposlenima. Problem, dakle, nije samo koliko ekonomija proizvodi, već i kako raspodeljuje rezultate", ističe sagovornik.

Koliko će dobiti zaposleni?

Veštačka inteligencija može istovremeno da poveća produktivnost i produbi ekonomsku nejednakost, navodi Mijušković. 

Pexels

 

"Ako pretežno zamenjuje radne zadatke i omogućava rast proizvodnje bez odgovarajućeg povećanja zaposlenosti i zarada, veći deo koristi može pripasti vlasnicima kapitala", rekao je on.

S druge strane, sagovornik Euronews Srbija navodi da nove tehnologije mogu zaposlenima da omoguće da rade efikasnije, preuzimaju složenije zadatke i stvaraju veću vrednost, što otvara prostor i za povećanje zarada.

On kaže da treba razlikovati tri efekta - zamenu rada, rast produktivnosti i povećanje prinosa na kapital. 

"Moja procena je da je rizik koncentracije koristi naročito veliki tamo gde mali broj kompanija kontroliše tehnologiju i pristup tržištu. Ipak, još nije opravdano sadašnji pad udela rada pripisati prvenstveno veštačkoj inteligenciji. Rast produktivnosti stvara prostor za povećanje plata, ali način poslovanja i institucije određuju koliko će tog prostora zaposleni zaista dobiti", napominje Mijušković. 

Kakva je situacija u Evropi?

Mijušković kaže da Evropu ne treba posmatrati kao jedinstven slučaj niti automatski preslikavati američki trend. 

"U većini posmatranih razvijenih zemalja naknade za rad po jedinici proizvodnje od početka 2025. do početka 2026. rasle su brže od profita po jedinici proizvodnje, nastavljajući nadoknađivanje ranijeg gubitka kupovne moći", rekao je on. 

To, kako dodaje Mijušković, pokazuje da odnos rada i kapitala može da se menja i u korist zaposlenih.

Oporavak standarda ipak je, navodi on, slab i neujednačen. 

"Prema projekcijama za 2026, realne zarade u Francuskoj bile bi 2,4 odsto, a u Italiji 3,9 odsto ispod nivoa iz 2019. U Nemačkoj bi bile iznad tog nivoa, ali za manje od pet odsto. To su projekcije, a ne konačni godišnji rezultati, ali ukazuju koliko je skroman napredak kupovne moći tokom više godina", rekao je on. 

Unsplash/CARTIST

 

Mijušković kaže da Srbija trenutno beleži znatno brži rast realnih zarada, navodeći da je prosečna neto plata u periodu januar–avgust 2026. realno porasla 8,5 odsto međugodišnje. 

"Ipak, avgustovska medijalna plata od 93.325 dinara, naspram prosečne od 117.282 dinara, pokazuje zašto prosek ne opisuje položaj tipičnog zaposlenog. Rast plata jeste pozitivan, ali sam po sebi ne dokazuje rast udela rada u dohotku - za to treba pratiti i zaposlenost, ukupne naknade i dodatu vrednost", kaže Mijušković.

"Pad udela rada ne znači automatski pad životnog standarda"

On objašnjava da smanjenje udela rada može da oslabi potrošnju, jer domaćinstva koja zavise od plate obično troše veći deo svog prihoda nego najbogatiji vlasnici kapitala. 

"Ako se dobici koncentrišu kod manjeg broja ljudi, rast proizvodnje može biti praćen sporijim napretkom standarda većine i većom imovinskom nejednakošću. Ipak, pad udela rada ne znači automatski pad životnog standarda - presudno je da li realni prihodi zaposlenih rastu i koliko široko se taj rast raspoređuje", kaže on. 

Prema njegovim rečima, ekonomska politika treba da poveže tehnološki napredak sa boljim položajem zaposlenih kroz delotvorno kolektivno pregovaranje, predvidivo usklađivanje minimalne zarade sa cenama i produktivnošću, obuke i podršku pri promeni posla. 

"Važni su i konkurencija, suzbijanje izbegavanja poreza i podsticanje učešća zaposlenih u dobiti", kaže on. 

Mijušković navodi da je za Srbiju posebno važno da investicije donose složenije poslove i prenos znanja, jer je to osnova trajno viših zarada. 

"Pravednija raspodela počinje time da zaposleni imaju veću sposobnost da stvaraju vrednost i veću pregovaračku snagu da učestvuju u njenoj raspodeli", rekao je on.

Bonus video:

Komentari (0)

Biznis