Crna Gora razmišlja o uvođenju hrvatskog kao službenog jezika: Prečica do EU ili udar na identitet?
Komentari
Svaka zemlja koja pristupa Evropskoj uniji treba pravnu tekovinu Unije da prevede na svoj službeni jezik. Reč je o više desetina hiljada zakona i propisa, a u Podgorici se pojavila mogućnost da Crna Gora taj posao ne završi na vreme. Kao jedno od privremenih rešenja pominje se korišćenje hrvatskog jezika. Pitanje otvara i unutrašnje podele pred izbore, i bilateralne sporove sa Zagrebom, od Morinja i Dubrovnika do iznosa od 2,7 milijardi evra koji je pomenuo hrvatski ministar spoljnih poslova.
O tome da li je reč o tehničkom rešenju ili o udaru na jezički status, za Euronews Montenegro je govorio građanski aktivista Dževdet Pepić.
Pepić kaže da je prevod tehničko pitanje i da je važnije da se razumemo nego kako se jezik zove. Dodaje da će tema biti zloupotrebljena u kampanji i da crnogorska vlast na hrvatske uslove odgovara premekano.
Pepić ne vidi u privremenom rešenju pretnju službenom jeziku.
"Mislim da ovde uopšte nije strašno pitanje, iako u Crnoj Gori svako pitanje jezika izaziva veliku pažnju. Znamo da se jezik zove i crnogorski, i srpski, i hrvatski, i bošnjački. Najvažnije je da se razumemo. Po meni je ovo tehničko pitanje. Ako hoćemo da budemo iskreni, Hrvatska nam je ustupila najveći deo zakona, išlo se i bez onoga što bi se reklo adekvatan prevod, pominjali su se tisuće, stoljeća, tjedni. Ništa tu ne vidim strašno. Važno je da se sporazumevamo. U službenoj upotrebi normalno je i hrvatski, zato što je Hrvatska članica Evropske unije. Za mene bi taj jezik bilo možda najbolje nazvati južnoslovenski. Nije problem u jeziku, problem je da se razumemo", kaže Pepić.
Da će se činjenica, ako se usvoji, koristiti za unutrašnje napade, ne sumnja.
"Hoće, naravno da hoće. Sve je u Crnoj Gori podložno podelama. Moramo priznati da smo društvo koje ne živi s podelama, nego od podela. Opet kažem, ništa strašno, ništa spektakularno, iako ovakva izjava može ići u smeru: mi govorimo ovim jezikom i isključivo hoćemo time, pa se udari na identitet. Po meni to nije toliko bitno", rekao je i dodao:
"Nisam od onih koji daju prevelik značaj nacionalnom, verskom, pa i jezičkom, ali neko od toga praktično živi. Naročito na društvenim mrežama krene: evo vidite kako smo mi, koliko slušamo. Ali opet, ništa strašno", objašnjava Pepić.
Bonus video:
Komentari (0)