Evrovizija u senci optužbi: Da li je "najveći šou na svetu" postao moćno oružje državne politike?
Komentari
12/05/2026
-15:49
U Beču počinje 70. Pesma Evrovizije, jubilarno izdanje najpoznatijeg muzičkog takmičenja na svetu. Na sceni su ponovo svetla, zastave, pop pesme, ekstravagantni kostimi i dobro poznata krilatica o evropskom jedinstvu. Međutim, iza glamurozne fasade, organizacija se suočava sa najtežim pitanjem u svojoj istoriji: može li Evrovizija i dalje da tvrdi da je apolitična?
Velika istraga lista The New York Times, objavljena neposredno pred početak ovogodišnjeg takmičenja, tvrdi da je vlada Benjamina Netanjahua Evroviziju tretirala ne samo kao muzičko nadmetanje, već kao strateški alat "meke moći". Prema pisanju lista, napori Izraela da utiče na okruženje oko takmičenja bili su mnogo širi i počeli su ranije nego što se mislilo.
Istraga opisuje organizovanu kampanju koja je uključivala državno oglašavanje, diplomatske kontakte, promociju na društvenim mrežama i mobilizaciju glasača. Tekst se bazira na internim dokumentima Evrovizije, neobjavljenim podacima o glasanju i više od 50 intervjua sa ljudima direktno uključenim u ovaj televizijski spektakl.
Ključna tačka istrage nije tehnička prevara (poput korišćenja botova), već fundamentalno pitanje: koliko jedan "apolitični" festival može da izdrži kada država, usred rata i pod međunarodnim pritiskom, koristi njegovu scenu kao polje javne diplomatije?
Kampanja "Glasajte 20 puta" i ranjivost sistema
Izrael je poslednjih godina bio u centru najžešćih političkih tenzija koje je Evrovizija videla decenijama. Nakon burnog takmičenja u Malmeu 2024. godine, usledio je Bazel 2025, gde je izraelska predstavnica Juval Rafael završila kao prva po glasovima publike.
Istraga Tajmsa tvrdi da je izraelska strana uložila ogromna sredstva u promociju. Samo za takmičenje u Malmeu 2024, izraelska vlada je navodno potrošila više od 800.000 dolara na oglašavanje. Deo novca stigao je iz Ministarstva spoljnih poslova, ali se pominju i sredstva iz kancelarije "Hasbara" (termin za izraelsku spoljnu komunikaciju i propagandu).
Poseban fokus stavljen je na digitalnu kampanju. Sam premijer Netanjahu je na društvenim mrežama objavljivao grafike pozivajući korisnike da glasaju "20 puta" (tadašnji maksimum) za svoju predstavnicu. Analiza pokazuje da bi u manjim zemljama bilo dovoljno samo nekoliko stotina koordinisanih glasača koji glasaju maksimalan broj puta da se potpuno promeni rang-lista publike, što sistem čini ranjivim na organizovane uticaje.
Odgovor EBU-a: Stroža pravila za 2026. godinu
HARALD SCHNEIDER/AFP/Profimedia
Evropska radiodifuzna unija (EBU) insistira da su rezultati iz 2025. bili važeći, ali novi propisi za ovogodišnje takmičenje u Beču pokazuju da problem nije zanemarljiv.
Za 2026. godinu uvedene su značajne promene:
- Maksimalan broj glasova po jednoj platnoj metodi smanjen je sa 20 na 10.
- Stručni žiri se vraća u polufinala (prvi put od 2022) kako bi se uravnotežio uticaj publike.
- Pravila protiv "disproporcionalnih promotivnih kampanja" su pooštrena, posebno kada ih podržavaju vlade ili državna tela.
Uprkos novim pravilima, tenzije ne jenjavaju. EBU je već uputio zvanično upozorenje izraelskom javnom servisu (KAN) zbog video-snimaka ovogodišnjeg predstavnika, Noama Betana, koji je direktno pozivao gledaoce da glasaju "10 puta za Izrael".
Raskol unutar takmičenja i najavljeni bojkot
HANS KLAUS TECHT / APA / Profimedia
Politički pritisak doveo je do nezapamćenog raskola. Irska, Španija, Holandija, Slovenija i Island povukle su se sa ovogodišnjeg takmičenja u Beču u znak protesta zbog učešća Izraela. Bečka policija je u stanju visoke pripravnosti zbog najavljenih demonstracija, kako onih koji podržavaju Izrael, tako i onih koji protestuju protiv njegovog učešća, naročito na dan finala.
Tako se 70. Evrovizija odvija u "dvostrukoj stvarnosti". Sa jedne strane, to je proslava muzike i različitosti sa 35 zemalja učesnica, dok je sa druge strane to poprište bojkota, zvaničnih upozorenja i dubokog nepoverenja.
Kraj nevinosti?
Evrovizija je oduvek bila politička, čak i kada se pretvarala da nije. Razlika je u tome što danas to više nije "pozadinska buka", već organizovana strategija koja kupuje reklame, komunicira sa ambasadama i pretvara televoting u poruku političkog legitimiteta.
U svetu gde se ratovi vode i kroz slike i emocije, Evrovizija više nije neutralan teren. Ona je jedna od najmoćnijih scena "meke moći" koju Evropa ima. Pitanje koje ostaje da lebdi nad bečkom dvoranom Wiener Stadthalle jeste: može li muzika i dalje da "prevaziđe politiku" u trenutku kada je politika postala sastavni deo njenog mehanizma?
Evrovizija ne propada zato što je postala politička – ona je to uvek bila. Njen stvarni problem je što to više ne može da sakrije iza vatrometa.
Komentari (0)